REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-3643/2019-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZLATARNA DODIĆ d.o.o., Zagreb, Av. Dubrava 2, OIB: 98778908478, kojeg zastupa punomoćnik Damir Pokupec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GOLD PARTNER d.o.o., Zagreb, Klaićeva 23, OIB: 41267844051, kojeg zastupa punomoćnik Lea Kalda, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1072/2018-5 od 15. siječnja 2019., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-734/2015 od 22. prosinca 2017., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1072/2018-5 od 15. siječnja 2019. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju štetu od 1.899.779,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i parnične troškove u iznosu od 460.000,00 kn. Drugostupanjskom presudom je pobijana odluka preinačena i odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja (toč. I. izreke), te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove od 197.812,50 kn (toč. II. izreke), a u preostalom dijelu za daljnjih 174.375,00 kn je tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova odbijen.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj pozivom na razloge iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) pobijajući drugostupanjsku presudu u cijelosti.
3. Predlaže da se revizija prihvati i preinači drugostupanjska presuda tako da se odbije žalba tuženika, podredno da se pobijana drugostupanjska presuda ukine.
4. Odgovorom na reviziju tuženik osporava navode tužitelja i predlaže da se revizija odbije.
5. Revizija je osnovana.
6. Temeljem čl. 392. st. 1. ZPP povodom revizije pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete za koju smatra da mu je tuženik prouzročio nesavjesnim pregovaranjem i odustajanjem od sklapanja predugovora.
8. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da su parnične stranke vodile pregovore u svrhu zaključivanja ugovora o zakupu poslovnog prostora. Tijekom pregovora tuženik se obvezao nabaviti opremu za obavljanje poslovne djelatnosti tužitelja u vrijednosti 213.000,00 €, a 31. listopada 2011. je platio avans od 40.000,00 €. Nakon toga je tuženik odustao od plaćanja daljnje vrijednosti opreme i do sklapanja ugovora o zakupu poslovnog prostora nije došlo. Nakon odustanka tuženika preostali iznos vrijednosti opreme dobavljaču je isplatio tužitelj plaćanjem ukupnog iznosa od 1.343.771,64 kn zaključno sa 31. prosinca 2012., nakon čega je oprema isporučena i nalazi se u poslovnom prostoru, a tuženik je platio sve troškove dopremanja opreme u Republiku Hrvatsku. Nadalje, prema dogovoru tijekom pregovora tuženik je trebao platiti troškove uređenja poslovnog prostora koje nije isplatio, te je te troškove prema ispostavljenom računu (190.558,98 kn) isplatio tužitelj. Naknadno, 12. ožujka 2013. tuženik je poslovni prostor prodao zakonskom zastupniku tužitelja GH sa svom opremom i prostorom spremnim za rad. Tužitelj je sa vlasnikom (ujedno i svojim zakonskim zastupnikom) sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora koji koristi kako je uređen zajedno sa opremom koju je platio.
9. Sud prvog stupnja prethodno opisano postupanje tuženika ocjenjuje nesavjesnim pregovaranjem kojim je tužitelju nanio štetu i prihvaća tužbeni zahtjev.
10. Pobijanom presudom sud drugog stupnja preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev ocjenjujući da tužitelj nije dokazao da je tuženik nesavjesnim pregovaranjem uzrokovao tužitelju štetu, odnosno da bi tuženik vodio pregovore protivno načelu savjesnosti i poštenja.
11. Pritom (pozivom na čl. 221.a ZPP) ocjenjuje da tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu na kojoj temelji svoj zahtjev – da tuženik nije niti imao namjeru sklopiti ugovor o zakupu poslovnog prostora, a teret dokazivanja te činjenice je na tužitelju, jer u pogledu ove tvrdnje jedino je iskazivao zakonski zastupnik tužitelja GH, a tuženik je njegove navode osporio, te da iskaz zakonskog zastupnika tužitelja nije dostatan za ocjenu da bi pregovori od strane tuženika bili vođeni protivno načelu savjesnosti i poštenja.
12. Pravne posljedice pregovora određene su čl. 251. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) koji glasi:
„Pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju.
Ali strana koja je pregovarala ili prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja odgovorna je za štetu koja je time prouzročena drugoj strani. Suprotno je načelu savjesnosti i poštenja, između ostalog, ako strana uđe u pregovore s drugom stranom bez prave namjere da s tom stranom sklopi ugovor. Ako je jedna strana u pregovorima dala drugoj strani povjerljive obavijesti ili joj omogućila da dođe do njih, druga ih strana, ako nije drukčije ugovoreno, ne smije učiniti dostupnim trećima niti ih koristiti za svoje interese, bez obzira je li naknadno ugovor sklopljen ili nije.
Odgovornost za povredu obveze iz stavka 4. ovoga članka može se sastojati u naknadi time prouzročene štete i predaje oštećeniku koristi koju je štetnik tom povredom ostvario.
Ako se drukčije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove oko priprema za sklapanje ugovora, a zajedničke troškove snose na jednake dijelove.“
13. U konkretnom slučaju sud drugog stupnja je pozivam na čl. 221.a ZPP i primjenom pravila o teretu dokazivanja ocijenio da tužitelj nije dokazao da bi tuženik prilikom pregovora za sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da bi bez opravdanog razloga odustao od sklapanja ugovora o zakupu poslovnog prostora. Pritom je iznio ocjenu prema kojoj iz provedenih dokaza proizlazi mogući razlog za odustanak od pregovora i sklapanja ugovora, kao i da se ne može zanemariti da je nakon prekida pregovora upravo zakonski zastupnik tužitelja koji ga je zastupao tijekom pregovora – GH, kupio od tuženika poslovni prostor i dao ga tužitelju u zakup i da odatle proizlazi i neosnovanost tužbenog zahtjeva.
14. Tužitelj se u reviziji poziva na razloge iz čl. 385. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP navodeći da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi na kojima se pobijana presuda temelji proturječni, zatim da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 8. ZPP u svezi sa čl. 8. i čl. 221.a ZPP, kao i da je sud drugog stupnja prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenio materijalno pravo.
15. Pritom ističe da su navodi iz obrazloženja pobijane presude proturječni jer sud drugog stupnja prilikom ocjene (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja polazi od okolnosti da je naknadno zakonski zastupnik tužitelja stekao vlasništvo poslovnog prostora koji je trebao biti predmetom zakupa. Nadalje, da parcijalno cijeni provedene dokaza i uzima u obzir samo dijelove iskaza tužitelja, dok ne vrši ocjenu ostalih provedenih dokaza. Također navodi da nije stekao vlasništvo opreme unijete u poslovni prostor i da uslijed neuspjelih pregovora i nesklapanja ugovora o zakupu poslovnog prostora sa tuženikom neće biti u mogućnosti ostvariti povrat uloženih sredstava kroz umanjenje iznosa zakupa.
16. Prilikom donošenja pobijane odluke sud drugog stupnja pozvao se na čl. 373. ZPP.
17. Prema čl. 373. ZPP:
Drugostupanjski će sud presudom preinačiti prvostupanjsku presudu:
1) ako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave ili posredno izvedene dokaze, a odluka je prvostupanjskog suda utemeljena isključivo na tim dokazima; 2) ako je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda; 3) ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
18. Sadržaj pobijane presude ne dovodi u pitanje činjenice utvrđene od strane suda prvog stupnja, međutim nisu iznijeti razlozi zbog kojih je primjenom pravila o teretu dokazivanja ocijenjeno da tužitelj nije dokazao da je tuženik prilikom vođenja pregovora postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, dok navod iz obrazloženja pobijane presude kojim se dovodi u vezu okolnost da je zastupnik tužitelja osobno stekao vlasništvo nekretnine koja je trebala biti predmetom zakupa dovodi i do neosnovanosti tužbenog zahtjeva upućuje na osnovanost revizijskih navoda da je prilikom donošenja pobijane presude sud drugog stupnja poistovjetio osobu zakonskog zastupnika tužitelja (GH) i tužitelja. Pored toga sud drugog stupnja navodi da postoji opravdan razlog za odustanak od pregovora i sklapanja ugovora o zakupu poslovnog prostora, ali pritom ne iznosi koji je to opravdan razlog. Sve navedeno upućuje na osnovanost revizijskih navoda tužitelja da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kao i čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 221.a i čl. 8. ZPP.
19. Slijedom navedenog, pobijana presuda je temeljem čl. 394. st. 1. ZPP ukinuta i predmet je vraćen istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, a u ponovljenom postupku sud drugog će otkloniti prethodno opisane bitne povrede i za svoju odluku iznijeti jasne razloge.
20. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 19. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić
