Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-594/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog MO, zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari - iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i drugih sve u svezi s člankom 51. KZ/11, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1700/2021-88 od 16. lipnja 2025. podnio optuženi MO, u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog MO kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog MO zbog počinjenja dva kaznena djela i to protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – iz članka 235. stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavka 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11. Na temelju članka 235. stavka 1. KZ/11 optuženom MO utvrđena je kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, a na temelju članka 139. stavka 2. ZTD utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci pa je primjenom članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženi MO osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci te mu je primjenom članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda i kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne Novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. 36/24. i 72/25. dalje: ZKP) oštećeni CO je upućen da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1., 6. i 8. ZKP optuženi MO je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu 53,07 eura u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude te troškove zastupanja oštećenika i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rješenjem.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi MO po branitelju Draženu Plavecu, odvjetniku iz Zagreba, a žali se bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno predlaže presudu preinačiti i optuženika blaže kazniti.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
3. Žalba optuženog MO nije osnovana.
4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ne navodeći točnu zakonsku osnovu, međutim, s obzirom da ističe da u odnosu na kazneno djelo prijetnje sud nije u presudi iznio nikakve razloge te također navodi da u pogledu odlučnih činjenica u odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari postoji znatna proturječnost između osnoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih iskaza i samih tih iskaza, očito je da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP. Suprotno tvrdnji optuženika prvostupanjski sud je, iako površno, ipak dostatno analizirao i ocijenio iskaze optuženika i ispitanih svjedoka (odjeljci 4., 5. i 8.) te je naveo da je prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećenika na temelju kojeg je utvrdio sve odlučne činjenice kojima su utvrđena bitna obilježja kaznenog djela kako prijetnje, tako i oštećenja tuđe stvari za koja je optuženika i proglasio krivim, slijedom čega žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana.
4.1. Žaleći se zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i to samo u odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari, optuženik navodi da sud nije objektivno utvrdio da je na brisaču vozila oštećenika nastupila šteta i koliki je iznos te štete jer oštećenik to niti na koji način nije dokumentirao. Međutim optuženik ispušta iz vida da je sam u iskazu naveo, da je „posegnuo za brisačem, a nije očekivao da će doći do štete kada je tako dotaknuo brisač i smatra da je oštećenik mogao vratiti brisač da je to htio učiniti pa smatra da šteta nije niti nastupila“, dok oštećenik tvrdi da mu je optuženik potrgao brisač, što suštinski proizlazi i iz iskaza svjedoka BO koji navodi je u „optuženikovoj ruci ostao brisač s vozila oštećenika“ pa iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno analizirao sve provedene dokaze i utvrdio je da je optuženik oštetio vozilo/brisač oštećenika i time je počinio inkriminirano mu kazneno djelo oštećenja tuđe stvari. Bez obzira na činjenicu što oštećenik ne zna kolika je točna nastala šteta, navodeći da se radi o šteti oko 50,00 eura i da tu štetu nije dokumentirao, to ne dovodi do zaključka da šteta nije nastupila pa žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.
4.2. Nadalje, optuženik se žali i zbog odluke o kazni tvrdeći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio olakotne okolnosti, ali ih je pogrešno vrednovao, međutim, to posebno ne obrazlaže već samo ističe da je iz tog razloga prestrogo kažnjen. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je ispravno i utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne te je optuženiku pravilno u odnosu na mjeru kazne utvrdio pojedinačne kazne zatvora imajući na umu težinu počinjenih kaznenih djela i zapriječenu kaznu zatvora za svako kazneno djelo i to u trajanju 8 (osam) mjeseci za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i 4 (četiri) mjeseca za kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11 što upućuje da su optuženiku utvrđene kazne zatvora nešto iznad zakonskog minimuma za svako kazneno djelo, a što je primjereno svim utvrđenim okolnostima. Imajući na umu ličnost optuženika te počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti pravilno je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (mjeseci) te mu je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine. Tako izrečena kaznena sankcija primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ista će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).
6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 19. studeni 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
