Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-436/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog NN, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja - iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19 i 84/21, - u daljnjem tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-539/2023-32 od 31. ožujka 2025. podnio optuženi NN, u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog NN kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog NN zbog počinjenja tri kaznena djela i to, protiv imovine – teška krađa pokušaju – iz članka 229. stavka 1. točka 2. KZ/11 u svezi s člankom 34. KZ/11, protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – iz članka 118. stavka 1. KZ/11 u svezi članka 34. KZ/11 sve u svezi članka 51. KZ/11. Na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 u svezi članka 34. KZ/11 optuženom TN utvrđena je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11 u svezi članka 34. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci i primjenom članka 51. KZ/11 optuženi NN osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom NN je u kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 3. svibnja 2022. do 8. rujna 2022.
1.2. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženom NN izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (mjesec) koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava tijekom izdržavanja kazne.
1.3. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom NN izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od droga u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (mjesec) koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava tijekom izdržavanja kazne zatvora.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi NN je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. ZKP u paušalnom iznosu 600,00 (šeststo) eura, koje troškove je dužan platiti u roku 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi NN po branitelju Vedranu Hrgoviću, odvjetniku iz Zagreba, a žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno predlaže presudu preinačiti i optuženika blaže kazniti.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
3. Žalba optuženog NN nije osnovana.
4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka pa iako ne navodi točnu zakonsku osnovu ističe da su „razlozi presude potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni“ iz čega proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP. Navedenu povredu optuženik obrazlaže na način da ističe da je iskaz oštećenika kontradiktoran njegovom ranijem iskazu kao i iskazu svjedoka EN. Također navodi da presuda ne sadrži razloge da je postupao s namjerom da drugome prijeti, zatim da drugoga teško tjelesno ozljedi i da na osobito drzak način otuđi tuđu pokrenu stvar. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da su razlozi presude nejasni i proturječni jer da sud temelji presudu na kontradiktornom iskazu optuženika te svjedoka EN i to u dijelu je li oštećeniku uputio prijetnju. Prvostupanjski sud je jasno naveo da iz iskaza oštećenika te iskaza svjedoka JN proizlazi da je optuženik oštećeniku prijetio da će ga ubiti, dok iz iskaza svjedoka EN proizlazi da zbog nastalog meteža nije čuo je li optuženik osim psovki oštećeniku uputio i prijetnje. Nadalje prvostupanjski sud je jasno i dostatno obrazložio subjektivno obilježje (namjeru) inkriminiranih kaznenih djela (odjeljak 14.), pa se radi nepotrebnog ponavljanja optuženik upućuje na taj dio prvostupanjske presude.
4.1. Iz ostalog dijela žalbe optuženika proizlazi da optuženik osporava činjenična utvrđenja što obrazlaže na način da se nije radilo o ozbiljnoj prijetnji već o njegovom zaštitničkom upozorenju te da je do inkriminiranog događaja došlo jer je postupao u krajnjoj nuždi radi zaštite člana obitelji, dok u odnosu na otuđenje bicikla ističe da je bio u zabludi u pogledu vlasništva bicikla. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirana mu kaznena djela. Naime, optuženik treba imati na umu da se u pogledu svih odlučnih činjenica, za sva inkriminirana kaznena djela, iskazi oštećenika i nepristranog svjedoka JN, koji je događaj promatrao iz blizine i upozoravao ih da prestanu sa fizičkim sukobom jer će zvati službenike policije, međusobno u bitnome podudaraju i nadopunjuju i kada se isti dovedu u vezu sa snimkom nadzornih kamera, proizlazi da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela. Iz iskaza oštećenika i svjedoka JN proizlazi da je optuženik napao, kako fizički tako i verbalno, oštećenika koji se, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka JN, branio od optuženika jer je bio fizički slabiji, pa tako navedeni svjedok ističe da je oštećenik optuženiku govorio da ga pusti, da se smiri i da se makne od njega, te je uzmicao, međutim, optuženik mu je govorio da će ga ubiti i polomiti te ga je zatvorenom šakom udario u predjelu glave i izbio mu je dva zuba. Svjedok JN ističe da su se optuženik i oštećenik međusobno sukobljavali i razdvajali više puta i da je u jednom trenutku optuženik nasilno pokušao otuđiti bicikl oštećenika koji ga je u tome spriječio na način da ga je oborio na tlo i jedno vrijeme držao, a što proizlazi i iz snimke kamera video nadzora. Kada se ima na umu da iz snimke kamera video nadzora proizlazi da se, u trenutku kada optuženik pokušava otuđiti bicikl oštećenika, svjedok ZN nalazi na svome biciklu onda nije u pravu optuženik kada tvrdi da je bio u zabludi u pogledu vlasništva bicikla, misleći da sjeda na bicikl svog prijatelja ZN. Svjedok N također navodi da je optuženik oštećenika dok se nalazio na tlu najviše rukama, a u jednom trenutku i nogama udarao u predjelu glave i trbuha. Optuženik tvrdi da se sukobio sa ošećenikom jer je postupao u krajnjoj nuždi, odnosno radi zaštite člana obitelj. Kada se ima na umu da počinitelj protupravnog djela postupa u krajnjoj nuždi kada od sebe ili drugoga otklanja istodobnu opasnost (članak 22. KZ/11) onda jasno proizlazi da se ne radi o postupanju u krajnjoj nuždi jer u blizini nije bilo člana obitelji optuženika niti je oštećenik u trenutku napada optuženika na njega bilo koga drugoga fizički napao. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak da iz provedenih dokaza proizlazi da je optuženik svojim postupanjem ostvario sva bitna obilježja inkriminiranih mu kaznenih djela za koja ga je i proglasio krivim. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenika i vještaka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi sa drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.
4.2. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni tvrdeći da je prestrogo kažnjen jer prvostupanjski sud nije na pravilan način vrednovao da je tempore ciriminis bio bitno smanjeno ubrojiv te da mu je prvostupanjski sud pogrešno kao otegotno vrednovao da je osuđivan iz razloga jer je nastupila rehabilitacija. Prije svega treba istaknuti da nije u pravu optuženik kada ističe nastup rehabilitacije jer iz članka 19. stavka 4. alineja 5. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji proizlazi da rehabilitacija nastupa protekom tri godine od dana isteka roka provjeravanja kod uvjetne osude, a kako iz Uvjerenja (list 161) proizlazi da je za kazneno djelo prijetnje optuženik osuđen presudom koja je postala pravomoćna 3. svibnja 2022. na uvjetnu osudu i to kaznu zatvora u trajanju jedne godine s rokom provjeravanja pet godina, rehabilitacija nije nastupila. Nadalje, prema mišljenju ovog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne. Naime, kao olakotno je optuženiku cijenjeno da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, a kao otegotno da je višestruko osuđivan i prekršajno kažnjavan te bezobzirnost i agresivnost u postupanju prema oštećeniku. Kada se ima na umu da je optuženik u tri navrata osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela teške krađe, krađe i prijetnje te da je svojim postupanjem oštećeniku prelomio dva zuba i kako proizlazi iz iskaza svjedoka N, oštećenika udarao šakama i nogama dok je ovaj ležao na tlu, onda se doista radi o bezobzirnom postupanju optuženika i prvostupanjski sud mu je pravilno utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju jedne godine za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju, deset mjeseci za kazneno djelo teške krađe u pokušaju te osam mjeseci za kazneno djelo prijetnje, te ga je pravilno primjenom odredaba o stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci. Kazna zatvora u tom trajanju primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).
6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 19. studenog 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
