Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-485/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog RB, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja - iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj: K-344/2021-40 od 29. travnja 2025., podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovicima, u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vinkovcima, na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP), oslobodio je optužbe optuženog RB da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavka 3. KZ/11 i kazneno djelo protiv javnog reda – javno poticanje na nasilje i mržnju – iz članka 325. stavka 1. KZ/11, činjenično pobliže opisanih u izreci presude.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog povrede kaznenog zakona i predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu podnio je optuženi ŠB po branitelju Nikoli Fanuku, odvjetniku iz Rijeke, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

2.2. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

3. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

4. Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da činjenični opis inkriminiranih kaznenih djela ne sadrži sve bitne elemente kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 i članka 325. stavka 1. KZ/11, a što u bitnome obrazlaže na način da ističe da optuženik činjeničnim navodom, da bi oštećenici u drugim državama bili ohlađeni metkom u čelo, vrši psihički utjecaj na druge osobe tako što im ukazuje na način kako bi se sa neistomišljenicima postupalo/rješavalo u drugim državama i da se kazneno djelo iz članka 325. stavka 1. KZ/11 može počiniti i prema osobi koja nema osobine koje joj optuženik pogrešno pridaje te prema individualno neodređenim pripadnicima ranjivih skupina.

4.1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da djela za koja se optuženik činjenično optužuje po zakonu nisu kaznena djela, te je optuženika, na temelju članka 453. točka 1. ZKP, oslobodio optužbe. Prije svega treba istaknuti da nije sporno pravo optuženika, koje ističe u odgovoru na žalbu, na slobodu govora i izražavanja mišljenja, međutim, neprihvatljivo je da optuženik svoje neslaganje sa mišljenjem ili stavovima drugih osoba ili grupacija ljudi u javno izgovorenoj riječi izražava na način da iznosi tvrdnje da te njegove neistomišljenike treba lišiti života (ohladiti s metkom u čelo). Međutim, prema zakonskom opisu oba kaznena djela koja se optuženiku inkriminiraju, ta djela moraju biti počinjena iz mržnje, ali ne samo kao općeg pojma, odnosno izražavanja intenzivnog, duboko negativnog osjećaja snažne odbojnosti i neprijateljstva prema nekoj osobi ili skupini, već ta djela trebaju biti počinjena iz mržnje zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta (članak 87. stavak 21. KZ/11), s time što se u članku 325. stavku 1. KZ/11 navodi i termin druge osobine, a koje su to osobine to mora biti činjenično opisano. Dakle, da bi bili ispunjeni bitni elementi inkriminiranih kaznenih djela u činjeničnom opisu treba biti opisano iz kojeg razloga optuženik mrzi oštećenike. U konkretnom slučaju u činjeničnom opisu je navedeno da optuženik djela čini zbog „izazivanja netrpeljivosti prema osobama koji su pripadnici manjinskih i nevladinih udruga“. Niti za jednog od oštećenika nije činjenično navedeno kojoj manjinskoj skupini pripada, a što mora biti činjenično opisano jer predstavlja bitan element kaznenih djela i to treba u postupku i utvrditi, treba biti dokazano, s time što treba istaknuti da se pripadnik nevladine udruge ne ubraja niti pod jednu, naprijed navedenu, skupinu ljudi, a niti je pripadnik nevladine udruge „druga osobina“ (opis iz članka 325. stavka 1. KZ/11) jer osobina predstavlja osobno svojstvo neke osobe, a ne članstvo u nekoj udruzi. Uz navedeno treba navesti da je ovaj drugostupanjski sud razmatrao jesu li ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11, imajući na umu da su oštećenici podnijeli kaznene prijave protiv optuženika u zakonskom roku iz članka 47. stavka 1. ZKP, a kaznena prijava se tretira kao prijedlog za progon, s obzirom da se navedeno kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 progoni po prijedlogu (članak 139. stavak 4. KZ/11). Zakonski opis kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11 glasi „tko drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti ….“, dakle počinitelj kaznenog djela prijeti da će on osobno drugu osobu usmrtiti, a iz činjeničnog opisa proizlazi da optuženik oštećenicima ne prijeti da će ih on osobno usmrtiti već iznosi svoje mišljenje/konstataciju što bi trebalo učiniti oštećenicima kao njegovim neistomišljenicima, pa slijedom navedenog nisu ostvarena niti obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11, pa je žalba državnog odvjetnika odbijena kao neosnovana.

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).

6. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 19. studeni 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak