Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4830/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HOK - osiguranje d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2870/2022-27 od 20. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2870/2022-27 od 20. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku HOK-osiguranje d.d. isplatiti tužitelju IU naknadu štete u iznosu od 1.751,89 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos 1.668,94 eur od 12. srpnja 2022. do isplate, a na iznos od 82,95 eur tekuće od 26. siječnja 2022. do isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku HOK-osiguranje d.d. naknaditi tužitelju IU u roku od 15 dana troškove ovog postupka u iznosu od 1.778,7 0 eur zajedno sa zateznim kamatama od 20. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena".

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) predlažući da se ta presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a naročito ne ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da nema proturječja između razloga pobijane presude i stanja spisa, a kako to iz sadržaja žalbe proizlazi.

5. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

6. Sud prvog stupnja utvrdio je sve potrebne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, a naročito odlučne:

- da je 25. siječnja 2022. na autocesti A1 iz smjera [adresa] prema [adresa] kod općine [adresa] došlo do prometne nezgode u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja,

- do nezgode je došlo zbog naleta na lisicu na navedenoj dionici autoceste za čije je održavanje nadležan osiguranik tuženika,

- da je u nezgodi na vozilu tužitelja nastala šteta,

- da se tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku 31. siječnja 2022. koji je zahtjev otklonio,

- da iz priloženog ophodarskog dnevnika je utvrđeno da je na dan predmetne zgode ophodar bio RU te je zabilježena prometna nezgoda naletom na divljač (lisica),

- da je iz tužiteljevog iskaza utvrđeno da je taj dan vozio na posao na predmetnoj dionici oko 100 km/h te kada je vidio lisicu na cesti nije stigao odreagirati,

- da iz iskaza svjedoka ŽU proizlazi da je po pozivu došao na mjesto predmetne nesreće, no da on radi u održavanju ceste te je došao pokupiti životinju, ali ako vidi da je oštećena ograda, popravi je po nalogu poslodavca; da za predmetnu ogradu nisu dobili dojavu da je oštećena niti je mogao vidjeti tada je li ograda oštećena na predmetnoj dionici budući da je bio mrak,

- da u svom iskazu svjedok RU je naveo da se sjeća predmetne nesreće te je upravo on taj koji je poslao kolegu ŽU da pokupi usmrćenu životinju, a to se dogodilo pred krajem noćne smjene oko 5 sati ujutro; da prilikom ophodnje nije primijetio da bi žičana ograda bila uništena, a tu dionicu je prošao oko 11 sati; da je ograda od ceste udaljena oko 50,60 metara, a prilikom ophodnje kreće se 60 do 70 km/h te iz vožnje gleda je li s ogradom sve u redu,

to sud prvog stupnja zaključuje:

- da je u konkretnom slučaju nesporno je da se na kolniku našla lisica pa upravo ta činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to ili da je postojala rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi ili da zaštitna ograda nije pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autoceste, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste,

- da imajući u vidu i činjenicu da se na autocesti postižu velike brzine (čak do 130 km/h), izbjegavanje divljači na autocesti može imati kobne posljedice, zbog čega je koncesionar dužan po potrebi poduzimati i mjere koje su veće od onih propisanih pravnim propisima,

- da činjenica da je postojala ograda te da je koncesionar obavljao redovite preglede zaštitne ograde nisu dovoljne za zaključak da je do nesreće došlo bez tuženikove krivnje,

- da sukladno utvrđenju da se ophodnja vrši na način kako je to iskazao ophodar RU koji je vršio ophodnju predmetne dionice i to tako da iz vozila kojim vozi 60 do 70 km/h gleda je li oštećena ograda koja se nalazi udaljena od autoceste 50 do 60 metara proizlazi da na taj način osiguranik tuženika nije poduzeo potrebne mjere kojima bi spriječio ulazak divlje životinje na kolnik autoceste,

- da u ovom predmetu nije ni sporno da je sam čin ophodnje izvršen,

- da se lisica na autocesti mogla pojaviti i nakon ili prije nailaska nadležnih ophodara,

- da njezin ulazak na autocestu, međutim, ne predstavlja višu silu, već slučajni događaj, a odgovornost za slučaj leži na tuženiku,

- da kako je tuženikova dužnost, sukladno gore citiranim propisima, poduzimanje radnji za odvijanje sigurnog prometa, to je samim ulaskom lisice na autocestu, jasno da tuženik nije poduzeo takve radnje te da je stoga u cijelosti odgovoran za štetu nastalu tužitelju,

- da iz iskaza prometnog vještaka Berislava Šimunovića proizlazi da je na predmetnom vozilu nastupila potpuna šteta te da vrijednost ostataka vozila iznosi 1.100,00 eur dok njegova tržišna vrijednost iznosi 2.778,94 eur pa da stoga visina štete (kada se od dobivene tržišne vrijednosti odbije vrijednost ostataka vozila) iznosi oko 1.678,94 eur-a,

- da kako katalog CVH utvrđuje novonabavnu vrijednost vozila tužitelja te da se kod vozila starosti vozila tužitelja (oko 20 godina) ne uzima se u obzir ispravak vrijednosti vozila s osnova broja prijeđenih kilometara, tim više jer se prijeđena kilometraža vozila tužitelja ne može pouzdano utvrditi,

- da je vozilo proizvedeno 2002. dok je datum prve registracije vozila 23.06.2006. što ukazuje da se radi o vozilu iz uvoza,

- da iskazani broj prijeđenih kilometara vozila tužitelja (304.791 km) je manji od prosječnog broja prijeđenih kilometara (352.500 km tj. 18.000 km/god) za tu vrstu vozila,

- da iz spisa ne proizlazi da bi stanje vozila tužitelja bilo loše (iz priloženih fotografija vozila tužitelja je vidljivo da se isto nalazi u prosječnom stanju) ili da je vozilo imalo prethodnu štetu pa stoga nije mogao umanjiti vrijednost vozila s tih naslova,

- da s obzirom na navedeno, utvrđenu tržnu vrijednost vozila tužitelja u iznosu od 2.778,94 EUR smatra realnom,

- da osnovni kriterij za utvrđivanje vrijednosti ostataka vozila je stanje na tržištu rabljenih i karamboliranih vozila, odnosno vrijednost ostataka je ona vrijednost koju prosječan vozač (osoba) može postići na tržištu karamboliranih vozila prodajući oštećeno vozilo kao cjelinu,

- da prosječan vozač nema stručnih znanja, alata, prostora i vremena da oštećeno vozilo rastavi i prodaje ga u dijelovima pa stoga metodologija koju navodi tuženik, utvrđivanje vrijednosti pojedinih spašenih dijelova, u ovom slučaju nije realna,

- da vrijednost ostataka vozila tužitelja u iznosu od 40 % njegove tržne vrijednosti je iznimno utvrdio ovako visokom, zbog stanja na tržištu rabljenih i karamboliranih vozila jer da se radi o rasprostranjenom i popularnom modelu u RH (VW PASSAT (3B) 1.9 TDI VARIANT) pa je ovo karambolirano vozilo lakše prodati i postići nešto višu cijenu (40 % tržne vrijednosti vozila) u odnosu na prosječnu cijenu (30 % tržne vrijednosti vozila) nekog drugog vozila iste oštećenosti,

- da tuženikova procjena ostatka vrijednosti vozila tužitelja od 55 % je previsoka i u tom slučaju ne bi govorili o totalnoj šteti na vozilu tužitelja,

- da tužitelj kao oštećenik ima pravo na naknadu potpune štete, tj. uspostavu stanja kakvo je bilo prije štetnog događaja i to u svoti koja je potrebna da se njegova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojemu bi se nalazila da nije bilo štetne radnje,

- da je na vozilu nastala totalna šteta iz čega proizlazi da vozilo nije bilo u voznom stanju nakon nastanka predmetne nesreće slijedom čega je tužitelju nastala dodatna šteta u smislu troška za vučnu službu budući da je isti u obvezi otkloniti vozilo sa prometnice, a na drugačiji način vozilo otkloniti nije mogao, u visini od 82,95 eur, a što proizlazi iz računa

te na temelju čl. 1045., čl. 1085., čl.1086. i čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO), čl. 50. st. 1. i 2., čl. 61. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 ; dalje: ZC-a), čl. 3. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (Narodne novine, broj 25/98,162/98, 180/04,84/11, 90/14) i čl. 83. stavka 1. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj 140/05, 75/09, 153/09,14/14) presuđuje kao u izreci pobijane presude.

7. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud jer s potrebnom sigurnošću proizlazi iz rezultata postignutih raspravljanjem i jer ga tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

8. U konkretnom slučaju je utvrđeno da se na kolniku autoceste našla lisica pa upravo ta činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to ili da je postojala rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi ili da zaštitna ograda nije pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autoceste, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Nadalje, imajući u vidu i činjenicu da se na autocesti postižu velike brzine (čak do 130 km/h), izbjegavanje divljači na autocesti može imati kobne posljedice, zbog čega je tuženik dužan po potrebi poduzimati i mjere koje su veće od onih propisanih pravnim propisima. Stoga činjenica da je postojala ograda te da je tuženik obavljao redovite preglede zaštitne ograde, što je utvrdio prvostupanjski sud nisu dovoljne za zaključak da je do nesreće došlo bez tuženikove krivnje kao što to pogrešno u žalbi navodi tuženik.

9. Sukladno utvrđenju prvostupanjskog suda tuženik ophodnju vrši na način kako je to iskazao ophodar RU koji je vršio ophodnju predmetne dionice i to tako da iz vozila kojim vozi 60 do 70 km/h gleda je li oštećena ograda koja se nalazi udaljena od autoceste 50 do 60 metara nedvojbeno proizlazi da na taj način osiguranik tuženika nije poduzeo sve potrebne mjere kojima bi spriječio ulazak divlje životinje na kolnik autoceste.

10. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini utuženog iznosa (čl. 155. ZPP-a), time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 19. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević