REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2118/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja FANTAZIJA-PROJEKT d.o.o., OIB 93493372901, Samobor, Ulica Ivana Perkovca 9, II. tužitelja FANTAZIJA VODENI PARK d.o.o., OIB 16229834522, Samobor, Ulica Ivana Perkovca 9, III. tužitelja FANTAZIJA HOTELI d.o.o., OIB 17970972776 Samobor, Ulica Ivana Perkovca 9, i IV. tužitelja FANTAZIJA ZABAVNI PARK d.o.o., OIB 40210972098,Samobor, Ulica Ivana Perkovca 9, koje zastupaju punomoćnici Mate Matić i Daniel Hanik, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matić i partneri, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, protiv tuženika CENTAR ZA RESTRUKTURIRANJE I PRODAJU, OIB 38083028711, Zagreb, Ivana Lučića 6, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1565/2024-15 od 25. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda i rješenje te djelomično odbačena žalba protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2617/2013-151 od 11. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pravna pitanja, se odbija.
II. Prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1565/2024-15 od 25. veljače 2025. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda i točka II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2617/2013-151 od 11. ožujka 2024., te odbačena žalba protiv točke I. izreke prvostupanjskog rješenja, podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tužitelji su postavili 76 pravnih pitanja za koja smatraju da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
2. Tužitelji smatraju da su im povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, jer je pobijana odluka arbitrarna i neobrazložena, kao i da im je povrijeđeno pravo na pristup sudu, jer nisu izvedeni dokazi koje su predložili tužitelji.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Predmet spora je naknada štete zbog povreda ugovornih odredbi Ugovora o pravu građenja sklopljenog između Hrvatskog fonda za privatizaciju i L R kao osnivatelja prava građenja i prvotužitelja te naknada štete zbog nepravilnog i nezakonitog rada Hrvatskog fonda za privatizaciju i Agencije za upravljanje državnom imovinom (AUDIO).
6. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
7. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev, jer su ocijenili osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije te iz razloga što nisu kumulativno ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu (postojanje protupravnosti i uzročne veze između navodnih štetnih radnji i navodne štete).
8. Tužitelji su kao razloge važnosti naznačili odluke revizijskog suda poslovni broj Revd-2243/21, Revd-2629/20, Rev-56/16 i odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni Pž-3337/24.
9. Prvenstveno je potrebno navesti da odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije po svojoj prirodi ne predstavljaju razlog važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer se u tim odlukama ne zauzima pravno shvaćanje, već se samo ocjenjuje jesu li ispunjene ili nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije. Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3337/24 ne ukazuje na različitu praksu viših sudova, jer u slučaju prihvaćanja osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije nije niti potrebno izvoditi druge dokaze. Odluka Rev- 52/16 nije u suprotnosti s pobijanom odlukom. To stoga, što su u pobijanoj odluci izneseni razlozi zbog čega su neosnovani žalbeni navodi u odnosu na osporavanje osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije odnosno zbog čega sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, a pri čemu, u ovoj pravnoj stvari, osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije proizlazi iz samih zakonskih odredbi.
10. Budući da postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
11. Tužitelji nisu učinili vjerojatnim da su im povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu.
12. Naime, nižestupanjski sudovi dali su dostatne i jasne razloge zbog čega tuženik u odnosu na nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske nije pravni sljednik Hrvatskog fonda za privatizaciju, jer nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske ne upravlja tuženik sukladno odredbi čl. 1. st. 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“, broj 52/18 i 155/23 – dalje: ZUDI). To stoga, što su nekretnine u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju na dan stupanja na snagu ZUDI (1. siječnja 2011.) postale vlasništvo Republike Hrvatske, kojima sada upravlja Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUDI).
13. Pravo građenja je stvarno pravo na tuđem zemljištu koje ovlašćuje nositelja tog prava na tom zemljištu imati vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik je to dužan trpjeti (čl. 280. ZOO). Dakle, nakon što je sporna nekretnina prešla 31. ožujka 2011. u vlasništvo Republike Hrvatske, Republika Hrvatska je dužna trpjeti nositeljevo pravo građenja.
14. U odnosu na odgovornost za štetu nezakonitim ili nepravilnim radom pravne osobe koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, Republika Hrvatska je pasivno legitimirana sukladno odredbi čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 150/11), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe.
15. Prema tome, kada je osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije, u nižestupanjskom postupku utvrđena na temelju zakonskih odredbi, tada nije postojala potreba izvoditi bilo kakve daljnje dokaze, a niti se očitovati na žalbene navode kojima se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, a pogotovo kada se pogrešna primjena materijalnog prava ne tiče pozitivnog propisa na temelju kojeg je utvrđena osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije.
16. Svi navodi koji ukazuju na povrede temeljnih ljudskih prava zbog neprovođenja određenih dokaza na okolnost postojanja protupravnosti i uzročno-posljedične veze nisu upućeni na odlučne činjenice (zbog osnovanog prigovora promašene pasivne legitimacije), a zbog čega eventualni propusti nižestupanjskih sudova ne mogu predstavljati teške povrede odredaba parničnog postupka ili tešku povredu materijalnog prava, pa samim time niti su mogli prouzročiti povredu temeljnih ljudskih prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
17. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je sud prvog stupnja postupio suprotno odredbi čl. 75. st. 1. – 3. ZPP, kada je unatoč istaknutom zahtjevu za izuzeće raspravnog suca, sud prvog stupnja odlučio nastaviti s radom i zaključiti glavnu raspravu, valja odgovoriti da u konkretnom slučaju nije došlo do osobito teške povrede odredbe čl. 75. st. 2. i 3. ZPP, pa samim time niti do povrede prava na pravično suđenje.
18. Naime, prema tvrdnji samih tužitelja o zahtjevu za izuzeće odlučeno je nakon zaključenja glavne rasprave (26. siječnja 2024.), a prije presuđenja tj. objave prvostupanjske odluke (11. ožujka 2024.).
19. Takva povreda odredbe čl. 75. st. 2. i 3. ZPP mogla bi predstavljati samo tzv. relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 75. st. 2. i 3. ZPP, jer je izuzeće zatraženo na temelju odredbe čl. 71. točka 7. ZPP.
20. S obzirom da je o izuzeću, prema samim navodima tužitelja, odlučeno prije objave (presuđenja) takav propust suda prvog stupnja, nije bio niti je mogao biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.
21. Budući da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da su im povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 19. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
