Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-870/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐC, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-797/2022-21 od 21. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 797/2022-21 od 21. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 343,88 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-797/2022-21 od 21. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici ĐC iznos od 1.910,12 EUR / 14.391,80 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 8. studenog 2021. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena i to za razdoblje do 31. prosinca 2022., a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te mu se nalaže naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.326,32 EUR / 17.527,66 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbe kao u podnesku od 31. kolovoza 2023.

3. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti i protiv prvostupanjskog rješenja, žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe kako je tužiteljica preinačila svoj tužbeni zahtjev, točnije kako je povisila tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka. Tuženik smatra kako preinaka tužbe nije dopuštena nakon zaključenja prethodnog postupka, a radi čega prvostupanjski sud nije mogao dopustiti preinaku tužbe te odlučiti o preinačenom (povišenom) dijelu tužbenog zahtjeva. Time što je odlučio o preinačenom dijelu tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je prekoračio tužbeni zahtjev. Ističe da provedeno medicinsko vještačenje ne predstavlja novu činjenicu na temelju koje je dozvoljeno preinačiti tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog, tuženik predlaže ukinuti prvostupanjsko rješenje i odbaciti prijedlog za preinaku tužbe kao nepravodoban. Nadalje, čak i da je preinaka tužbe dopuštena, kamate na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva teku od dana kada je preinaka napravljena, a prvostupanjski sud dosuđuje kamate na preinačeni (povišeni) dio od dana završetka liječenja tužiteljice. Dakle, tuženik osporava dosuđeni tijek zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Tuženik smatra da je tužiteljici, uzevši u obzir cjelokupno narušenje njezinog fizičkog i duševnog zdravlja, dosuđena previsoka pravična novčana naknada. Što se tiče odluke o trošku postupka, tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primjenjivao Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, prvostupanjski sud je za sve priznate parnične radnje kao vrijednost jednog boda uzimao iznos od 1,99 EUR (15,00 kn), međutim, takva vrijednost boda je uvedena izmjenom Tarife koja je stupila na snagu 1. studenog 2022., a prije te izmjene je vrijednost boda iznosila 1,33 EUR (10,00 kuna). Stoga je troškove parničnog postupka koji se odnose na radnje koje su poduzete do 1. studenog 2022. valjalo obračunati na način da vrijednost jednog boda iznosi 1,33 EUR (10,00 kn), a ne 1,99 EUR (15,00 kn). Dakle, tuženik ističe da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir kolika je vrijednost boda bila za vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje. Tuženik ističe kako je prvostupanjski sud tužiteljici priznao trošak sastava čak 7 obrazloženih podneska u punom iznosu, a čime je prekoračeno ograničenje prema Tarifi kojim je propisano da se stranci može priznati trošak sastava maksimalno 4 obrazložena podneska u punom iznosu. Naposljetku, tuženik ističe kako podnesci tužiteljice od 30. ožujka 2022. i 9. prosinca 2022. nisu bili nužni i neophodni za vođenje ovog postupka, radi čega, primjenom čl. 155. Zakona o parničnom postupku, nisu trebali biti priznati tužiteljici kao trošak postupka. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu njegovih žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 343,88 EUR.

3.1. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, konačno uređen podneskom od 31. kolovoza 2023. godine (list 84 - 85 spisa), za isplatu ukupnog iznosa od 1.910,12 EUR, i to na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužiteljice i na ime imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, a koja šteta je nastala kada je HC, upravljajući motornim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, naletio na desnu stranu vozila registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala tužiteljica ĐC, a pritom je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.

5.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U žalbenoj fazi postupka nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj.

8. U žalbenoj fazi postupka je sporno je li tužiteljica mogla preinačiti, tj. povisiti tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, sporan je tijek zatezne kamate na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva. Naposljetku, sporna je visina dosuđene naknade štete, tj. tuženik smatra da je tužiteljici dosuđena previsoka pravična novčana naknada, kada se uzme u obzir cjelokupno narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

9. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana **.**.2021. HC, upravljajući motornim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, naletio na desnu stranu motornog vozila registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala tužiteljica ĐC

- da je tužiteljica, u predmetnom štetnom događaju, zadobila sljedeće ozljede: istegnuće mišića vrata i natučenje prsišta

- da se kod tužiteljice, radi predmetnog štetnog događaja, razvio sindrom karpalnog kanala

- da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku za naknadu štete isplatio iznos od 929,06 EUR (7.000,00 kn) po osnovi pretrpljene neimovinske štete

- da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 6%

- da se smanjenje životne aktivnosti očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta te povremenim bolovima u vratu prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, te trncima u obje šake, i oslabljenoj gruboj motornoj snazi u obje šake

- da je tužiteljica trpjela fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 6 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 45 dana

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 14 dana

- da je tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 45 sati, tj. 2 sata dnevno kroz 15 dana, potom 1 sat dnevno kroz 15 dana

10. Tuženik smatra da je tužiteljica, protivno procesnim odredbama, povisila tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka. Radi navedenog, tuženik smatra da prvostupanjski sud nije mogao dosuditi tužiteljici povišeni dio tužbenog zahtjeva.

10.1. U vrijeme pokretanja parničnog postupka, a prije upuštanja tuženika u raspravljanja, tužiteljica je zahtijevala isplatu iznosa od 1.336,09 EUR/10.066,80 kn na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja te naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege (list 43 spisa).

10.2. Nakon što je stalni sudski vještak dr. Žarko Rašić izradio pisani nalaz i mišljenje, tužiteljica je, dana 31. kolovoza 2023. godine, podneskom uredila tužbeni zahtjev na način da je povisila utuženi iznos na 1.910,12 EUR/14.391,80 kn (list 84- 85 spisa).

10.3. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem dopustio preinaku tužbe prema podnesku od 31. kolovoza 2023., obrazlažući da je ista dopuštena u skladu s čl. 190. st. 2. ZPP-a.

10.4. Odredbom čl. 190 st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a propisano da iznimno od odredbe članka 190. st. 1. ZPP-a, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Specifičnost je postupaka za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti to što, u trenutku zaključenja prethodnog postupka, tužitelj ne može istaknuti potpuno određen tužbeni zahtjev u pogledu visine štete, već je moguće to učiniti tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog medicinskog vještačenja.

10.5. Naime, tužitelj (niti njegov punomoćnik) ne posjeduje stručna znanja da procijeni narav i težinu povrede prava osobnosti, već je za to potrebno stručno znanje vještaka medicinske struke, a radi čega je u postupku i predložen dokaz provođenja medicinskog vještačenja. U protivnom, provedeno vještačenje ne bi imalo smisla, jer ako je sudu potrebno stručno znanje vještaka kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete, to znanje je potrebno i tužitelju kako bi mogao postaviti precizan tužbeni zahtjev.

10.6. Prema ocjeni ovog suda, nalaz vještaka koji se temelji na istim činjeničnim okolnostima na kojima se temelji tužba predstavlja opravdan razlog za preinaku tužbe te tužiteljica nije kriva što je tek nakon provedenog vještačenja mogla utvrditi realnu štetu koja joj je nastala u predmetnom štetnom događaju, a radi čega je takva preinaka u skladu s čl. 190 st. 2. ZPP-a, pogotovo ako se preinačenim zahtjevom ostvaruje pravo tužiteljice na pristup sudu u smislu ostvarivanja legitimnih očekivanja prava na potpuno obeštećenje (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. lipnja 2024., broj Rev-555/2024-2).

10.7. Uzevši u obzir sve navedeno, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je dopustio preinaku tužbe u predmetnom postupku, budući da je ista preinačena nakon provedenog medicinskog vještačenja pomoću kojeg je tužiteljica saznala realnu štetu koja joj je nastala u predmetnom štetnom događaju, a što je u skladu s čl. 190. st. 2. ZPP-a.

10.8. Slijedom navedenog, primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci drugostupanjskog rješenja.

11. Nadalje, tuženik u žalbi osporava visinu naknade štete koja je dosuđena tužiteljici.

12. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO).

12.1. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12.2. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju te činjenicu da joj je bila potrebna pomoć i njega druge osobe u trajanju od 45 sati, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.787,09 EUR i naknada imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 149,40 EUR. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah i smanjenje životne aktivnosti tužiteljice od 6%, opravdavaju novčanu naknadu u tome iznosu. Radi predmetnog štetnog događaja, tužiteljici je ograničena pokretljivost vratnog segmenta te trpi povremene bolove u vratu prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela. Nadalje, kod tužiteljice su prisutni trnci u obje šake te joj je oslabljena gruba motorna snaga u obje šake. Sve te okolnosti predstavljaju narušenje kvalitete života tužiteljice. Također treba uzeti u obzir i činjenicu da je tužiteljica osoba mlade životne dobi (rođena je 1988.), radi čega je smanjenje životne aktivnosti teže pogađa u odnosu na osobe srednje i starije životne dobi.

12.3. Prema ocjeni suda drugog stupnja, utvrđena naknada neimovinske štete u iznosu 2.787,09 EUR ispunjava kriterij pravičnosti, kada se uzme u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice. Nadalje, s obzirom na to da je, radi predmetnog štetnog događaja, tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 45 sati, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 149,40 EUR, tj. 3,32 EUR po satu. Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio neimovinsku štetu u skladu sa čl. čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, a naknadu za tuđu pomoć i njegu u skladu s čl. 1095. st. 1. ZOO. Utvrđeni iznos štete je prvostupanjski sud pravilno umanjio za nesporni iznos od 929,06 EUR, koji je tuženik isplatio tužiteljici u mirnom postupku za naknadu štete, te zaključio da tužiteljica ima pravo na isplatu iznosa od 2.007,43 EUR. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici dosudio traženi iznos od 1.910,12 EUR, a kojeg je tužiteljica postavila u svom konačnom zahtjevu, ističući da su sudovi vezani granicama postavljenog zahtjeva, sukladno čl. 2. ZPP-a.

12.4. Slijedom svega navedenoga, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu utvrđene naknade štete.

13. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da obveza plaćanja zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete po preinačenom, tj. povišenom tužbenom zahtjevu teče od trenutka kada je isti postavljen u postupku, tj. kamata na povišeni dio tužbenog zahtjeva teče od dana kada je tužbeni zahtjev povišen, tj. od 31. kolovoza 2023. godine.

13.1. Prvostupanjski sud je, u odnosu na cjelokupnu dosuđenu neimovinsku štetu i imovinsku štetu s osnove pružene tuđe pomoći i njege, odredio tijek zatezne kamate od 8. studenog 2021., tj. od dana završetka liječenja tužiteljice, kako je to tužiteljica zahtijevala u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, premda je odštetni zahtjev postavljen prije toga datuma (4. kolovoza 2021).

13.2. U odnosu na odluku o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete po preinačenom tužbenom zahtjevu, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2021. zauzet stav da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe. Nadalje, navedeni stav nije promijenjen niti na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022. usprkos donošenju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021. u kojoj je na postavljeno pitanje od kada je tuženik dužan platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva izraženo shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije povišenja tužbenog zahtjeva. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim recentnim odlukama također zauzeo stav da obveza plaćanja neimovinske štete dospijeva podnošenjem odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe, te slijedom toga tada dospijeva i obveza plaćanja zatezne kamate te je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate i na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. lipnja 2024., poslovni broj Rev-889/2023). Slijedom svega navedenog, stav ovog suda jest da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio tijek zatezne kamate na cjelokupni iznos neimovinske i imovinske štete od 8. studenog 2021, tj. od dana završetka liječenja tužiteljice, kako je to tužiteljica zahtijevala u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Valja istaknuti kako su na povišenje tužbenog zahtjeva utjecale objektivne okolnosti na koje tužiteljica nije imala utjecaja, pritom se misli na provedeno medicinsko vještačenje, temeljem kojeg je tužiteljica saznala realnu štetu koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju. U takvim okolnostima, povišenje tužbenog zahtjeva u parničnom postupku ne utječe na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu na cjelokupni iznos pretrpljene štete te se od tužiteljice ne može tražiti da iznos pretrpljene štete cjepka na dijelove te za svaki dio odredi drugačiji tijek zatezne kamate. Prema tome, u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je tužiteljici i na preinačeni (povišeni) iznos naknade štete dosudio pripadajuću zateznu kamatu od dana završetka liječenja tužiteljice. Valja napomenuti da se kod naknade neimovinske štete radi o jedinstvenom zahtjevu o visini kojeg se odlučuje u trenutku presuđenja i koja se ne može cjepkati na dijelove.

14. Što se tiče odluke o trošku postupka, neosnovano tuženik ističe da prvostupanjski sud nije smio primijeniti izmijenjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: Tarifa), objavljenu u "Narodnim novinama" broj 126/2022, na radnje koje su izvršene u postupku prije stupanja na snagu navedene izmjene.

14.1. Naime, prvostupanjski sud je, u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, primijenio gore navedenu Tarifu kojom je propisana vrijednost boda od 15,00 kn/1,99 EUR (Tbr. 50. Tarife), a koja se primjenjuje od 1. studenog 2022. Prije navedene izmjene, vrijednost boda je iznosila 10,00 kn/1,33 EUR. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud dužan primjenjivati vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

14.2. Odredbom iz Tbr. 48. st. 3. Tarife propisano je da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pa uslijed navedenog žalbeni navodi tuženika u tom dijelu nisu osnovani.

15. S obzir da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u izreci prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP.

16. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je tužiteljici priznat trošak sastava čak sedam obrazloženih podneska u punom iznosu.

16.1. Naime, sukladno Tbr. 8.1. Tarife, stranka ima pravo na trošak sastava obrazloženih podnesaka u punom iznosu (tj. u iznosu kao i za tužbu), ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku.

16.2. Uvidom u troškovnik tužiteljice (list 94 spisa), ali i u obrazloženje prvostupanjske presude (točka 20. obrazloženja), proizlazi da je tužiteljica tražila i da joj je priznat trošak upravo 4 obrazložena podneska u punom iznosu, i to: podnesci od 30. ožujka 2022., 12. svibnja 2022., 9. prosinca 2022. i 31. kolovoza 2023. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije dosudio trošak protivno ograničenju kojeg propisuje Tbr. 8.1. Tarife. Pritom valja istaknuti da tuženik neosnovano ističe da su tužba i odštetni zahtjev također obrazloženi podnesci, međutim, tužba i odštetni zahtjev ne spadaju u kategoriju „obrazloženih podnesaka“, već je riječ o podnescima za koje stranka ima pravo na naknadu troška po drugim tarifnim stavkama (Tbr 7.1. i Tbr 28.) i koji nisu obuhvaćeni ograničenjem iz Tbr 8.1.

17. Naposljetku, neosnovano tuženik ističe da tužiteljici nije trebao biti priznat trošak sastava podneska od 30. ožujka 2022. i podneska od 9. prosinca 2022., ističući da ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP- a.

17.1. Podnesak od 30. ožujka 2022. (list 43 spisa) jest potreban za vođenje parnice, budući da tužiteljica u tome podnesku obavještava sud da je tuženik izvršio uplatu nespornog iznosa naknade štete te sukladno tome uređuje svoj tužbeni zahtjev. Dakle taj podnesak sadrži bitne činjenične okolnosti za predmet spora, radi čega je sastav toga podneska potreban za vođenje parnice, sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a.

17.2. Podnesak od 9. prosinca 2022. (list 60 spisa) jest potreban za vođenje parnice, budući da se tužiteljica u tome podnesku očituje na navode tuženika o tome na što se točno odnosi nesporni iznos naknade štete, ali i uređuje tužbeni zahtjev nakon što se tuženik izjasnio da se nesporni iznos naknade štete djelomično odnosi na trošak prijevoza vozila tužiteljice. Dakle taj podnesak sadrži bitne činjenične okolnosti za predmet spora, radi čega je sastav toga podneska potreban za vođenje parnice, sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a.

18. Zbog svega navedenog, žalbeni navodi tuženika se ne mogu prihvatiti, a radi čega je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu. Dakle, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

19. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić