,

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-653/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari prvotužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tužitelja PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženice BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sonja Dušić-Poljak, odvjetnici iz Koprivnice, radi utvrđenja ništetnosti oporuke, odlučujući o žalbi prvo i drugotužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P- 266/2022-21 od 11. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvo i drugotužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-266/2022-21 od 11. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev prvo i drugotužitelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev prvo i drugotužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništava i pravno nevaljana pisana oporuka od 25.10.2021. ostavitelja ŠJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1945., a koja je proglašena na ostavinskom ročištu od 26.4.2022. od strane javnog bilježnika Ljubice Papac, Antuna Nemčića 1, 48 000 Koprivnica u predmetu broj O-394/2022, UPP/OS Koprivnica-68/2022.

Nalaže se tuženici BJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužiteljima JJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i PJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.“ Pod točkom II. izreke nalaže se tužiteljima da plate tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.368,68 eura/10.312,32 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), predlažu da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinači. Traže trošak žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ništava i pravno nevaljana pisana oporuka od 25. listopada 2021. ostavitelja ŠJ, koja je proglašena na ostavinskom ročištu od 26. travnja 2022., koji zahtjev tužitelji temelje na tvrdnjama da ostavitelj u vrijeme sastava oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da su u ostavinskom postupku iza pok. ŠJ kao zakonski i oporučni nasljednici utvrđeni sinovi JJ i PJ te supruga BJ,

-da su sinovi ostavitelja osporili oporuku sa tvrdnjama da ostavitelj u trenutku sastavljanja oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje zbog bolesti te je bio pod prisilom nasljednice BJ,

-da su nasljednici JJ i PJ upućeni rješenjem broj O-394/2022-9 od dana 22.srpnja 2022. na parnicu protiv supruge ostavitelja BJ,

-da su saslušani svjedoci, odvjetnica TJ i djelatnica ureda CJ, koje navode kako je ŠJ bio svjestan i veličine imovine, nije znao česticu nekretnine ali je znao adresu nekretnine, a želio je rasporediti imovinu na način da zaštiti svoju suprugu kako bi ona ostala živjeti u kući, a tako je oporuku sastavila i tužena BJ budući da je i ona imala dvoje djece iz prvog braka, da je na sugestiju djelatnica odvjetničkog ureda dio nekretnine oporučno ostavio i svojim sinovima ovdje tužiteljima, da je prije iskazivanja oporuke ŠJ sasvim normalno razgovarao, šalio se i po glasnoći govora i razgovjetnosti ničim se nije moglo utvrditi da je ostavitelj bio bolestan čovjek, da mu je oporuka pročitana pred svjedocima oporuke CJ i J koje su bile prisutne kod pisanja i čitanja oporuke, potpisao je oporuku kao i svjedoci te je oporuka dostavljena u Hrvatski upis oporuka,

-da je sud proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. med. specijalist psihijatrije, subspecijalista psihoterapije JJZ,

-da u mišljenju navodi kako iz medicinske dokumentacije pok. ŠJ proizlazi da je bolovao od Demencije vaskularnog tipa kao posljedice moždanog udara, u periodu od 10/11 mjeseca 2020. kada je bio hospitaliziran na gastroenterologiji nađena je senzomotorna disfazija – teškoće govora kao posljedica preboljelog moždanog udara, dok je psihijatrijskim pregledom 3. studenoga 2020. utvrđena psihoorganska izmijenjenost uz epizode smetenosti, u svibnju 2021. psihologijskom dijagnostikom i psihijatrijskim pregledom verificirane su promjene mišljenja, orijentacije, pamćenja i verbalnog izražavanja uz paranoidne ideje što je karakteristično u okviru demencije,

-da je, međutim, vještak mišljenja kako u rekonstrukciji tijeka bolesti nema dovoljno pokazatelja koji bi govorili u prilog težim pogoršanjima stanja jer niti kod liječnika opće medicine niti kod psihijatra ili neurologa nije bilo naknadnih posjeda, a vrlo vjerojatno nije bilo niti potrebe niti za psihofarmacima jer su oni propisani samo jednom i nisu opetovano propisivani,

-da vještak pojašnjava u nalazu da vaskularnu demenciju obilježava slabljenje mentalnih funkcija uslijed uništenja moždanog tkiva uzrokovanog smanjenjem ili prestankom njegove opskrbe krvlju, a uzrok je obično moždani udar, prisutno je sporo, progresivno propadanje mentalnih funkcija, uključujući pamćenje, razmišljanje, rasuđivanje i sposobnost učenja, no simptomi mogu varirati ovisno o tome koji dio mozga je uništen, no obično neke značajke mentalnih funkcija nisu narušene jer moždani udari uništavaju tkivo samu u dijelu mozga, vaskularna demencija može napredovati postepeno, a simptomi se mogu naglo pogoršati, a zatim stagnirati ili se donekle smanjiti, a nakon toga se mogu pogoršati mjesecima ili godinama kasnije kada dođe do novog moždanog udara, vaskularna demencija ima tendenciju kasnije uzrokovati gubitak pamćenja i manje utjecati na rasuđivanje i osobnosti dok se poteškoće u planiranju i započinjanju aktivnosti javljaju ranije nego u Alzheimerovoj bolesti,

-da vještak navodi kako dijagnosticiranje bilo kojeg psihičkog poremećaja i bolesti ili sindroma nije dovoljno samo po sebi za ocjenu da li je osoba sposobna za sklapanje određenog pravnog posla već je za dovođenje u pitanje sposobnosti za rasuđivanje nužno dokazivanje posebno teških oštećenja mišljenja uz dezintegraciju – teško kompromitiranje intelektualnih ili voljnih sposobnosti,

-da vještak smatra kako nema pokazatelja koji bi govorili u prilog gubitku testiranja realiteta ili teško narušenim kognitivnih funkcijama, a uzimajući u obzir i iskaze troje svjedoka u spisu koji su dana 25.listopada 2021. nazočili obavljanju pravnog posla pisanju oporuke,

-da vještak ne nalazi pokazatelja koji bi upućivali na teškoće u mišljenju u smislu pomutnje u razumijevanju na što se pravni posao odnosi, da nema pokazatelja da je imao teškoće u prepoznavanju ili opredjeljenju za odabir načina raspodjele imovine, da nije pokazivao promjene u govoru niti ponašanju pa po mišljenju vještaka ne postoje dokazi koji bi upućivali na postojanje psihopatoloških elemenata koji bi isključivali mentalne sposobnosti na način da pok. ŠJ nije bio sposoban vladati svojom voljom ili da nije bio svjestan svojih postupaka, odnosno da nije bio sposoban za rasuđivanje,

-da su tužitelji osporili nalaz i mišljenje vještaka,

-da je radi razrješenja spornih pitanja i prigovora prvostupanjski sud na ročištu od dana 16.studenoga 2023. dodatno saslušao vještakinju koja je navela kako u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja,

-da je vještakinja ponovno obrazložila nalaz navodeći kako je kod pok. ŠJ utvrđeno postojanje psihičkog poremećaja dijagnosticiranog kao vaskularne demencija, da je priroda poremećaja takva da isti proizlazi iz drugih bolesti, a to su bolesti krvožilnog sustava kada dolazi do više bilo manjih ili većih kardiovaskularnih incidenata tipa moždanih udara, da se takav poremećaj ne može izliječiti, a liječenje predstavlja liječenje osnovnih poremećaja dakle regulacija krvnog tlaka, uzimanje lijekova za razrjeđivanje krvi i ili lijekova za snižavanje masnoća u krvi, da s obzirom na prirodu vaskularne demencije da kognitivno oštećenje ne podrazumijeva i isključivanje mogućnosti razumijevanja konkretne situacije vezane uz pravni posao potpisivanja oporuke, pa iako je postojala vaskularna demencija nema pokazatelja potpune denzitegracije mišljenja i nemogućnosti iskazivanja volje prilikom potpisivanja predmetnog pravnog posla,

-da je prilikom davanja nalaza i mišljenja koristila nalaz psihologa od 25. svibnja 2021. i nalaz psihijatra od 27. svibnja 2021., da ne dovodi u pitanje kliničku sliku opisanu u medicinskoj dokumentaciji psihijatrijskog nalaza, da je nesporno kako je u periodu od 10.,11. mjesec 2020. pok. ŠJ bio hospitaliziran na gastroenterologij te je neurološkim pregledima i dijagnostici nađena senzomotorna displazija (teškoća govora) kao posljedica preboljelog moždanog udara, te je psihijatrijskim pregledom 3. studenoga 2020. utvrđena psihoorganska izmijenjenost uz epizode smetenosti i da se navedeno stanje misleći na epizode smetenosti može očekivati kao komorbiditet uz tjelesnu bolest bilo infektivno koju je pok. tada imao u vidu dijagnosticiranog akutnog kalkuloznog kolecistitisa i vilijarnog pankreatitisa upala gušteraće uz akutno bubrežno zatajenje,

-da je to bila epizoda psihičkog i neurološkog pogoršanja u sklopu drugih tjelesnih bolesti, da epizoda znači da se radi o kratkotrajnom pogoršanju zbog toga je i opisano da se radilo o smetenosti kao posljedici tjelesnih loših stanja u tom periodu, da afazija znači nemogućnost govora dok disfazija znači da su prisutne teškoće govora no govor je moguć ali ponekad bude otežan bilo na način radi problema sa mišićima ili sa živčanom opskrbljenosti mišića, a takvo stanje može biti i vjerojatno je bilo kod pokojnog posljedica moždanih udara jednog ili više, a disfazija je stanje koje može imati epizode poboljšanja kada se cirkulacija ustabili ili pogoršanja kada nastupi neki novi bilo blaži ili veći moždani udar,

-da je uvidom u nalaz psihijatra i psihologa od svibnja 2021. vještakinja zaključila da je tada pok. ŠJ mogao govoriti jer je razgovarao i sa psihologom i sa psihijatrom zbog čega zaključuje da je bilo poboljšanje stanje vezano uz teškoće govora,

-da je vještak mišljenja da zapis od afaziji u zaključku psihologa nije u korelaciji sa time da je upisano da ta ista osoba je tada prihvaćala pregled i razgovor i slijedila osnovne upute što ne bi mogla razgovarati da je imala afaziju toga dana,

-da vještak također napominje da psiholozi nisu liječnici i nemaju mogućnosti dijagnosticirati neurološka stanja pa između ostalog i afaziju, a na CT se ne može utvrditi afazija, da je psihijatar u svoj nalaz kopirao zaključak psihologa s time da u svom prikazu kliničkog stanja pacijenta ne navodi afaziju kao dijagnozu ili teškoću,

-da vještak, obrazlažući nalaz navodi kako je opća kognitivna deterioacija pojam koji se koristi u psihičkom statusu kada se kod osobe nalaze poremećaji pamćenja, zapamćivanja, mišljenja donošenja zaključaka prisjećanja, te isti mogu biti prisutni u različitim stanjima ili sindromima vezanim uz psihičko stanje kao npr. kod određenih psihoorganskih stanja, kod recimo pseudodemencije vezano uz depresiju, kao kod osoba sa dugogodišnjom psihozom, te isto tako i kod osoba sa dijagnosticiranom demencijom bilo kojeg tipa, da pojam kognitivne funkcije ne znači da su opisane funkcije potpuno izgubljene i da ih nema već znači da su one oslabljene, da kognitivne funkcije mogu biti specifično poremećene ili opće poremećene, znači specifično poremećene mogu biti samo u nekim segmentima, a opće znače u većini psihičkih funkcija, a u konkretnom slučaju ovdje postoji opće poremećene funkcije s time da postoje gradacija stupnja demencije od početnog do srednjeg i teškog stadija demencije,

-da su u početnom stadiju kognitivne funkcije oslabljene ali ne u tolikoj mjeri da to primijeti čak i obitelj osobe dok u srednjem stadiju funkcije su oslabljene na način da i obitelj primijeti da osoba nešto od predmeta uobičajene upotrebe ne može koristiti ili se ne sjeti koristiti kao na način ranije, te da ima određene promjene u mišljenju sa paranoidnim idejama kao što se može zaključiti iz nalaza psihologa i psihijatra u 5. mjesecu, a teška razina demencije predstavlja toliki gubitak stanja svijesti da osoba nije u mogućnosti niti hodati, niti samostalno se hraniti, niti suvislo izgovoriti jednu rečenicu i tada je potrebna apsolutna skrb oko svih svakodnevnih aktivnosti, dakle, takva osoba ne može niti govoriti niti jesti ima običnu sondu za hranjenje, ne može kontrolirati niti funkcije niti hodati,

-da je vještak mišljenja da je nastupio srednji stupanj zato jer je i obitelj primijetila da postoje određeni problemi, a i prema opisu simptoma koji su bili tada prisutni da je to početak srednjeg stupnja, da vaskularna demencija ima tijek koji je opisala u nalazu te ovisno o tome da li je bilo novih moždanih udara može doći do pogoršanja, a isto tako može doći do stagnacije odnosno određeni simptomi se mogu smanjiti, što je objašnjeno na primjeru disfazije,

-da iz otpusnog pisma liječenja 10. i 11. mjesec 2020. koje je opisala kao smeteno stanje psihijatar u tom periodu preporučio manje doze haldola i lorsilana kao bi se to akutno smeteno stanje smirilo za vrijeme te hospitalizacije, smeteno stanje je kratkotrajno i prolazno, terapija koja se propiše ima svrhu kako bi se pacijent lakše uspavao dok to stanje ne prođe, ponovna pojava ne ovisi o uzimanju lijekova za živce, te nema jasne povezanosti u smislu da li osoba uzima pa prekine, pa se stanje javi jer je takvo stanje više vezano uz tjelesnu bolest koja može biti ponovno izražena u smislu infarkta, bilo koje upale npr. pluća, bubrega, gušterače i dr. ili nekog novog moždanog udara ili nekog drugog oblika oslabljene funkcije organa,

-da je u nalazu psihijatra upisana u kliničkom statusu opća kognitivna deterioacija do razine demencije, a da vještak smatra kako se najvjerojatnije radilo o početnom srednjem stadiju demencije, a objašnjeno je da poremećene kognitivne funkcije mogu biti prisutne i u drugim poremećajima te iz ovog nalaza je zaključila da je razina promijenjenih kognitivnih oštećenja opisana na razini demencije,

-da vještak navodi kako teška kognitivna oštećenja napreduju do uz napredovale demencije koristeći pojmove blagi, srednji i teški stupanj demencije no vještakinja sa sigurnošću nije mogla reći što je psihologici značilo razina uznapredovale, odnosno da li to znači uznapredovala te krenula iz jednog stupnja u drugi no po njenom mišljenju smatra kako je iz početnog krenula prema srednjem stupnju jer zasigurno nema podataka o tome da bi se radilo o teškom stupnju demencije s obzirom da je opisala koje osoba s teškom demencijom ima sve simptome,

-da je tužitelj osporio vještačenje u odnosu na navode kako nema pokazatelja da je pok. ŠJ imao teškoće u prepoznavanju ili opredjeljenju za odabir načina raspodjele imovine s obzirom na heteroanamnestičkim podatke iz nalaza psihijatra od 27. svibnja 2021. gdje se navodi da pacijent ne poznaje vrijednost novca, a da je vještak naveo da kada bi osoba imala potpuno dezintegrirano mišljenje to bi značilo da ne zna tko je ona ili on, da ne zna i ne prepoznaje bračnog druga, da ne zna i ne prepoznaje da li ima djece, da ne zna i ne prepoznaje gdje živi ili gdje se nalazi nekretnina ili bilo koji drugi posjed tada to opisujemo kao teško kompromitirane intelektualne i voljne funkcije i tada se smatra da osoba nije u stanju sklopiti pravni posao vezano uz nasljeđivanje, da teškoće u raspoznavanju vrijednosti novca nisu argument koji bi govorio o razini oštećenja koje je opisala kao potrebnu za davanje ovakvog oblika psihijatrijske forenzične procjene, a da u odnosu na vrijeme kada je pisana oporuka u listopadu 2021. nema nikakvih pokazatelja da je demencija bila u težem obliku od opisanog u svibnju 2021.,

-da su tužitelji i nakon dodatnog saslušanja vještaka osporavali nalaz i predložili provedbu novog vještačenja,

-da je vještak dao jasne odgovore na prigovore i primjedbe tužitelja te da tužitelji niti jednom tvrdnjom nisu dovele u pitanje stručnost i objektivnost nalaza i mišljenja vještaka.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je pok. ŠJ bio osoba koja je prilikom pisanja oporuke bila svjesna i sposobna rasuđivati, što su potvrdili odvjetnica koja je pisala oporuku kao i dva svjedoka koji su bili prisutni prilikom sastava oporuke, da iz navedenih iskaza nesporno proizlazi kako je pok. ŠJ sastavljanjem oporuke želio zaštiti suprugu, a isto tako je i raspodjelom nužnog dijela nekretnine prema ostalim nasljednicima, ovdje tužiteljima, po stajalištu prvostupanjskog suda dobro shvaćao svoje postupke i razloge zašto to čini, a koji zaključak je potvrđen i od strane vještaka psihijatra čiji nalaz prvostupanjski sud prihvaća u cijelosti jer je jasan, nedvosmislen, u skladu s pravilima struke, a da tužitelji svojim prigovorima i osporavanjima nisu doveli u pitanje stručnost i objektivnost nalaza. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Odredbom čl. 26. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013. i 33/2005. (čl. 128. i 135. ranijeg Zakona o nasljeđivanju objavljenoga u „Službenom listu FNRJ“ broj 20/1955., „Službenom listu SFRJ“ broj 12/1965., „Narodnim novinama“, broj 52/1971., 47/1978., 71/1991., 37/1994., 56/2000.) propisano je da je oporuka ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

9. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužitelji u tijeku postupku niti u navodima žalbe nisu s uspjehom osporili, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužitelja takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

10. Okolnosti na koje se tužitelji pozivaju u svojoj žalbi se svode isključivo na njihovu ocjenu nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr.med. specijalist psihijatrije, subspecijalista psihoterapije JJZ, a prvostupanjski sud je, suprotno navodima žalbe, pravilno prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, koja je stručna za ocjenjivanje psihičkog stanja sada pokojnog ŠJ, kao i njezino iscrpno usmeno očitovanje (stranica 109 do 112 spisa), te za isto dao jasne i uvjerljive razloge. Stoga, budući je vještakinja jasno i određeno odgovorila na sve primjedbe tužitelja i svoj nalaz dala u skladu sa odredbom čl. 260. ZPP, nije bio razloga na temelju odredbe čl. 261. st. 3. ZPP odrediti novo vještačenje pa nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 261. ZPP.

11. Naime, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da prvostupanjski sud nije otklonio prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka. Okolnosti na koje se tužitelji ponovo pozivaju u svojoj žalbi, a koje se svode na njihovu ocjenu provedenog vještačenja, nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaz i mišljenje vještakinje, kao i njezino usmeno dopunsko očitovanje kojim je otklonila sve prigovore tužitelja, pa tako i prigovor da vještakinja nije uzela u obzir svu relevantnu medicinsku dokumentaciju, između ostalog nalaz i mišljenje psihologa od 25. svibnja 2021. i nalaz psihijatra od 27. svibnja 2021., pravilno primijenio odredbu čl. 259. st. 1. i čl. 260. st. 1. i 2. ZPP. S obzirom da je vještakinja dala nalaz i mišljenje uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja i priloženu medicinsku dokumentaciju, što je jasno, iscrpno i argumentirano obrazložila, žalbeni navodi tužitelja kojima se pozivaju na sadržaj znanstvenog članka nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

12. Na žalbene navode tužitelja valja još reći, da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

13. Prvostupanjski sud je ocijenio provedene dokaze sukladno čl. 8 ZPP te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

14. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima se ukazuje i na postojanje povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP, navodeći da je prvostupanjski sud neosnovano odbio da se sasluša svjedok NJ na okolnost psihičkog stanja ostavitelja u mjesecima koji su prethodili sastavu oporuke. To stoga što na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga odbijanje nekih od predloženih dokaznih prijedloga samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u slučaju kada je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

15. Treba kod toga cijeniti i da sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza (prema odredbi čl. 8. ZPP) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa da postupanjem prema tim ovlastima i time što tužitelji ocjenom dokaza nisu zadovoljni i smatraju da je trebalo provesti i druge dokaze i da prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza nije imao razloga odbiti njihov zahtjev i prihvatiti tužbeni zahtjev - već (da) je morao istinitim prihvatiti samo ono što oni navode i njihovu ocjenu provedenih dokaza, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu postupovnu povredu.

16. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, time da tužitelji određeno niti ne prigovaraju broju i vrstama radnji za koje je tuženici dosuđen trošak, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Budući da tužitelji nisu uspjeli sa žalbom odbijen je njihov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj