Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2046/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga, sutkinje Sabine Dugonjić kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nedjeljku Tutavcu, odvjetniku u Pločama, Vukovarska 6, protiv tuženice EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Sanji Čepo Veraja, odvjetnici u Metkoviću, ul. Kneza Domagoja 2/1, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 14. ožujka 2024., poslovni broj P-176/2023, u sjednici vijeća 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću od 14. ožujka 2024., poslovni broj P-176/2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju 6.589,75 EUR/49.650,48 kuna sa zakonskim zateznim kamatama te naknaditi parnični trošak od 668,53 eur također sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu 6.589,75 eur nastao isplatom dugovanja kao solidarni dužnik na ime kredita, čiji je korisnik bila tuženica.
4.1. U žalbenom postupku, a i tijekom prvostupanjskog postupka sporno je je li tuženica pasivno legitimirana uzevši u obzir da je kredit bio iskorišten za adaptaciju nekretnine čiji je vlasnik i koju koristi CI.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
6. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju upućuje tuženica, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.
7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:
- da je tuženica bila nositeljica i obveznica kredita, podignutog kod Privredne banke Zagreb d.d.,temeljem Ugovora o stambenom kreditu 19. listopada 2006.,
- da je tužitelj prema navedenom Ugovoru o kreditu bio solidarni dužnik,
- da je 6. lipnja 2018. između banke, tuženice i dužnika po ugovoru o kreditu, pa tako i tužitelja, sklopljen ugovor o nagodbi radi podmirenja dugovanja,
- da je ugovorom o nagodi dogovoren izvansudski način isplate duga po kreditu,
- da su se ugovorom o nagodbi obvezali dužnici, uključujući i tužitelja, izvršiti gotovinsku uplatu iznosa od 7.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na ime otplate cjelokupnog duga po predmetnom kreditu,
- da je tužitelj 25. srpnja 2018. jednokratno otplatio preostali iznos duga od 49.650,48 kuna/6.589,75 EUR iz naprijed citiranog ugovora o nagodbi, na račun tuženice čime je kredit u cijelosti isplaćen,
- da tuženica do danas tužitelju nije podmirila iznos kojeg je on platio banci kao solidarni dužnik.
8. Prvostupanjski sud je zaključio temeljem utvrđenog činjeničnog stanja i primjenom čl. 104. do 121. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti.
10. Naime, odredbe čl. 43.-50. ZOO-a reguliraju odnos kod pasivne solidarne odgovornosti, dakle, odnos između vjerovnika i solidarnih dužnika u solidarnim obvezama. Člankom 52. i 53. ZOO-a regulirani su međusobni odnosi između samih solidarnih dužnika. Temeljno je pravilo kod podjele duga među solidarnim dužnicima, nije li podjela posebno ugovorena, odnosno ukoliko to ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, da na svakog solidarnog dužnika dolazi jednak dio obveze (čl. 53. ZOO). Za to pravilo postoji iznimka koja je propisana čl. 53. st. 2. ZOO-a kada je solidarna obveza preuzeta u isključivom interesu jednog od solidarnih dužnika.
11. U konkretnom slučaju, ugovor o kreditu je sklopljen između vjerovnika-banke i tuženice kao korisnice kredita, a tužitelj je solidarni dužnik koji sukladno čl. 8.2. ugovora o kreditu (list 26 spisa) preuzima obvezu otplate kredita i kamata uz uvjete i na način kao korisnik kredita. Ugovorom o nagodbi u čl. 4. dužnici (uključujući i tužitelja kao solidarnog dužnika, list 5. i 9 spisa) se obvezuju na ime duga izvršiti gotovinsku uplatu od 7.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR u korist računa tuženice, a dužnici daju suglasnosti banci da se uplata koristi za podmirenje glavnice.
11.1. Tuženica je tijekom postupka isticala da nekretnina za čiju adaptaciju su korištena sredstva dobivena temeljem ugovora o kreditu, predstavlja bračnu stečevinu te da su ona i CI nakon razvoda živjeli u predmetnoj nekretnini (list 18 spisa).
12. Dakle, tuženica je novac isplaćen temeljem predmetnog ugovora, iskoristila za adaptaciju nekretnine u kojoj je živjela i za koju osim toga, tvrdi da je dio bračne stečevine. Iz navedenog proizlazi da je solidarna obveza preuzeta u interesu tuženice, a kako je tužitelj kao solidarni dužnik ispunio tražbinu, isti ima pravo regresa prema tuženici. Iz navedenog razloga tužitelju kao isplatitelju preostalog dugovanja po ugovoru o nagodbi, pripada pravo da u punoj svoti solidarne obveze traži regres od tuženice kao korisnice kredita (čl. 53. st. 2. ZOO).
13. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare kao neosnovan. To stoga što od isplate dugovanja 25. srpnja 2018. pa do podizanja tužbe 27. lipnja 2023. (omaškom u presudi naveden datum 27. lipnja 2018.) nije proteklo 5 godina koliko iznosi opći zastarni rok (čl. 225. ZOO).
14. I odluka o troškovima postupka je pravilna kako po osnovi tako i visini (čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP), čemu tuženica ne prigovara određeno.
15. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 2. ZPP).
U Zagrebu, 19. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić
