Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1658/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, protiv tuženika LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Branku Jurlini, odvjetniku iz Slatine, radi predaje pokretnina u posjed, te u pravnoj stvari tužitelja LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Branku Jurlini, odvjetniku iz Slatine, protiv tuženika DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, radi isplate, odlučujući o žalbama DS i LS protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P- 675/2019-65 od 27. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Preinačuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-675/2019-65 od 27. veljače 2023. u točkama I. i IV. izreke i sudi:

1. Nalaže se LS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju DS, [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u posjed pokretnine:

- prikolicu vagonka limun žute boje sa nadogradnjom gore od pletene žice sa kardanom,

- rasipač umjetnog gnojiva 5 tona zelene boje sa kardanom,

- podrivač plave boje sa 3 tijela i ostrag sa kuglama – na svakom tijelu 1 kugla sveukupno 3 kugle,

- mješač za gnojnicu s aluminijskom cijevi – propeler sa ramom za priključak na traktor,

- pastir za ogradu sive boje,

- ĆS adapter za sjenažu od 2 metra,

- strižna kosa,

- mlin čekićar zelene metalik boje,

- ciklon za dizanje žitarica – za premještanje žitarice, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku LS naknaditi tužitelju DS parnični trošak u iznosu od 1.826.23 eura u roku 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tuženika LS za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.140,80 eura.

II/ Odbija se žalba tužitelja DS kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P- 675/2019-65 od 27. veljače 2023. u točki II. izreke.

III/ Odbija se žalba tuženika LS i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-675/2019-65 od 27. veljače 2023. u točki III. izreke.

IV/ Nalaže se tuženiku LS naknaditi tužitelju DS trošak za sastav žalbe u iznosu od 236,16 eura u roku 15 dana.

V/ Odbija se zahtjev tuženika LS za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Nalaže se LS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju DS, [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u posjed pokretnine:

- prikolicu vagonka limun žute boje sa nadogradnjom gore od pletene žice sa kardanom,

- rasipač umjetnog gnojiva 5 tona zelene boje sa kardanom,

- podrivač plave boje sa 3 tijela i ostrag sa kuglama – na svakom tijelu 1 kugla sveukupno 3 kugle,

- mješač za gnojnicu s aluminijskom cijevi – propeler sa ramom za priključak na traktor,

- pastir za ogradu sive boje,

- ĆS adapter za sjenažu od 2 metra,

- strižna kosa,

- mlin čekićar zelene metalik boje,

- ciklon za dizanje žitarica – za premještanje žitarice, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku LS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju DS, vl. [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju - protutuženiku DS, vlasniku [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da isplati tuženiku - protutužitelju LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 2.967,44 eura (22.358,20 kn)(1), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2020. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan ostali dio protutužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 7.053,13 eura (53.141,80 kn)(1), te zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate tekućom od 15. svibnja 2018. do 12. siječnja 2020.

IV Tužitelj – protutuženik dužan je tuženiku – protutužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.140,80 eura (8.595,38 kn)(1), u roku od 15 dana.«

2. Protiv dijela ove presude u točkama I., II. i IV. izreke žalbu je podnio tužitelj- protutuženik DS zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev te odbiti protutužbeni zahtjev u cijelosti, kao i naložiti tuženiku-protutužitelju da naknadi tužitelju-protutuženiku parnični trošak, podredno predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 472,33 eura.

3. Protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odbijen zahtjev tuženika- protutužitelja (točka III. izreke), žalbu je podnio tuženik-protužitelj LS zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i usvojiti zahtjev tuženika-protutužitelja u cijelosti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 248,86 eura uvećano za trošak poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 49,77 eura te pristojbu na žalbu u iznosu od 38,84 eura.

4. U ovom predmetu tužitelj DS je 11. prosinca 2019. podnio tužbu protiv tuženika LS radi predaje u posjed pokretnina pojedinačno navedenih u izreci, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnjama:

- da je on vlasnik tih pokretnina – određeno navedenih strojeva poljoprivredne mehanizacije,

- da su stranke bile u dobrim prijateljskim odnosima duže od 20 godina i međusobno si posuđivali poljoprivrednu mehanizaciju za poljoprivrednu proizvodnju,

- da je tužitelj pozvao tuženika u veljači i ožujku 2019. da vrati posuđenu mehanizaciju,

- da tuženik i dalje drži u posjedu tužiteljeve pokretnine.

4.1. Tuženik ne osporava da bi tužitelj bio vlasnik predmetnih pokretnina kao i da se navedene pokretnine, osim pastira za ogradu sive boje i John Deer adaptera za sjenažu od 2 m, nalaze u njegovom posjedu, ali zahtjev za predaju u posjed osporava jer mu je tužitelj ostao dužan iznos od 75.500,00 kuna za isporučenu silažu, sijeno i šrot u razdoblju od siječnja 2018. do svibnja 2018. te ne želi vratiti pokretnine tužitelju dok mu on ne isplati dugovanje.

4.2. Stoga je tuženik uz odgovor na tužbu podnio i 13. siječnja 2020. protutužbu te istaknuo protutužbeni zahtjev protiv tužitelja za isplatu iznosa od 75.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 15. svibnja 2018. do isplate, a koji zahtjev tužitelj osporava navodeći:

- da je tuženik dovezao puno manje prikolica stočne hrane koje nisu bile pune,

- da tuženik ničime ne dokazuje količinu isporučene robe,

- nije bila ugovorena cijena od 114.000,00 kuna,

- da je plaćanjem iznosa od 5.000,00 eura i 6.000,00 kuna tužitelj tuženiku dovezenu robu platio čime je njihov međusobni odnos kupoprodaje završio.

5. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da između stranaka nije sporno da je tužitelj vlasnik pokretnina pojedinačno navedenih u tužbenom zahtjevu,

- da se sve utužene pokretnine, dakle i pastir za ogradu sive boje i OS adapter za sjenažu od 2 m, nalaze u posjedu tuženika,

- da je predmetne nekretnine tužitelj predao tuženiku na posudbu za što tuženik nije tužitelju morao plaćati nikakvu naknadu,

- da je tuženik u razdoblju od siječnja 2018. do 3. svibnja 2018. tužitelju isporučio određenu količinu hrane za stoku i to šrot od zrna kukuruza, silažu od stabljika kukuruza i sjenažu od stabljika soje,

- da stranke nisu ugovorile kupoprodajnu cijenu za isporučenu robu,

- da je tužitelj isplatio tuženiku za isporučenu robu iznos od 6.000,00 kuna i 5.000,00 eura, odnosno ukupno 43.500,00 kuna,

- da isporučena stočna hrana tužitelju nije vagana,

- da između stranka nije sporno da je tužitelju isporučeno 19 prikolica stočne hrane, a da tuženik tvrdi da je bilo 25 prikolica,

- da tržišna vrijednost 19 prikolica isporučene stočne hrane iznosi ukupno 65.858,20 kuna.

6. U odnosu na tužbeni zahtjev radi predaje u posjed pokretnina, prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina koje se nalaze u posjedu tuženika, odbio tužbeni zahtjev jer je zaključio da tuženik osnovano ističe prigovor zadržanja dok mu tužitelj ne isplati dospjelu tražbinu koju tuženik ima na temelju usmenog dogovora s tužiteljem o isporuci stočne hrane u razdoblju od siječnja do svibnja 2018., pa je pozivom na odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV) i čl. 163. st. 1. ZV te čl. 72. st. 1. Zakon a o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) i čl. 73. st. 1. ZOO odbio tužbeni zahtjev kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka I. izreke).

6.1. U odnosu na protutužbeni zahtjev radi isplate prvostupanjski sud je polazeći od činjenice da između stranaka nije sporno da je tužitelju isporučeno 19 prikolica stočne hrane, zaključio da tuženik nije dokazao da je tužitelju isporučeno još 6 prikolica, tj. ukupno 25 prikolica koliko tuženik tvrdi da je isporučio tužitelju, zatim polazeći od utvrđene činjenice da tržišna vrijednost ukupno 19 prikolica stočne hrane iznosi 65.858,20 kuna kao i činjenice da je tužitelj isplatio tuženiku za isporučenu stočnu hranu ukupno 43.500,00 kuna, ocijenio osnovanim protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 22.358,20 kuna kao razliku iznosa između utvrđene tržišne vrijednosti 19 prikolica stočne hrane i plaćenog iznosa tuženiku prije utuženja (točka II. izreke), dok je preko tog iznosa protutužbeni zahtjev odbio (točka III. izreke). Kako tuženik nije dokazao da su stranke dogovorile da će mu tužitelj, nakon što je tužitelj isplatio tuženiku iznose od 6.000,00 kuna i 5.000,00 eura, preostali iznos za stočnu hranu isplatiti 15. svibnja 2018., niti je iz provedenih dokaza razvidno kojeg točno datuma je tuženik tužitelja usmeno pozvao tužitelja na plaćanje, sud je pozivom na odredbu čl. 183. st. 2. ZOO odlučio kao u točki III. izreke.

6.2. O troškovima postupka sud je odlučio u točki IV. izreke na temelju čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Žalba tužitelja DS je djelomično osnovana.

9. Žalba tuženika LS je neosnovana.

10. U odnosu na žalbu tužitelja protiv dijela prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi predaje u posjed pokretnina, osnovano tužitelj ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

10.1. Prema odredbi čl. 356. ZPP pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

11. Iz spisa proizlazi, a tako je utvrdio i prvostupanjski sud da je predmetne nekretnine tužitelj predao tuženiku na posudbu za što tuženik nije tužitelju morao plaćati nikakvu naknadu.

11.1. Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su stranke međusobno posuđivale razne poljoprivredne priključke i u ranijim razdobljima, tj. prije 2016. kada je tužitelj predao tuženiku predmetne stvari, te nisu ugovorile na koje vrijeme je tužitelj iste posudio tuženiku, pa se u takvoj činjeničnoj situaciji, sukladno odredbi čl. 515. st. 3. ZOO radi o prekariju (izmoljenoj posudbi). Prekarij kao institut podrazumijeva obvezu vraćanja stvari na zahtjev posuditelja (ovdje tužitelja), time da je jedna od osnovnih značajki prekarija da se može u svako doba opozvati, što znači da je posudovnik izmoljene posudbe (prekarist, ovdje tuženik) dužan vratiti posuđenu stvar čim to posuditelj zatraži.

12. Tužitelj je od tuženika zatražio vraćanje stvari u ožujku 2019. te nije sporno da tuženik, nakon što ga je tužitelj zatražio da vrati pokretnine, nije udovoljio zahtjevu za vraćanje stvari ističući pravo zadržanja.

12.1. Pravo zadržanja je akcesorno pravo poštenog neposrednog posjednika stvari da zadrži stvar dok mu se ne isplati dospjelo i utuživo potraživanje prema vlasniku stvari i u smislu čl. 75. ZOO mu služi kao sredstvo prinude za isplatu potraživanja i kao sredstvo namirenja iz vrijednosti zadržane stvari ako vlasnik ne podmiri obvezu. Pri tome je u čl. 73. st. 1 ZOO predviđena iznimka ostvarenja prava zadržanja i prema kojoj odredbi vjerovnik nema pravo zadržanja kad dužnik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je izašla iz njegova posjeda protiv njegove volje.

13. U navedenim okolnostima konkretnog slučaja da su stranke u pogledu predmetnih pokretnina u prekarističkom odnosu i da je tužitelj u ožujku 2019. zatražio od tuženika vraćanje stvari koji nije vratio stvari tužitelju, tuženik je od dotad zakonitog i poštenog posjednika tih stvari postao neistiniti (viciozni) posjednik, jer je samovlasno (zlouporabom povjerenja) osamostalio svoj posjed predmetnih nekretnina, što u odnosu na tužitelja znači da tuženik drži u posjedu tužiteljeve stvari protiv volje tužitelja.

13.1. Stoga po ocjeni ovog suda, kada tuženik kao prekarist posjeduje stvari tužitelja kao posuditelja na temelju prekarija, nakon što je tužitelj opozvao prekarij i zatražio da mu tuženik stvari vrati, tuženik ne može ostvariti pravo zadržanja, jer se u tom slučaju pravo zadržanja isključuje iz razloga što su stvari u posjedu tuženika od trenutku kada je tužitelj zatražio vraćanje, izašle iz posjeda tužitelja protiv njegove volje, čime je ostvarena iznimka iz čl. 73. st. 1. ZOO.

14. Slijedom navedenog je na temelju čl. 373. toč. 2. ZPP valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I.I. izreke i prihvatiti tužbeni zahtjev.

15. Tužitelj u žalbi protiv dijela prvostupanjske presude kojom je prihvaćen protutužbeni zahtjev, u bitnome, ističe da tuženik nije dokazao količinu dovezene stočne hrane, da provedeno vještačenje nije izrađeno na temelju egzaktnih materijalnih podataka već na temelju iskaza svjedoka i stranaka, odnosno da je izrađeno na nizu pretpostavki, a ne na temelju utvrđenih činjenica.

15.1. Odredbom čl. 250. ZPP je propisano da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

16. Između stranaka nije sporno da je tuženik isporučio tužitelju stočnu hranu u razdoblju od siječnja do svibnja 2018., dok u odnosu na količinu isporučene stočne hrane tužitelju, tuženik tvrdi da je isporučeno ukupno 25 prikolica dok je tužitelj u iskazu danom na ročištu 14. srpnja 2020. iskazao: „… Količina silaže koju mu je tuženik isporučio bila 19 traktorskih prikolica…“, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelju isporučeno 19 prikolica stočne hrane.

16.1. Prvostupanjski sud je u točki 10. obrazloženja pobijane presude, naveo: „S obzirom da iz iskaza svjedoka te iskaza stranaka nije moguće sa sigurnošću utvrditi koja točno količina stočne hrane je isporučena tužitelju, a niti koju točno kupoprodajnu cijenu su stranke ugovorile, te da o ugovorenoj cijeni, a niti o količini isporučene stočne hrane, stranke ne raspolažu pisanim dokazima, niti su o tome stranke vodile kakvu evidenciju jer isporučena stočna hrana nije vagana, cijeneći da su o navedenim činjenicama iskazi stranaka međusobno kontradiktorni, na okolnosti vezano za količinu isporučene stočne hrane te njezine vrijednost u vrijeme isporuke, u postupku je provedeno vještačenje po sudskom vještaku gospodarsko - tehničke i prometne struke Zlatku Mlinariću.“,

pa je u navedenim okolnostima konkretnog slučaja, sud prihvatio dokazni prijedlog tuženika te postupio u skladu s citiranom zakonskom odredbom i rješenjem od 14. srpnja 2020. odredio provođenje gospodarskog vještačenja i dao zadatak sudskom vještaku radi utvrđivanja odlučnih činjenica – količine isporučene stočne hrane i njezine vrijednosti.

17. Pošavši od činjenice da tužitelj ne osporava da mu je isporučeno 19 prikolica, sud je na očevidu održanom 25. svibnja 2021. utvrđivao zapreminu prikolice kojom je stočna hrana dovožena tužitelju, način utovara stočne hrane u prikolicu pomoću traktorskog utovarivača kao i količinu utovarene robe obzirom na tehničke mogućnosti traktorskog utovarivača i dimenzije traktorske prikolice.

17.1. Suprotno žalbenim navodima kojima tužitelj osporava pravilnost provedenog vještačenja po vještaku Zlatku Mlinariću, pravilno je prvostupanjski sud na temelju danog nalaza i mišljenja te usmenih i pisanih očitovanja vještaka te imajući u vidu da tužitelj ne osporava da bi mu bilo isporučeno 19 prikolica stočne hrane kao ni utvrđenu zapreminu traktorske prikolice, utvrdio da je tužitelju isporučeno ukupno 213,72 m3 stočne hrane od čega je kukuruzni šrot zauzimao 58,82 m3, a preostali transportni prostor od 160,90 m3 silaža od stabljike kukuruza i sjenaža od stabljike soje.

17.2. Neosnovano tužitelj u žalbi ponavlja sve prigovore istaknute tijekom postupka na nalaze i mišljenje vještaka u pogledu isporučene količine tako i u pogledu kvalitete isporučene robe, jer je sudski vještak na sve te prigovore dao jasne odgovore, pri čemu je suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio prosječnu hektolitarsku težinu kukuruznog zrna imajući u vidu da tužitelj nije osporavao zapreminu prikolice kao i hektolitarsku težinu silaže od stabljika kukuruza i sjenaže od stabljika soje.

18. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj osporava utvrđenu cijenu isporučene stočne hrane, valja navesti da je tužitelj tijekom postupka dostavio račune sa cijenama po kojima je u spornom razdoblju kupovao stočnu hranu i da je sudski vještak analizirajući dostavljene račune u dopuni vještačenja od 8. veljače 2021. u odnosu na osnovni nalaz i mišljenje od 6. listopada 2020. u kojem je izrazio cijene 0,85 kn/kg za šrot od zrna kukuruza, 0,35 kn/kg za zelenu silažu kukuruza, 0,30 kn/kg za silažu od stabljika soje, naveo realne tržišne cijene i to 0,68 kn/kg za šrot od zrna kukuruza, 0,33 kn/kg za zelenu silažu kukuruza i silažu od stabljika soje, koje cijene su postojale na području [adresa] odnosno na području [adresa], navodeći da se radi o maloprodajnim cijenama, pa je na taj način vještak izrazio cijene upravo uzimajući u obzir cijene prema tvrdnjama tužitelja.

18.1. U konkretnom slučaju stranke nisu jasno definirale cijenu isporučene stočne hrane, pri čemu je tužitelj iskazao da se u vezi cijene rukovodio podacima kojima je raspolagao iz računa o isporuci stočne hrane u spornom razdoblju i koje je dostavio u spis, dok je tuženik iskazao da su dogovorili tržišnu cijenu koja je u to vrijeme vrijedila, što ukazuje da su stranke dogovorile kupovninu u visini realne tržišne cijene u vrijeme isporuke, a koju cijenu je sud utvrdio na temelju provedenog vještačenja. Kako stranke nisu u pogledu ugovorene cijene ni tvrdile niti dokazivale okolnosti u vezi plaćanja odnosno neplaćanja poreza na dodanu vrijednost na ugovorenu kupovninu, niti je tuženik izdao tužitelju račun za isporučenu robu, to žalbenim navodima u vezi obračunavanja poreza na dodanu vrijednost na ugovorenu cijenu nije dovedeno u sumnju utvrđenje ugovorene kupovnine u visini maloprodajne realne tržišne cijene.

19. Slijedom navedenog nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tužitelj ističe u žalbi, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke.

20. Tuženik u žalbi neosnovano osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik isporučio tužitelju 19 prikolica stočne hrane, jer je i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tuženik nije dokazao tvrdnju da bi tužitelju isporučio više od 19 prikolica stočne hrane, a sve imajući u vidu ocjenu provedenih dokaza u vezi te odlučne činjenice koju ocjenu tuženik žalbenim navodima ne osporava, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja i u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

21. Neosnovano tuženik u žalbi osporava odluku prvostupanjskog suda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu kamate na dosuđeni iznos, jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženik nije dokazao da je tužiteljeva obveza plaćanja dospjela 15. svibnja 2018. odnosno da su stranke odredile rok za ispunjenje obveze, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 183. st. 2. ZOO i odbio protutužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatu kamate.

22. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki III. izreke.

23. S obzirom na to da je djelomično preinačena prvostupanjska presuda, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki I.II. i u točki IV. izreke.

23.1. Nakon djelomične preinake prvostupanjske presude tužitelj je u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, dok je uspjeh stranaka u odnosu na istaknuti protutužbeni zahtjev ostao isti te je tužitelj uspio u omjeru od 70,39%, a tuženik u omjeru od 29,61%, pa kad se ti omjeri sukladno čl. 154. st. 2. ZPP oduzmu, tužitelj je u odnosu na protutužbu uspio u većem dijelu tj. u omjeru od 40,78 %. Imajući u vidu navedene uspjehe tužitelja u odnosu na tužbeni zahtjev (100%) te u odnosu na protutužbeni zahtjev (40,78%), tužitelj je u ovoj parnici u kojoj se odlučivalo o tužbenom i protutužbenom zahtjevu uspio u omjeru od 70,39%.

23.2. Stoga je tužitelju, obzirom na priznati trošak za poduzete parnične radnje prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje: OT) i plaćene troškove vještačenja i sudskih pristojbi, u okviru postavljenog zahtjeva za naknadu troška, sve sukladno troškovniku koji prileži spisu u iznosu od ukupno 2.594,44 eura, dosuđen parnični trošak u omjeru od 70,39%, odnosno u iznosu od 1.826.23 eura.

24. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. i 2. ZPP odlučeno je o troškovima nastalim u vezi podnesenih žalbi.

24.1. Tužitelj je sa žalbom uspio 50% te mu je dosuđen trošak za sastav žalbe u iznosu od 236,16 eura primjenom Tbr. 10/1 OT te Tbr. 54 OT i Tbr. 46 OT, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe, čija je žalba u cijelosti odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 19. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić