Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4551/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Interadria SC d.o.o. iz Kastva, Ćikovići 73c, OIB 09022955726, zastupanog po punomoćniku Damiru Šebetiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šebetić i partneri iz Zagreba, protiv tuženika HČ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Antoniu Buhinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-99/2023-23 od 18. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-99/2023-23 od 18. srpnja 2024..

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, poslovnog broja Ovrv-3068/10 od 9. 7. 2010., te je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.204,06 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 18. 2. 2010. te iznos od 4.007,33 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 12. 1. 2010. pa do isplate. Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.392,42 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 25. 11. 2022. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog iznosa od 5.211,39 € temeljem računa od dana 11. 1. 2010. i 17. 2. 2010., izdanih na ime tuženika.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Sud prvog stupnja je u obrazloženju presude iznio jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik. Neosnovan je i žalbeni navodi koji tuženik sadržajno ističe u smislu čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a budući da istome u sklopu provedenog postupka nije povrijeđeno pravo na pristup sudu.

6. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužitelj kao ovrhovoditelj 24. lipnja 2010. podnio javnom bilježniku Nikoli Tadiću prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika, nakon čega je javni bilježnik rješenjem poslovnog broja Ovrv-3068/10 od 9. 7. 2010. odredio ovrhu općenito na imovini ovršenika,

- da je tuženik kao ovršenik izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi, nakon čega je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradišci, poslovnog broja Povrv-862/15-4 od 24. travnja 2015., stavljeno van snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je tužitelj ovlašteni trgovac i serviser plovila Sessa Marine,

- da je tuženik bio korisnik Leasinga temeljem ugovora o najmu broj 19683/LB od 23.10.2006. za razdoblje od 23.10.2006. do 15.10.2013.,

- da je tuženik kao korisnik plovila i primatelj leasinga naručio izvođenje radova na brodu modela Essa Marine C42, u odnosu na koja su otvoreni radni nalozi, te se pristupilo radovima vezanim za servis motora u sklopu kojeg je plovilo izvađeno na kopno,

- da je po provedenim radovima tužitelj na ime tuženika izdao dva računa i to račun broj 29 od 11. 1. 2010. na iznos od 30.193,20 kn/4.007.33 €[1] ( str. 3 i 136 spisa) koji se odnosi na stavke izvršenih radova i materijala te račun broj 30 od 17. 2. 2010. na iznos od 9.071,97 kn/ 1.204,06 € ( str. 136-137 spisa) koji se odnosi na troškove dizanja, pranja i dokovanja plovila,

- da predmetni računi nisu plaćeni,

- da je u postupku proveden dokaz saslušanjem svjedoka OČ, profesionalnog skipera predloženog od strane tuženika, koji je potvrdio da su mehaničari tužitelja izvodili radove na plovilu zbog problema sa tzv. cink protektorima, da je plovilo bilo na suhom doku u [adresa], da je u ime tuženika razgovarao sa mehaničarima te poduzimao sve što mu je tuženik naložio, pri čemu ne zna da li je tuženik i sam naručivao kakve radove,

- da je temeljem iskaza svjedoka FČ, zaposlenog do 2015. kod tužitelja, utvrđeno da je svjedoku poznat tuženik i konkretno plovilo na kojem je tužitelj izvodio servise, pri čemu su postojali problemi i za vrijeme trajanja garancije, a svjedok je nakon predočavanja konkretnih računa potvrdio i pojasnio stavke na koje se isti odnose,

- da je temeljem iskaza svjedoka AČ, zaposlenika tužitelja, utvrđeno da je radni nalog za popravak plovila glasio na ime tuženika, a upravo je svjedok obavljao radove popravka na tom plovilu koje je imalo problema sa z-pogonom, i koje su obavljali u marini ... i u [adresa], pri čemu se stavke na računu broj 29 odnose u polovini upravo na radove koje je svjedok izvodio, a dio radova je ulazio u garanciju ( koje stavke nisu uvrštene u račun ), i što je potvrđeno radnim nalogom broj 136 gdje su upravo od strane svjedoka ispisani svi materijali, šifre i komadi koje je on prilikom servisa na tom plovilu upotrijebio,

- da je temeljem provedenog dokaza saslušanjem odgovorne osobe tužitelja BČ utvrđeno da je za popravke bilo potrebno brod izvući na suho što je i učinjeno, da je tuženik obaviješten o svim radovima i pristao na izvođenje istih nakon što je dao nalog da se izvedu, da su po završetku radova izdani računi i to jedan kojim su bili obuhvaćeni radovi pokriveni garancijom i koji je podmiren te nije predmetom postupka, te računi broj 29 i 30 kojim su obuhvaćeni popravci odnosno zamjene koji nisu potpali pod garanciju i koji su izdani tuženiku sa kojim je dogovoreno da će snositi trošak dizanja broda, pri čemu su tuženik i odgovorna osoba tužitelja bili u redovitom kontaktu, tuženik je redovito posjećivao tužitelja a radove je pratio i njegov skiper OČ, te da tuženik nije podmirio izdane račune niti je prigovorio izvedenim radovima.

8. Polazeći od utvrđenja da iz iskaza svih saslušanih svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja nesporno proizlazi da su radovi na plovilu koje je koristio tuženik obavljeni i da tuženik nije reklamirao iste, prvostupanjski sud prihvaća navod tužitelja da je upravo tuženik dao nalog za obavljanje tih radova, što je potvrdio i svjedok OČ saslušan po prijedlogu tuženika, pa kako se potraživanje tužitelja temelji na vjerodostojnoj dokumentaciji i uvjerljivim izjavama svjedoka, to prvostupanjski sud zahtjev pronalazi osnovanim pozivom na odredbu čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO) te nalaže tuženiku platiti tužitelju utužene novčane iznose.

9. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kao pravilne i zakonite pri čemu žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju pravilnost pobijane odluke niti zakonitost provedenog prvostupanjskog postupka.

10. Neosnovano tuženik iznosi žalbene navode kojim smatra da je prvostupanjski sud ne provođenjem dokaza saslušanjem tuženika kao stranke u postupku, postupio protivno odredbi čl. 265. st. 2. ZPP-a te da bi time počinio bitnu povredu postupka koja sadržajno predstavlja povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Tuženik takvim navodima neizravno ukazuje na povredu konkretnog aspekta prava na pravično suđenje koje između ostalog čini i jednakost oružja te s njime sadržajno izjednačeno pravo na procesnu ravnopravnost ( u tom smislu npr. i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4817/2018 od 17. 6. 2015. ) i prema kojima svaka stranka mora imati razumnu mogućnosti braniti svoja prava i stajališta pod uvjetima koji nisu nepovoljniji u odnosu na protivnu stranu.

11. U tom smislu valja ukazati da provođenje dokaza saslušanjem stranaka predstavlja supsidijarno dokazno sredstvo što nedvosmisleno proizlazi iz odredbe čl. 264. ZPP-a kojom je propisano da sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušanjem stranaka. Dakle, sam zakonodavac je u sklopu čl. 264. propisao mogućnost, a ne obvezu provođenja predmetnog dokaza. Ovo stoga jer stranke aktivno sudjeluju u postupku te imaju mogućnost iznošenja prigovora i obrazloženih navoda kako putem podnesaka tako i na održanim ročištima.

12. Da bi ne provođenje dokaza saslušanjem stranke predstavljalo i dovelo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a kao oblika ograničenja prava stranke na pristup sudu, nužno je promotriti sve okolnosti slučaja, polazeći i od odredbe čl. 5. st. 1. ZPP kojom je propisano da će sud svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke. Navedena odredba također predstavlja odraz prava na pravično suđenje i načela procesne ravnopravnosti jer polazi od zahtjeva u sklopu kojeg obje stranke moraju imati razumnu mogućnost izložiti svoje argumente pod jednakim uvjetima.

13. Glede navedenog valja primijetiti da iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi da je tuženik aktivno sudjelovao u postupku pri čemu je za zastupanje ovlastio ovlaštene punomoćnike odnosno odvjetnike ( str. 80-81 spisa) i putem kojih je zaprimao pismena te poduzimao sve radnje u postupku ( čl. 89. st. 1. ZPP), pri čemu su tako poduzete radnje od strane ovlaštenih punomoćnika imale istovjetan pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka ( čl. 92. ZPP). Osim iznošenja tvrdnji i navoda o neosnovanosti platnog naloga o kojem se odlučivalo, tuženik je putem punomoćnika predlagao i dokazne prijedloge poput saslušanja svjedoka IČ ( str. 111 spisa) i koji su kao takvi provedeni ( str. 117-119 spisa).

14. Osim navedenog, predmetni postupak je započet 2010., a iz načela ekonomičnosti sadržanog u odredbi čl. 10. st. 1. ZPP proizlazi obveza provođenja postupka bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, pri čemu je riječ o obvezi koja se odnosi kao na sud, tako i parnične stranke. Glede navedenog valja istaknuti da tuženik nesporno predstavlja fizičku osobu sa prijavljenim prebivalištem izvan [adresa] ([adresa] u [adresa] ) te je prvostupanjski sud u postupku održao te odgodio više ročišta radi saslušanja tuženika, na koja isti nije pristupio te je obrazloženo zatražio odgode.

15. Stoga je u takvim okolnostima slučaja supsidijarni dokazni prijedlog tuženika u pogledu provođenja dokaza njegovim saslušanjem, nužno suprotstaviti i staviti u razmjer sa dužnosti suda da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, kao i odlučnom činjenicom usmjerenom na obvezu u pogledu procesne ravnopravnosti stranka te jednakih mogućnosti u smjeru izvođenja dokaza, iznošenja tvrdnji i navoda, te ispitivanja podnesaka koje su stranke iznijele u postupku.

16. Pri tome valja primijetiti da prvostupanjski sud pobijanu odluku nije utemeljio isključivo na dokazu saslušanjem odgovorne osobe tužitelja, već na iscrpno dostavljenoj materijalnoj dokumentaciji te iskazima saslušanih svjedoka između kojih i onog predloženog od strane tuženika, pri čemu je tuženik osobno svoja stajališta mogao i iznosio kako putem podnesaka tako i putem ovlaštenih punomoćnika na ročištima, koji su poduzimali radnje u njegovo ime.

17. Stoga je u takvim okolnostima prvostupanjski sud pravilno na ročištu 6. lipnja 2024. odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tuženika, obzirom da sukladno čl. 220. st. 2. odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a temeljem čl. 292. st. 6. ZPP u daljnjem tijeku parnice nije vezan za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza, i kojim postupanjem tuženiku nije povrijeđeno pravo na pristup sudu niti je počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju ukazuje tuženik žalbom.

18. Pri tome valja primijetiti da je tuženik u postupku predlagao da ga se sasluša zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Rijeci, čije sjedište se nalazi više od 400 km udaljeno od njegova prebivališta u [adresa] i koja udaljenost ne pruža mogućost pristupa sudu, u znatnoj mjeri različito od pristupa mjesno nadležnom sudu koji je odlučivao u sporu.

19. U odnosu na žalbene razloge tuženika istaknute uz poziv na odredbu čl. 618. ZOO valja ukazati kako nisu odlučni niti od utjecaja jer predmetna odredba propisuje pravo zadržanja izvođača radova koje je kao takvo neovisno od prava na potraživanje temeljem nesporno neplaćene naknade za obavljeni rad.

20. Niti žalbeni navodi u pogledu posjeda plovila ne dovode u sumnju pravilnost pobijane odluke, pri čemu je prvostupanjskim postupkom utvrđeno da je upravo tuženik kao korisnik plovila i primatelj leasinga naručio izvođenje radova na brodu od strane tužitelja, slijedom čega je isto predano tužitelju koji je potom otvorio radne naloge, izvršio radove te potom izdao račune koji u konačnosti nisu podmireni. Navodi tuženika da je do štete na plovilu došlo nebrigom i nemarom tužitelja također ne nalaze osnovu u provedenom postupku i činjeničnim utvrđenjima koja proizlaze iz istoga, obzirom da su svjedoci AČ, FČ te IČ suglasno istaknuli razloge uslijed kojih je plovilo dano radi popravka tužitelju i za koje nije ukazano da bi imali bilo kakve veze sa djelovanjem tužitelja. Niti žalbeni navodi istaknuti u pogledu pre-fakturiranja usluga ne utječu na pravilnost donesene odluke, pri čemu je iz računa broj 30 od 17. 2. 2010. te iskazima svjedoka utvrđeno da je plovilo moralo biti izvađeno na kopno te je bilo "dokovano" u periodu od 17. 12. 2009. do 17. 2. 2010. i koje radnje su kao takve također dokazano provedene.

21. Slijedom svega navedenog izneseni žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, pa je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

22. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a), pri čemu visinu tužitelj nije posebno osporavao.

U Zagrebu 19. studeni 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić