Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1397/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ines Kovačević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić–Pirš, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika BP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nedjeljka Asanović–Sarić, odvjetnica u Dubrovniku, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-14/2024 od 8. siječnja 2025., dana 19. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-14/2024 od 8. siječnja 2025. u dijelu pod točkom I, II i III izreke.

II Ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-14/2024 od 8. siječnja 2025. u dijelu pod točkom IV, V i VI izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

III O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeće rješenje

I. Utvrđuje se da je tuženik BP smetao tužiteljicu SP u posljednjem mirnom posjedu čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zk. ul. [broj ZK uloška]) na način da je smjestio svoje vozilo [registarska oznaka] na tu česticu.

II. Nalaže se tuženiku BP da s čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zk. ul. [broj ZK uloška]) ukloni vozilo [registarska oznaka] i da vrati tu česticu u posjed tužiteljici, sve u roku od 15 dana.

III. Zabranjuje se tuženiku BP svako daljnje navedeno i slično smetanje posjeda tužiteljice na čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zk. ul. [broj ZK uloška]).

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu točke I. tužbenog zahtjeva koji glasi: "Utvrđuje se da je tuženik BP smetao tužiteljicu SP u posljednjem mirnom posjedu čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zk. ul. [broj ZK uloška]) na način da je nasilno ušao na tu česticu tako da je provalio lanac i otuđio dio lanca i katance, oštetio rampu i onesposobio katanac na njoj", te se odbija kao neosnovan i dio tužbenog zahtjeva pod točkom IV. kojim se zabranjuje ovakvo i slično smetanje i uznemiravanje ubuduće.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u točki III., koja glasi:

"Nalaže se tuženiku BP da nadoknadi sve troškove za uspostavu prvobitnog stanja s alkama na zidovima, lancem, s popravljenom/ispravnom rampom i katancima, pod prijetnjom ovrhe."

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu ulaže tužiteljica u dijelu pod točkom IV, V i VI izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava ,pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka kao i zbog povrede odredaba čl. 6. st. 1., čl. 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju te zbog povrede članka 14. st. 2., čl. 29. st. 1. i čl. 48. Ustava Republike Hrvatske, predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku u skladu sa žalbenim navodima tužiteljice podredno isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Protiv navedenog rješenja žalbu ulaže tuženik u dijelu pod točkom I, II, III i VI izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu tuženika te pobijani dio rješenja preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika.

7. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice.

8. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a međutim počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na što osnovano ukazuje tužiteljica jer odluka u određenom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može na pravilan način ispitati jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Predmet ovog postupka je smetanje posjeda nekretnine katastarske oznake čest. Zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi parking u posjedu tužiteljice i to nasilnim ulaskom ovdje tuženika na predmetnu nekretninu, otuđenjem lanca i katanca, oštećenjem rampe, onesposobljavanjem katanca i smještanjem vozila [registarska oznaka] na tu nekretninu, povrat prijašnjeg posjedovnog stanja prije smetanja posjeda tužiteljice i zabrana takvog ili sličnog smetanja.

10. Među strankama nije sporna činjenica da je ovdje tužiteljica posljednja mirna posjednica nekretnine označene kao čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je predmetnu nekretninu koristila osobno kao parking, za parkiranje svojeg vozila a predmetni parking je koristila i obitelj CP po dopuštenju tužiteljice.

11. Među strankama je prvenstveno sporna pasivna legitimacija tuženika kao i sam čin smetanja posjeda a kako je isti opisan u tužbenom zahtjevu.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da tužiteljica u svom iskazu navodi da nije bila očevidac smetanja njenog posjeda jer je u to vrijeme bila u [adresa] a o predmetnom događaju je saznala od svoje susjede CP koja je bila neposredni očevidac nasilnog čina smetanja njenog posjeda kojeg je počinio upravo tuženik dana 6. rujna 2022. na način da je došao svojim autom i uparkirao se na predmetni parking, presjekao i uzeo lanac tužiteljice koji je bio na parkingu,

-da u dopunskom iskazu tužiteljica na ročištu od 27. studenog 2024. navodi da je tuženik u svom iskazu sam naveo da je kupio svoj lanac a prethodno je prostor bio zaštićen njenim lancem s jedne i druge strane te objašnjava da je postojala "žabica" koja se i sada nalazi a sa svake strane je u zidu bila postavljena alkica na način da je od žabice do alkice na jednu i drugu stranu postojao lanac a sada taj prostor više nije moguće zaštititi jer alke u zidovima više nema a što je vidljivo na licu mjesta dok je tuženik na polovicu prostora postavio žabicu i zaštitio taj dio prostora kako bi mogao ostavljati svoje vozilo u budućnosti,

-da svjedokinja CP u svom iskazu navodi da živi na adresi [adresa] te iz svoje kuće vidi sporni parking te je u rujnu 2022. vozilo tuženika prvo bilo uparkirano s lijeve strane parkinga a zatim sa desne strane parkinga a nakon što je parkirao sa desne strane parkinga je digao postojeći lanac i katanac i postavio svoju žabicu time da nije neposredno vidjela kako uparkirava auto ali pretpostavlja da je to bio tuženik jer ne vidi tko bi drugi to mogao napraviti jer sumnja da bi to napravio neki prolaznik, navodi da je vidjela trenutak postavljanja žabice od strane radnika s kojim je bio tuženik, a što se tiče njegove supruge nije nikada vidjela da bi ona vozila automobil jer nikada nije vidjela zajedno tuženika sa TP koju niti ne poznaje, da je sada s desne strane parkirana zelena Corsa, da je nakon 2017. koristila cijeli parking s obzirom da ima dva automobila a inače je parkirala s desne strane kada je tužiteljica bila u [adresa] a sada više ne može parkirati jer je parking zauzet s automobilom tužiteljice i Opel Corsom,

-da je u svom iskazu svjedokinja VP izričito navela da je osobno vidjela TP,suprugu tuženika, a što je vidjela s prozora stana obitelji TP kako je TP upravljala osobnim vozilom dok je tuženik bio na suvozačevom mjestu te da je upravo TP upravljala osobnim automobilom te da je parkirala osobno vozilo na desnoj strani spornog parkinga, da nije neposredno vidjela da je itko provalio lanac, otuđio lanac i oštetio rampu ali je u prolazu vidjela da je lanac skinut navodeći da inače iz svog stana vidi sporni parking a kroz ljetne mjesece često dolazi u apartman tuženika da im prozrači te je uvijek obaviještena unaprijed točno kada dolaze kako bi im mogla otvoriti prozore i namjestiti krevet i dr.,

-da iz službene bilješke Policijske postaje Dubrovnik od 7. rujna 2022. proizlazi da su tuženik i TP izjavili da je TP predmetnog dana 6. rujna 2023. parkirala predmetni automobil, kao što i iz iskaza tuženika i svjedokinje TP proizlazi da je TP parkirala predmetno vozilo na desnoj strani parkinga dana14. rujna 2022.,

-da saslušani svjedok MP, suprug tužiteljice nema nikakvih neposrednih saznanja o činu smetanja posjeda već svoje zaključke izvodi od svjedokinje CP, jer je dana 6. rujna 2023. bio u [adresa] pa nije mogao osobno vidjeti kako je lanac bio postavljen,

-da u svom iskazu tuženik navodi da se dana 6. rujna 2022. zajedno sa svojom suprugom vozio zajedničkim automobilom iz [adresa] prema [adresa] te da je prvi dio puta vozio on a drugi dio njegova supruga koja se predmetnog dana uparkirala sa njihovim automobilom na predmetni parking i to na lijevu stranu koja je bila slobodna, te je taj puta lanac bio spušten pa su se mogli uparkirati i inače se tu parkiraju kada je lanac spušten, da su 13. rujna 2022. kupili plastični lanac crveno bijeli da označe svoj parking i da to vidi i CP kako bi se dogovorili tko tu ima pravo parkirati a s obzirom da su plastični lanac našli na podu tada su kupili metalni lanac i postavili su ga 15. rujna 2022. te je pri povratku njegova supruga parkirala automobil na desnoj strani parkinga na način da je odvila metalnu alku za koju je lanac bio pričvršćen i to se dogodilo 14. rujna 2022. te supruga tada nije upotrebljavala nikakvu silu te je izašao iz automobila kako bi supruga mogla uparkirati njihov automobil a navode iz iskaza tuženika u bitnome potvrđuje i svjedokinja supruga tuženika TP.

13. Prvostupanjski sud na temelju naprijed navedenih utvrđenja izvodi pravilan pravni zaključak da, iako je spornog dana upravljala osobnim automobilom supruga tuženika TP koja je uparkirala njihovo zajedničko vozilo na spornu nekretninu koja je bila u posljednjem mirnom posjedu tužiteljice a što predstavlja čin smetanja posjeda, postoji pasivna legitimacija ovdje tuženika koji je u ovom konkretnom slučaju djelovao zajedno sa svojom suprugom na način da su zajedno uparkirali svoj automobil na mjestu koje je u posljednjem mirnom posjedu ovdje tužiteljice.

14. Naime pasivno je legitimiran u posjedovnom sporu počinitelj smetanja, njegov nalogodavac, kao i onaj u interesu kojeg je počinjeno smetanje a on se od toga nije ogradio a iz dokaznog postupka jasno proizlazi da su ovdje tuženik i njegova supruga zajednički djelovali u činu smetanja posjeda kada su uparkirali vozilo na mjesto koje je bilo u posljednjem mirnom posjedu ovdje tužiteljice stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu u cijelosti neosnovani.

15. Nadalje ovdje treba naglasiti da prema odredbi čl. 441. ZPP-a raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

16. Prema tome kako ovdje nije sporno da je ovdje tužiteljica posljednja mirna posjednica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi prostor koji se koristi kao parking te s obzirom da je tuženik zajedno sa svojom suprugom počinio čin smetanja na način da je njihov zajednički automobil uparkiran na mjesto koje je u posljednjem mirnom posjedu ovdje tužiteljice to je pravilno sud utvrdio da je ovdje tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu predmetne čestice.

17. Međutim ovdje osnovano ukazuje tužiteljica da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u pogledu ostalih čina smetanja posjeda a koji se sastoje u radnjama tuženika u pogledu skidanja lanca i katanca kao i njihovog otuđenja, oštećenja rampe i onesposobljavanja katanca na njoj jer u pogledu tih radnji sud nije dao valjane razloge o odlučnim činjenicama odnosno u tom dijelu sud izvodi kontradiktorne zaključke te u tom dijelu sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

18. Naime prvostupanjski sud u odnosu na ostale radnje koje se podvode pod čin smetanja posjeda- "provaljivanje lanca, otuđivanje dijela lanca i katanca, oštećenja rampe i onesposobljavanja katanca " navodi da nema nikakvih dokaza da su uopće počinjene ni kao pripremne radnje za parkiranje vozila a ni naknadno jer to iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi jer o tome nemaju nikakvih neposrednih saznanja iako sud u narednom dijelu svog obrazloženja (točka 11 obrazloženja) navodi da je nesporna činjenica da su supruga tuženika i tuženik naknadno postavili svoj lanac a što upravo životno ukazuje da su upravo prethodni lanac skinuli (svjedokinja CP iskazuje "dignuli lanac") a što ne podrazumijeva da je lanac provaljen, otuđen, te da je oštećena rampa i onesposobljen katanac pa da stoga u nedostatku dokaza da su takve radnje počinjene, sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu kao neosnovan.

19. Međutim konktradiktorni su zaključci prvostupanjskog suda u gore navedenom dijelu jer sud čini nespornim da je tuženik zajedno sa suprugom skinuo lanac jer smatra to logičnim s obzirom da je tuženik postavilo svoj lanac ali smatra da to nije nasilan čin smetanja posjeda.

20. Naime ovdje sud pogrešno tumači koje radnje se smatraju činom smetanja posjeda jer ukoliko je tuženik počinio radnju skidanja lanca koji je postavila ovdje tužiteljica kao posljednja mirna posjednica predmetne nekretnine i umjesto tog postavljenog lanca stavio svoj lanac to je u svakom slučaju nasilna radnja koja u pravnom smislu predstavlja čin smetanja posjeda.

21. Nadalje sud uopće nije sveobuhvatnom analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno izveo jasne zaključke u pogledu ostalih radnji smetanja posjeda u pogledu kojih je tužiteljica predložila dokaz provođenjem očevida na licu mjesta a koji dokaz prvostupanjski sud nije usvojio a da pri tome nije naveo iz kojih razloga smatra da taj dokaz nije bitan za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom postupku.

22. Iz stanja spisa proizlazi da je ovdje tužiteljica prije zaključenja prethodnog postupka predložila provođenje dokaza očevidom na licu mjesta (list 36 spisa) sa vještakom mjernikom i sudskom komisijom radi identifikacije mjesta prijepora i opisa odnosno utvrđivanja radnji radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije počinjenja čina smetanja posjeda a iz iskaza tužiteljica na ročištu od 27. studenog 2024. proizlazi da je na sredini spornog prostora postojala "žabica" koja se i nadalje nalazi na tom mjestu a sa svake strane je u zidu postavljena alkica na način da je od žabice do alkice sa jedne i druge strane postojao lanac a sada više u zidu nema alki pa se prostor više ne može zaštiti lancem pa stoga predlaže da sud izvrši očevid na licu mjesta kako bi utvrdio sadašnje okolnosti lica mjesta a s obzirom da je tuženik na polovicu prostora postavio žabicu kako bi mogao ostavljati svoje vozilo u budućnosti.

23. Međutim ovdje valja ukazati da sud ne može primijeniti odredbu čl. 221.a ZPP-a ukoliko nije proveo one dokaze kojim se utvrđuju odlučne činjenice za razrješenje ovog spora.

24. Naime sud će primijeniti odredbu čl. 221.a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja a sud u obrazloženju odluke ističe da nema nikakvih dokaza da su uopće počinjenje pripremne radnje za parkiranje vozila a ni naknadno da su određene radnje poduzete od strane tuženika.

25. Ovdje valja naglasiti da ovakvo pravno shvaćanje u primjeni pravila o teretu dokazivanja je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenje poslovni broj Rev- 1276/07-2 od 4. lipnja 2008. prema kojem da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221.a ZPP-a moraju biti ispunjene dvije pretpostavke i to da je sud izveo (predložene) dokaze i da na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku (odlučnu) činjenicu a na što osnovano ukazuje tužiteljica u žalbenim navodima.

26. Nadalje ovdje su kontradiktorni zaključci prvostupanjskog suda s obzirom na sam iskaz tuženika koji je iskazao da su sami kupili svoj plastični lanac crveno-bijeli kako bi označili svoj prostor za parkiranje pa su poslije s obzirom da su plastični lanac našli na podu kupili metalni lanac kojeg su postavili.

27. Međutim sud uopće kod donošenja pravnih zaključaka u ovom sporu ne uzima u obzir niti iskaz tuženika a niti iskaz tužiteljice koja ističe da se poslužila institutom samopomoći kada je uklonila postavljen tuženikov lanac međutim tuženik je nakon toga postavio novi lanac a čime je ponovno samovlasno smetao tužiteljicu u posjedu predmetne nekretnine u naravi parkinga.

28. Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZV-a samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed a prema st. 2. istog članaka tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

29. Međutim sud kod analize provedenog dokaznog postupka nije primijenio odredbu čl. 338. ZPP-a koja obvezuje sud da u obrazloženju odluke posebno navede i obrazloži koje je činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.

30. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a a u vezi s čl. 368. st. 1. i čl. 381. ZPP-a prvostupanjsku odluku potvrditi u dijelu pod točkom I i II izreke a kako je to odlučeno u točki I izreke ove odluke.

31. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a a u vezi s čl. 369. st. 1. i čl. 381. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku odluku u dijelu pod točkom IV, V i VI izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

32. U nastavku postupka sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te nakon toga donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku te ponovno odlučiti o troškovima parničnog postupka.

33. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Sudac:

Ines Kovačević