REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-280/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića, člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Sinovčić, odvjetnik u Zagrebu (preuzimatelj ureda Marka Pažitka), protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R- 19/2021-2 od 18. svibnja 2021., ispravljene rješenjem poslovni broj Gž R-19/2021-7 od 23. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2513/2019-54 od 11. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se revizija tuženice.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, za MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, OIB: 36162371878, da tužitelju TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime dodatka za rad na terenu, isplati iznos od 38.400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 3.000,00 kn od 1. ožujka 2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.150,00 kn od 1. travnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kn od 1. svibnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 2.250,00 kn od 1. lipnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.450,00 kn od 1. srpnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 150,00 kn od 1. kolovoza 2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.300,00 kn od 1. rujna 2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.150,00 kn od 1. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kn od 1. studenog 2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.150,00 kn od 1. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 2.550,00 kn od 1. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 2.550,00 kn od 1. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 2.550,00 kn od 1. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.150,00 kn od 1. travnja 2016. pa do isplate,

sve kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“.

2. Presudom suda drugog stupnja, u točki I. izreke preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja radi isplate zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, koji je sadržan u dosuđenom iznosu od 38.400,00 kn te je u točki II. presude potvrđena prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 38.400,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadom troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4670/2021-2 od 10. svibnja 2023. dopuštena je revizija tuženice protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-19/2021-2 od 18. svibnja 2021. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena prvostupanjska presuda, zbog pravnog pitanja koje glasi:

„U slučaju kada je policijski službenik temeljem čl. 32. Zakona o policiji privremeno upućen na rad u drugo mjesto rada, ali ne radi obavljanja poslova radnog mjesta na koje je ranije raspoređen, već radi obavljanja poslova drugog radnog mjesta, primjenjuje li se čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, odnosno ima li pravo na terenski dodatak u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora?“.

4. Tuženica je zbog navedenog pravnog pitanja podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže reviziju prihvatiti, drugostupanjsku presudu preinačiti te traži trošak podnošenja revizije.

5. Tužitelj je podnio odgovor na reviziju, u cijelosti se usprotivio revizijskim navodima i predložio reviziju odbiti.

6. Revizija nije osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji, na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP, stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao službenika tuženice radi isplate terenskog dodatka u iznosu od 38.400,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama, a zbog obavljanja poslova radnog mjesta policijskog službenika za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u Ravnateljstvu policije, Službi za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u Zagrebu u razdoblju od 1. ožujka 2015. do 31. ožujka 2016.

9. Nižestupanjski sudovi su utvrdili činjenice, a koje su odlučne za rješenje ovog spora:

- da je tužitelj policijski službenik u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijske uprave Koprivničko-križevačke, Službe kriminalističke policije, Odjek za obradu kriminaliteta,

- da je temeljem naloga za obavljanje poslova od 24. veljače 2015. tužitelj obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u PNUSKOK-u, SSKOK-u,

- da je po nalogu poslodavca tužitelj navedene poslove počeo obavljati od 1. ožujka 2015. za koje radno mjesto mu je doneseno Rješenje o plaći od 2. ožujka 2015. za poslove složenijeg radnog mjesta od njegovog radnog mjesta na kojem je do tada radio,

- da je tužitelj navedene poslove obavljao u Gradu Zagrebu, a da je mjesto njegova stalnog boravka u Koprivnici,

- da terenski dodatak iznosi 150,00 kuna dnevno i da isti tužitelju nije plaćen za razdoblje od ožujka 2015. do travnja 2016.,

- da je Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje promjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13 - dalje: KU/13), a radi se o tumačenju broj 12/56 od 18. svibnja 2015. u tumačenju navela da službenik i namještenik ostvaruju pravo na dodatak na terenski rad ako su ispunjeni uvjeti iz članka 56. KU/13, a davanje naloga za obavljanje poslova više složenosti ne isključuje pravo na terenski dodatak.

10. Odredbom članka 56. st. 1. KU/13 propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 (osam) sati bez obzira na to koliko je dana radio. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, a što je utvrđeno u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

11. Dakle, prema odredbi čl. 56. st. 1. KU/13 pravo na isplatu dodatka na terenu ostvaruje službenik ako se ostvare kumulativno dva uvjeta, da obavlja poslove izvan svog mjesta rada u kojem je zaposlen i da je to mjesto rada izvan mjesta njegovog stalnog boravka.

12. Pri tome valja reći da odredba čl. 32. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14 i 33/15) na temelju kojeg tužitelj ima pravo na plaću radnog mjesta policijskog službenika za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta - Zagreb sve dok je obavljao te poslove, jer je to za njega bilo povoljnije, ne isključuje primjenu odredbe članka 56. KU/13.

13. Za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU/13 ugovorne strane imenovale su Zajedničku komisiju za tumačenje, a čl. 123. KU/13 propisuje da se ugovorne strane potpisom tog ugovora obvezuju pridržavati daljnjih tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora sklopljenog 2. kolovoza 2012., osim tumačenja onih odredbi koje nisu u skladu s tim ugovorom, slijedom čega je i tuženica kao ugovorna strana tog Kolektivnog ugovora obvezna pridržavati se danih tumačenja Zajedničke komisije, a time i tumačenja broj 12/56 od 18. svibnja 2015.

14. Naime, navedenim tumačenjem broj 12/56 od 18. svibnja 2015. Zajednička komisija je utvrdila kako službenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka ima pravo na dodatak za terenski rad ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 56. KU/13 te da davanje naloga za obavljanje poslova više složenosti ne isključuje pravo na terenski dodatak.

14.1. Stoga, prema ocjeni ovog suda, pravilno je drugostupanjski sud zauzeo pravno shvaćanje koje prihvaća i ovaj sud, a ono je ujedno i odgovor na pravno pitanje zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije, a koje glasi:

Citirana odredba čl. 56. KU/13 pravo službenika na dodatak za rad na terenu (tzv. terenski dodatak) vezuju uz rad službenika izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, pa je za ostvarivanje prava službenika na terenski dodatak odlučno, je li u određenom razdoblju službenik doista radio izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka.

15. Budući da su čl. 56. st. 1. KU propisani uvjeti za stjecanje prava na terenski dodatak (rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka) koje uvjete je tužitelj ispunio to su sudovi pravilno prihvatili njegov tužbeni zahtjev, tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev-1146/2023-3 od 2. srpnja 2025.

16. Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

17. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da radnja podnošenja odgovara na reviziju nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 19. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug