Poslovni broj: Usž-4467/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja LONIA d.o.o., Kutina, Kolodvorska 19, OIB: 22001400633, kojeg zastupa opunomoćenik Ante Meštrović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Planinić, Šoljić i partneri d.o.o., Zagreb, Tkalčićeva 73A, protiv tuženika Ministarstva kulture i medija, Povjerenstva za žalbe, Zagreb, Runjaninova 2, OIB: 02433307419, radi utvrđivanja mjera zaštita na kulturnom dobru, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3196/2024-5 od 10. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3196/2024-5 od 10. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Povjerenstva za žalbe, KLASA: UP/II-612-08/24-02/0051, URBROJ: 532-02-03-02/1-24-2 od 3. lipnja 2024. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika UP/II-612-08/24-02/0051, URBROJ: 532-02-03-02/1-24-2 od 3. lipnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Sisku, KLASA: UP/I-612-08/24-01/0065, URBROJ: 523-05- 02-04/2-24-2 od 29. ožujka 2024.

1.2. Navedenim su prvostupanjskim rješenjem utvrđene mjere zaštite za građevinu u Hrvatskoj Kostajnici, [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline Hrvatske Kostajnice određene rješenjem Ministarstva kulture i medija, KLASA: UP/I-612-08/11-06/0509, URBROJ: 532-04-01-1/6-11-1 od 17. listopada 2011. te upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z-5330. Prema prvostupanjskom rješenju, do početka radova na cjelovitoj obnovi, mjere zaštite predmetnog kulturnog dobra sastoje se u izradi potrebne (građevinske) dokumentacije, a njihovu je provedbu dužan osigurati tužitelj (vlasnik).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da nije sporno nalazi li se predmetna nekretnina unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline, već je li ta nekretnina zasebno kulturno dobro u smislu mjerodavnog propisa. Smatra da se mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara primjenjuju isključivo na kulturna dobra, budući da je kulturno-povijesna cjelina nepokretno kulturno dobro isključivo kao cjelina. Ukazuje da je status kulturnog dobra vezan za pojedinu nekretninu pod uvjetom da za to postoji individualna kulturna, povijesna ili arhitektonska vrijednost. Naglašava da činjenica da se nekretnina nalazi u obuhvatu kulturno-povijesne cjeline ne daje istoj status kulturnog dobra, jer da se status kulturnog dobra utvrđuje isključivo rješenjem i upisom u Registar. Iz tih razloga smatra da se mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara ne mogu primijeniti na predmetnu nekretninu. Predlaže da Sud usvoji žalbu i poništi pobijanu presudu te rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora u iznosu od 2.812,50 EUR (iz čega proizlazi da potražuje i trošak za sastav žalbe).

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, u bitnom navodi da je kulturno-povijesna cjelina grada Hrvatska Kostajnica nedvojbeno kulturno dobro, slijedom čega se i mjere zaštite kulturnih dobara primjenjuju na sve vlasnike pojedinih nekretnina unutar kulturno- povijesnih cjelina koje su zaštićene kao kulturno dobro. Predlaže da Sud žalbu odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Odredbom članka 20. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj: 69/99., 151/03., 157/03., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21. i 114/22., dalje: ZOZOKD) propisano je, između ostalog, da je vlasnik kulturnog dobra obvezan postupati s kulturnim dobrom s dužnom pažnjom, a osobito ga čuvati i redovito održavati te provoditi mjere zaštite propisane zakonom.

7. Prema odredbi članka 21. stavka 1. ZOZOKD-a nadležno tijelo utvrđuje mjere zaštite kulturnog dobra rješenjem, s time da, ako vlasnik ne provede mjeru propisanu rješenjem u utvrđenom roku, tu će mjeru provesti nadležno tijelo na trošak vlasnika.

8. Tužitelj sadržajno ne spori da se predmetna građevina koja je u njegovom vlasništvu nalazi unutar kulturno-povijesne cjeline, ali ističe da ona nije zaštićena kao pojedinačno kulturno dobro te da nije kao takva upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Međutim, budući da se predmetna građevina nalazi unutar granica zaštićene kulturno-povijesne cjeline Hrvatske Kostajnice upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z-5330, nedvojbeno je zaštićena kao kulturno dobro u smislu odredbe članka 6. točka 5. i članka 12. stavka 2. ZOZOKD-a te podliježe odredbama (posebice članka 20.) tog Zakona. Stoga okolnost je li predmetna građevina u konkretnom slučaju pojedinačno kulturno dobro nije odlučna, budući da se nalazi na području koje je proglašeno kulturno-povijesnom cjelinom, odnosno unutar prostornih međa kulturnog dobra.

9. Tužitelj ni ne spori da je predmetna građevina u ruševnom stanju pa se ocjenjuje da nije bilo propisane zapreke da upravno tijelo prvog stupnja prema svojoj stručnoj procjeni i znanju osporenim rješenjem naloži tužitelju provođenje mjera zaštite kulturnog dobra, a pogotovo s obzirom na utvrđenje da postoji znatna opasnost od daljnjeg oštećivanja te potpunog uništenja zgrade koja predstavlja opasnost za život i zdravlje ljudi.

10. S obzirom na to da tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanjem žalbe pa je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u izreci (točka I. izreke).

11. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio (točka II. izreke).

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković