Poslovni broj: Usž-4488/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja 1. JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Duje Koceić, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26a, protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, Split, Mike Tripala 6, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-800/2025-7 od 8. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-800/2025-7 od 8. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/25-02/94, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-1 od 10. ožujka 2025.

1.1. Točkom I. izreke rješenja prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe. Točkom II. izreke rješenja prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

1.2. Rješenjem tuženika naređeno je tužiteljima kao suvlasnicima da u roku 15 dana od zaprimanja rješenja uklone: prizemnu građevinu – vrtnu spremu pravokutnog tlocrtnog oblika, tlocrtnih dimenzija oko 7,0 x 3,7 m, natkrivenu jednostrešnim krovom maksimalne visine oko 2,60 m od okolnog terena te pločice postavljene na betonskim pločama (50 x 50 cm) položenim na tlo uz zapadno, sjeverno i istočno pročelje prizemne građevine, ukupne površine oko 30 m[2] , maksimalnih tlocrtnih dimenzija oko 2,0 x 4,0 m + 7,0 x 1,0 m + 6,0 x 4,0 m (dalje: bespravno izgrađena građevina), izgrađenu na lokaciji [adresa] (južno od broja [kućni broj]), Split, na jugoistočnom dijelu k. č. [katastarska čestica] i sjeveroistočnom dijelu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u zoni Z6 – zaštitno i pejsažno zelenilo s postojećim građevinama, unutar zaštićenog područja prirodne vrijednosti – „PŠ – Park šuma“ i zaštićene kulturno-povijesne cjeline Meje, Zona A, bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole.

2. Tužitelji su podnijeli žalbu protiv prvostupanjske presude pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatraju da je obrazloženje pobijane presude manjkavo jer da prvostupanjski sud nije odgovorio na njihove tužbene navode. Ističu da su tijekom upravnog spora predlagali provođenje dokaznih radnji očevidom na licu mjesta, vještačenjem te svojim saslušanjem, a koje je dokazne prijedloge prvostupanjski sud neosnovano odbio. Tvrde da javnopravno tijelo nije utvrđivalo je li predmetna građevina legalizirana, odnosno je li u pogledu nje u tijeku postupak legalizacije. Ukazuju da su (su)vlasnici predmetne građevine, no ne i investitori. Navode da se na predmetnom zemljištu nalaze još dvije građevine pa da je potrebno utvrditi tko su investitori tih građevina. Napominju da je predmetna građevina izgrađena prije 1968. godine te da za nju nije potrebno ishoditi akt o legalizaciji, a da navedena činjenica proizlazi iz dostavljene fotografije. Pojašnjavaju da se predmetno zemljište kao poljoprivredno obrađuje više od sto godina. Tvrde da predmetno zemljište u zemljišnoknjižnom izvatku nije upisano kao kulturno dobro, odnosno da se privatno zemljište ne može koristiti kao javno. Ističu da je u tijeku postupak usklađivanja granica park šume Marjan s važećim Zakonom o zaštiti prirode, pa da se GUP Grada Splita ne može donositi dok se zaštićeno područje ne uskladi s važećim Zakonom o zaštiti prirode. Smatraju da tek kada se Osnivački akti iz 1964. godine i 1988. godine ocijene zakonitim od strane ovoga Suda, da će tek tad biti ispunjeni uvjeti da se na temelju njih donose novi akti, pa i između ostalog primjenjuju akti koji definiraju Marjan kao zonu izvan građevinskog područja. Predlažu da Sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuju trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. U odnosu na žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud neosnovano odbio provesti dokaze koje su tužitelji predložili na okolnosti precizirane na ročištu za raspravu, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog tužitelja da se u sporu provede dokaz vještačenjem, očevidom na licu mjesta, te saslušanjem tužitelja uz obrazloženje da bi provođenje navedenih dokaza bilo suvišno i nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno uvidom u dokaznu dokumentaciju koja prileži spisu upravnog postupka i upravnog spora.

5.2. I prema ocjeni ovog Suda, sve se relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi na temelju dokazne dokumentacije spisa predmeta, posebice zapisnika o saslušanju tužitelja od 4. veljače 2025., budući da taj zapisnik sadrži izjave tužitelja na sve okolnosti na koje su i predlagali provođenje dokaza, zbog čega je njihovo izvođenje suvišno te ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari.

5.3. Suprotno tvrdnjama tužitelja, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati jer sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom. Prvostupanjski je sud odgovorio na sve prigovore tužitelja te se detaljno očitovao o svim relevantnim okolnostima konkretnog slučaja dajući u obrazloženju iscrpne, jasne i argumentirane razloge na kojima je presuda utemeljena.

6. Predmet je upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 362-02/25-02/94, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-1 od 10. ožujka 2025., kojim se tužiteljima naređuje uklanjanje bespravno izgrađene građevine.

7. Odredbom članka 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovog Zakona nije drukčije propisano.

8. Odredbom članka 113. stavak 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, između ostaloga, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je 11. prosinca 2024. proveden inspekcijski nadzor predmetne građevine izgrađene na lokaciji [adresa] (južno od broja [kućni broj]) u Splitu, na jugoistočnom dijelu k. č. [katastarska čestica] i sjeveroistočnom dijelu k. č. [katastarska čestica] (s.č.z. [katastarska čestica] i [katastarska čestica]), k. o. [katastarska općina], o čemu je sastavljen zapisnik. Prema Generalnom urbanističkom planu Grada Splita („Službeni glasnik Grada Splita“, broj: 1/06., 11/06., 15/07., 3/08., 3/12., 32/13., 52/13., 41/14. i 55/14., dalje: GUP Grada Splita) proizlazi da se predmetna lokacija nalazi unutar zaštićenog područja prirodne vrijednosti „PŠ-Park šuma“, u zoni Z6 – zaštitno i pejsažno zelenilo s postojećim građevinama. Nadalje, uvidom u rješenje Ministarstva kulture Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-612-08/11-06/0551, URBROJ: 532-04-01-03-02/2-14-5 od 6. listopada 2014. utvrđeno je da se predmetne čestice nalaze unutar granica kulturno- povijesne cjeline Meje, Zona A koja ima svojstvo kulturnog dobra (Z-5329).

9.1. Treba navesti da su, u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, tužitelji pristupili u prostorije tuženika, kojom prilikom im je uručen i pročitan zapisnik o inspekcijskom nadzoru. Na zapisnik o inspekcijskom nadzoru nisu imali primjedbi, osim u dijelu koji se odnosio na pozicioniranje pločica (što nije odlučno), a što je uneseno u poseban zapisnik o saslušanju od 4. veljače 2025. koji su vlastoručno bez primjedbi potpisali. Tužitelji su također naveli da je predmetnu građevinu izgradio njihov pokojni otac 2018. godine, bez odobrenja za gradnju pa nije osnovan žalbeni navod da je predmetna građevina izgrađena prije 1968. godine.

10. Nije osnovan žalbeni prigovor tužitelja u kojem navode da oni nisu investitori predmetne građevine. Navedeno zbog toga što tužitelji ni ne spore da su (su)vlasnici bespravno izgrađene građevine, a u primjeni je odredbi ZDI-ja irelevantno jesu li su vlasnici nekretnine ujedno i investitori gradnje budući da ZDI predviđa inspekcijske mjere prema vlasniku nekretnine ili prema investitoru.

11. Tužitelji ne mogu ovdje s uspjehom isticati žalbene prigovore da je u tijeku postupak usklađivanja granica park šume Marjan. Ovo iz razloga što je predmet ovog subjektivnog upravnog spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se tužiteljima nalaže ukloniti u tom rješenju označene bespravno izgrađene građevine. Stoga su, suprotno mišljenju tužitelja, prvostupanjski sud te tuženik bili dužni i primijeniti propis važeći u vrijeme donošenja osporenog rješenja - GUP Grada Splita.

12. Zaključno, nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari žalbeni prigovor da tuženik nije provjerio vodi li se u odnosu na bespravno izgrađenu građevinu upravni postupak legalizacije. Valja reći da tuženik nema zakonsku obvezu provjeravati takvu okolnosti, već samo radi li se u konkretnom slučaju o nezakonitoj gradnji, budući da okolnost vođenja upravnog postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju može biti od utjecaja tek na izvršenje rješenja o uklanjanju (članak 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, „Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.).

13. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, tuženik je u smislu odredbe članka 113. stavak 1.-3. ZDI-ja osnovano donio osporeno rješenje.

14. Kako se, prema ocjeni ovog Suda, presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilnom i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno pravo, a nisu učinjene ni povrede odredaba upravnog spora, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).

15. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe, jer isti nisu uspjeli sa žalbom (točka II. izreke).

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković