Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3952/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gabriele Topić Kordej, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Stipi Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d. o. o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9309/2023-37 od 17. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9309/2023-37 od 17. srpnja 2025. u t. I izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9309/2023-37 od 17. srpnja 2025. u t. II i IV izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, isplatiti tužiteljici CL, iz [adresa], na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene kamate iznos u visini od 3.165,10 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to: - na iznos od 26,86 EUR tekućom od 02. veljače 2008. godine do isplate,

- na iznos od 27,20 EUR tekućom od 02. ožujka 2008. godine do isplate, - na iznos od 27,47 EUR tekućom od 01. travnja 2008. godine do isplate, - na iznos od 26,74 EUR tekućom od 02. svibnja 2008. godine do isplate, - na iznos od 26,53 EUR tekućom od 02. lipnja 2008. godine do isplate, - na iznos od 26,77 EUR tekućom od 02. srpnja 2008. godine do isplate, - na iznos od 26,29 EUR tekućom od 02. kolovoza 2008. godine do isplate, - na iznos od 26,40 EUR tekućom od 02. rujna 2008. godine do isplate, - na iznos od 26,82 EUR tekućom od 03. listopada 2008. godine do isplate, - na iznos od 29,10 EUR tekućom od 02. studenog 2008. godine do isplate, - na iznos od 27,40 EUR tekućom od 02. prosinca 2008. godine do isplate, - na iznos od 29,41 EUR tekućom od 02. siječnja 2009. godine do isplate, - na iznos od 29,54 EUR tekućom od 02. veljače 2009. godine do isplate, - na iznos od 29,67 EUR tekućom od 02. ožujka 2009. godine do isplate, - na iznos od 29,30 EUR tekućom od 03. travnja 2009. godine do isplate, - na iznos od 47,63 EUR tekućom od 06. svibnja 2009. godine do isplate, - na iznos od 46,98 EUR tekućom od 02. lipnja 2009. godine do isplate, - na iznos od 46,18 EUR tekućom od 02. srpnja 2009. godine do isplate, - na iznos od 46,51 EUR tekućom od 04. kolovoza 2009. godine do isplate, - na iznos od 47,09 EUR tekućom od 02. rujna 2009. godine do isplate, - na iznos od 46,57 EUR tekućom od 04. listopada 2009. godine do isplate, - na iznos od 46,47 EUR tekućom od 02. studenog 2009. godine do isplate, - na iznos od 46,95 EUR tekućom od 07. prosinca 2009. godine do isplate, - na iznos od 47,68 EUR tekućom od 05. siječnja 2010. godine do isplate, - na iznos od 48,14 EUR tekućom od 05. veljače 2010. godine do isplate, - na iznos od 48,28 EUR tekućom od 05. ožujka 2010. godine do isplate, - na iznos od 49,26 EUR tekućom od 06. travnja 2010. godine do isplate, - na iznos od 49,19 EUR tekućom od 07. svibnja 2010. godine do isplate, - na iznos od 49,83 EUR tekućom od 05. lipnja 2010. godine do isplate, - na iznos od 52,66 EUR tekućom od 02. srpnja 2010. godine do isplate, - na iznos od 51,30 EUR tekućom od 04. kolovoza 2010. godine do isplate, - na iznos od 54,49 EUR tekućom od 04. rujna 2010. godine do isplate, - na iznos od 52,77 EUR tekućom od 05. listopada 2010. godine do isplate, - na iznos od 38,21 EUR tekućom od 04. studenog 2010. godine do isplate, - na iznos od 40,20 EUR tekućom od 04. prosinca 2010. godine do isplate, - na iznos od 42,05 EUR tekućom od 04. siječnja 2011. godine do isplate, - na iznos od 41,04 EUR tekućom od 09. veljače 2011. godine do isplate, - na iznos od 40,85 EUR tekućom od 11. ožujka 2011. godine do isplate, - na iznos od 40,27 EUR tekućom od 05. travnja 2011. godine do isplate, - na iznos od 40,89 EUR tekućom od 04. svibnja 2011. godine do isplate, - na iznos od 25,21 EUR tekućom od 08. lipnja 2011. godine do isplate, - na iznos od 25,28 EUR tekućom od 02. srpnja 2011. godine do isplate, - na iznos od 26,93 EUR tekućom od 02. kolovoza 2011. godine do isplate, - na iznos od 27,91 EUR tekućom od 05. rujna 2011. godine do isplate, - na iznos od 25,40 EUR tekućom od 04. listopada 2011. godine do isplate, - na iznos od 4,55 EUR tekućom od 04. studenog 2011. godine do isplate, - na iznos od 4,48 EUR tekućom od 10. prosinca 2011. godine do isplate, - na iznos od 4,57 EUR tekućom od 03. siječnja 2012. godine do isplate, - na iznos od 4,63 EUR tekućom od 26. siječnja 2012. godine do isplate, - na iznos od 4,63 EUR tekućom od 04. ožujka 2012. godine do isplate, - na iznos od 4,59 EUR tekućom od 15. travnja 2012. godine do isplate, - na iznos od 4,62 EUR tekućom od 10. svibnja 2012. godine do isplate, - na iznos od 4,64 EUR tekućom od 06. lipnja 2012. godine do isplate, - na iznos od 4,61 EUR tekućom od 04. srpnja 2012. godine do isplate, - na iznos od 4,62 EUR tekućom od 04. kolovoza 2012. godine do isplate, - na iznos od 4,59 EUR tekućom od 04. rujna 2012. godine do isplate, - na iznos od 4,56 EUR tekućom od 06. listopada 2012. godine do isplate, - na iznos od 4,60 EUR tekućom od 03. studenog 2012. godine do isplate, - na iznos od 4,61 EUR tekućom od 04. prosinca 2012. godine do isplate, - na iznos od 4,61 EUR tekućom od 12. siječnja 2013. godine do isplate, - na iznos od 4,54 EUR tekućom od 06. veljače 2013. godine do isplate, - na iznos od 4,57 EUR tekućom od 03. ožujka 2013. godine do isplate, - na iznos od 4,61 EUR tekućom od 05. travnja 2013. godine do isplate, - na iznos od 4,54 EUR tekućom od 10. svibnja 2013. godine do isplate, - na iznos od 4,49 EUR tekućom od 07. lipnja 2013. godine do isplate, - na iznos od 4,47 EUR tekućom od 12. srpnja 2013. godine do isplate, - na iznos od 4,51 EUR tekućom od 14. kolovoza 2013. godine do isplate, - na iznos od 4,54 EUR tekućom od 05. rujna 2013. godine do isplate, - na iznos od 4,58 EUR tekućom od 06. listopada 2013. godine do isplate, - na iznos od 4,56 EUR tekućom od 03. studenog 2013. godine do isplate, - na iznos od 4,57 EUR tekućom od 03. prosinca 2013. godine do isplate, - na iznos od 4,57 EUR tekućom od 05. siječnja 2014. godine do isplate, - na iznos od 65,87 EUR tekućom od 08. veljače 2014. godine do isplate, - na iznos od 66,00 EUR tekućom od 10. ožujka 2014. godine do isplate, - na iznos od 65,76 EUR tekućom od 07. travnja 2014. godine do isplate, - na iznos od 65,59 EUR tekućom od 04. svibnja 2014. godine do isplate, - na iznos od 65,53 EUR tekućom od 15. lipnja 2014. godine do isplate, - na iznos od 65,92 EUR tekućom od 16. srpnja 2014. godine do isplate, - na iznos od 66,33 EUR tekućom od 16. kolovoza 2014. godine do isplate, - na iznos od 66,29 EUR tekućom od 17. rujna 2014. godine do isplate, - na iznos od 66,72 EUR tekućom od 16. listopada 2014. godine do isplate, - na iznos od 67,15 EUR tekućom od 15. studenog 2014. godine do isplate, - na iznos od 67,28 EUR tekućom od 16. prosinca 2014. godine do isplate, - na iznos od 67,32 EUR tekućom od 16. siječnja 2015. godine do isplate, - na iznos od 67,27 EUR tekućom od 17. veljače 2015. godine do isplate, - na iznos od 67,27 EUR tekućom od 22. ožujka 2015. godine do isplate, - na iznos od 67,27 EUR tekućom od 22. travnja 2015. godine do isplate, - na iznos od 67,27 EUR tekućom od 22. svibnja 2015. godine do isplate, - na iznos od 67,27 EUR tekućom od 24. lipnja 2015. godine do isplate, - na iznos od 67,27 EUR tekućom od 22. srpnja 2015. godine do isplate, - na iznos od 67,27 EUR tekućom od 22. kolovoza 2015. godine do isplate, - na iznos od 67,27 EUR tekućom od 22. rujna 2015. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, naknaditi tužiteljici CL, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 2.402,12 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

r i j e š i o j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 9309/2023-37 od17. srpnja 2025. u t. III izreke bez vraćanja na ponovno suđenje.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

I.Utvrđuje se ništetnom odredbe sadržane u članku 8. Ugovora o kreditu br. [broj kredita] sklopljen između tužiteljice kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 31.ožujka 2005. godine u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s važećim Odlukama tuženika, te su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa koje je donio tuženik, pa članak 8. Ugovora o kreditu u tom dijelu ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, isplatiti tužiteljici CL, iz [adresa], na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene kamate iznos u visini od 3.165,10 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to: - na iznos od 26,86 EUR tekućom od 02. veljače 2008. godine do isplate,

III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 2.147 CHF/1.805,30 EUR sa zateznim kamatama tekućim i to: - na iznos od 107,35 CHF/89,15 EUR tekuće od 02. veljače 2014. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/89,32 EUR tekuće od 02. ožujka 2014. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/89,00 EUR tekuće od 02. travnja 2014. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/88,77 EUR tekuće od 02. svibnja 2014. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/88,69 EUR tekuće od 02. lipnja 2014. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/89,22 EUR tekuće od 02. srpnja 2014. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/89,76 EUR tekuće od 02. kolovoza 2014. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/89,72 EUR tekuće od 02. rujna 2014. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/90,30 EUR tekuće od 02. listopada 2014. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/90,88 EUR tekuće od 02. studenog 2014. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/91,05 EUR tekuće od 02. prosinca 2014. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/91,11 EUR tekuće od 02. siječnja 2015. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/91,04 EUR tekuće od 02. veljače 2015. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/91,04 EUR tekuće od 02. ožujka 2015. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/91,04 EUR tekuće od 02. travnja 2015. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/91,04 EUR tekuće od 02. svibnja 2015. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/91,04 EUR tekuće od 02. lipnja 2015. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/91,04 EUR tekuće od 02. srpnja 2015. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/91,04 EUR tekuće od 02. kolovoza 2015. godine do isplate, - na iznos od 107,35 CHF/91,04 EUR tekuće od 02. kolovoza 2015. godine do isplate.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženika te je predložila odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da pri njenom donošenju, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje tuženik ukazuje u žalbi iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP. U tom dijelu razlozi pobijane presude su jasni jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak i temeljem kojih dokaza je sud prvog stupnja utvrdio postojanje odlučnih činjenica, a ne postoje ni proturječje o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Međutim, sud prvog stupnja je iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio svoju odluku. Ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a- 19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 kada je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa iz t. II izreke. Posljedično je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i u odluci o troškovima parničnog postupka u t. IV.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti, zahtjev za isplatu te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj [broj kredita] dana 31. ožujka 2005. godine temeljem kojeg je tuženik odobrio kredit u iznosu od 141.101,44 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita, promjenjiva kamatna stopa, stambeni kredit (Ugovor o kreditu od 31. ožujka 2005.).,

- da je tuženik tijekom ugovorenog vremenskog razdoblja od 01. rujna 2007. primjenjivao ugovorenu kamatnu stopu promjenjiva jednostranom Odlukom banke, tuženika,

- da je tuženik sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ponudio tužiteljici konverziju kredita te joj dostavio dokumentaciju,

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila Aneks broj 1 Ugovora o kreditu dana 26. siječnja 2016.,

- da je tužiteljica otplatila kredit dana 09. svibnja 2016.,

- da je ud prvog stupnja dosudio tužiteljici preplaćene iznose sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke od 08.10.2021. u visini iznosa od 3.165,10 EUR.

9. Dakle, kako bitne činjenice postojanja i sadržaja Ugovora o kreditu i Dodatka ugovora među strankama nisu sporne, već je sporna primjena materijalnog prava, po stavu ovog suda, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo citirano u pobijanoj presudi, kada je utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu od 31. ožujka 2005. u odnosu na ugovaranje promjenjive kamatne stope, pa ga prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

10. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

11. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Aneksa ugovora o kreditu od 11. veljače 2016. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

12. Kao što je navedeno, u predmetnom ugovoru o kreditu od 31. ožujka 2005. ugovorena je jednostrana promjenjivost kamatne stope bez posebnog zaključivanja dodatka ugovoru, tako da ne stoje žalbene tvrdnje o tome kako u ovom postupku ne bi bila primjenjiva utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, prednik tuženika u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja prednik tuženika maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

13. Nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora u dijelovima koji se odnose na kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.

14. U okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužiteljice kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor, a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, nije moguće zaključiti da je prekoračen okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama kreditora u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

15. U odnosu na osporenu dosuđujuću odluku kojom je naložena isplata novčanih iznosa (t. II izreke) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos se odnosi na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope, valja reći kako zbog, između stranaka sklopljenog Aneksa od 26. siječnja 2016., obveza isplate razlike po osnovi tih ništetnih odredbi i navedenih zateznih kamata ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

16. Naime, stranke su suglasnošću volje zaključile Aneks uz ugovor o kreditu od 26. siječnja 2016. u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer je vještačenjem utvrđena razlika plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

17. Kada je naložio isplatu iznosa s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početni otplatni plan, prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženik navedene razlike naplatio bez valjane pravne osnove, koji zaključak je u suprotnosti sa Aneksom uz ugovor o kreditu od 26. siječnja 2016. koji u sadržaju izračuna konverzije obuhvaća navedene razlike.

18. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

19. Zbog odredbi čl. 19.a-19.e. ZPK koje su zaključenjem Aneksa uz ugovor od 26. siječnja 2016. sukladno odredbi čl. 19.a. tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

20. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76.-79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. -čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

21. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa uz ugovor od 26. siječnja 2016. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneksa uz ugovor o kreditu za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio, a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužiteljice tako da se njima podmiruju tužiteljičine obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.: Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

22. Slijedom navedenog Aneksa uz ugovor od 26. siječnja 2016. zaključenog tužiteljičinim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužiteljica i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 25. travnja 2006. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužiteljica platila na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njezinom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom uz ugovor o kreditu od 26. siječnja 2016., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužiteljici da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristila za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 31. ožujka 2005. jer te razlike nema ni da bi bila u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa uz govor od 26. siječnja 2016. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

23. Tužiteljica nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljičine obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa uz ugovor od 26. siječnja 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

24. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Aneks uz ugovor o kreditu od 26. siječnja 2016. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

25. U odnosu na zaključenje Aneksa uz ugovor o kreditu od 26. siječnja 2016. s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Aneksa uz ugovor o kreditu koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22.).

26. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužiteljica svojevoljno pristala, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa uz ugovor od 26. siječnja 2016. U okolnostima predmetnog slučaja u kojima tužiteljica ne osporava pravilnost izračuna konverzije i ne dokazuje suprotno, a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Aneksa od 26. siječnja 2016. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO, a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužiteljice s obzirom na to da je njezinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks ugovora.

27. U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja, sud prvog stupnja je zaključio da za te iznose ne treba umanjiti potraživanje tužiteljice jer da te iznose tužiteljica ni na koji način nije stekla niti se za te iznose okoristila, pa tužiteljica nije nepošten stjecatelj da bi iste bila u obvezi isplatiti tuženiku na temelju odredbe čl. 323. ZOO.

Budući se o prijeboju kao procesno pravnom zahtjevu odlučuje jednako i istovremeno kad i o zahtjevu tužiteljice za isplatu, u slučaju kada sud utvrdi da potraživanje tužiteljice ne postoji, tada će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i neće se upuštati u utvrđivanje osnovanosti tuženikovog potraživanja istaknutog radi prebijanja niti će o njemu odlučivati jer do prijeboja ne može doći.

Kako je presudom ovog suda preinačena pobijana presuda na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu pod t. II i IV izreke, to je odluku pod t. III izreke pobijane presude kojom je utvrđeno da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici, a koju je tuženik stavio u prijeboj s tražbinom tužiteljice valjalo ukinuti bez vraćanja na ponovno suđenje te odlučiti kao u t. I izreke ovog rješenja.

28. Stoga je povodom žalbe tuženika valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, čl. 373. t. 2. i 3 ZPP te čl. 369. st. 1. ZPP odlučiti kao u t. I i II izreke ove presude te u t. I izreke ovog rješenja.

29. Na temelju odredbe čl.166. st. 2. ZPP ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka.

30. Imajući na umu činjenicu da je tužiteljica u ovom postupku zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu te činjenicu da domaća sudska praksa o pravima potrošača u slučaju izvršene konverzije nije ustaljena, usprkos činjenici što je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, po ocjeni ovog suda primjereno je bilo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka na temelju odredbe čl.154. st. 4. ZPP.

31. Po ocjeni ovog suda tužiteljica u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh obzirom da se praksa sudova drugog stupnja razlikuje zbog čega tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudskih prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene čl.154. st. 1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

32. Stoga je odlučeno kao u t. II i III izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte