REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5035/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice-protutužiteljice GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Andreas Mlikota, odvjetnik u Osijeku, radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tužitelj-protutuženik podnio protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-757/2025-2 od 15. srpnja 2025., kojim su potvrđene presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 774/2018-38 od 15. siječnja 2025., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj-protutuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude i rješenja.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. Polazeći od činjeničnog utvrđenja suda u pobijanoj odluci (u koja utvrđenja ovaj sud u ovom stadiju postupka nema ovlasti intervenirati i u okvirima tih utvrđenja donosi odluku) da je tužitelju-protutuženiku uručen potvrđeni primjerak ugovora o zajmu koji bi predstavljao ovršnu ispravu – prvo postavljeno pravno pitanje, koje se temelji na premisi da tužitelj-protutuženik ne raspolaže tim ugovorom (i koje bi pitanje bilo relevantno da tužitelj doista nije mogao pribaviti taj ugovor), se ukazuje bez utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.
6. Nadalje, uz prethodno navedeno činjenično utvrđenje, na tužitelju-protutuženiku je bio teret dokazivanja da na takvom, dakle, njemu ipak raspoloživom solemniziranom ugovoru nije pribavljena odnosno otisnuta potvrda izvršnosti (u tom slučaju to ne bi predstavljalo dokazivanje negativne činjenice već pozitivne – cjelokupnog sadržaja njemu dostupnog solemniziranog ugovora), a mogućnost pribave takvog ugovora i takve potvrde se također problematizira postavljenim pravnim pitanjem. Iz utvrđenja nižestupanjskih odluka ne proizlazi da je takvo što dokazano.
7. Zbog toga se ni ne može govoriti o neusklađenosti pravnog shvaćanja izraženog u pobijanoj odluci sa onim iz odluke revizijskog poslovnog broja Rev-1023/2024-2 od 23. listopada 20024.
8. U pogledu drugog postavljenog pravnog je za obrazložiti da se u odlukama viših sudova na koje se poziva tužitelj-protutuženik (kao na razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava), nije izrazilo pravno shvaćanje u pogledu tog pravnog pitanja i to koje bi bilo protivno onom u pobijanoj odluci, a to u okviru situacije činjeničnopravne dostatno podudarne s ovopredmetnom. Time nije (a niti je se to učinilo na neki drugi način) dokazao razlog važnosti tih pravnih pitanja u prethodno navedenom smislu (čl. 385.a st. 1. ZPP).
9. Zbog toga je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije, u dijelu podnesenom zbog pravnog pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP (a u pogledu prijedloga podnesenog protiv pobijanog rješenja i u svezi čl. 400. st. 2. ZPP), odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
10. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
11. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju-protutuženiku bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužene-protutužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja-protutuženika; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak (ni na razini vjerojatnosti) da tužitelj-protutuženik nije imao pravično suđenje.
12. Osim toga ovaj sud primjećuje da, obrazlažući prijedlog za dopuštenje revizije podnesene u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tužitelj-protutuženik nije naveo koje su konkretne odredbe postupovnog prava odnosno parničnog postupka (a i da su osobito teške), navodno počinjene, pa da bi se ovaj sud uopće i mogao očitovati na takve (sada ipak nekonkretizirane) tužiteljeve-protutuženikove navode.
13. Zbog toga je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP (a u pogledu prijedloga podnesenog protiv pobijanog rješenja i u svezi čl. 400. st. 2. ZPP), odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 19. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
