REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1424/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici mr.sc. Emir Kulenović i Alma Kulenović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu iz Pule, protiv tuženika KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mauro Vitasović, odvjetnik u Puli, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-796/2021-4 od 4. rujna 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-128/2019-21 od 4. svibnja 2021., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-796/2021-4 od 4. rujna 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-128/2019-21 od 4. svibnja 2021.

2. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog.

3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik uopće nije naznačio razloge zbog kojih smatra da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju, što je bio dužan prema odredbi čl. 387. st. 2. točki 3. ZPP-a.

5. Budući da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu naznačeni razlozi važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu članka 385.a ZPP-a u vidu suprotnih odluka drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda, a ovaj sud ne nalazi da su pitanja važna za razvoj prava kroz sudsku praksu, prijedlog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a odbaciti kao nedopušten i odlučiti kao u izreci.

6. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tuženik podnosi zbog povrede ustavnog prava pravično suđenje propisano člankom 14. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav RH) i 29. stavkom 1. Ustava RH te čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP), ističući da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu i jednakost pred zakonom, valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi im nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo koje navodi tuženik.

7. U odnosu na tuženikove navode da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

8. Revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi iz dostavljenog sukladno čl. 387. st. 3. ZPP-a. Pobijana presuda je opravdana ozbiljnim, uvjerljivim i relevantnim razlozima te je detaljno obrazložena u dijelu koji se odnosi na odluku o parničnom trošku. Zbog svega navedenog, pobijana presuda se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tuženik nije imao pravično suđenje. Isto se donosi i na temeljno ljudsko pravo jednakosti svih pred zakonom jer tuženik nije obrazložio u čemu bi se sastojala povreda tog prava.

9. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti prijedlog i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil