REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2676/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Gjergj Lekaj i Marko Rogić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Rijeci, protiv tuženice STG iz [adresa], Hosti [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti i dr. te po protutužbi tuženice STG protiv tužitelja ST, radi predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1356/2023-2 od 13. ožujka 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-367/2021 od 31. ožujka 2023., u sjednici održanoj 19. studenog 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1356/2023-2 od 13. ožujka 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-367/2021 od 31. ožujka 2023.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbija prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 19. svibnja 2020. između tuženice kao davateljice uzdržavanja i njezine sada pok. majke KTG kao primateljice uzdržavanja. Činjenično tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je motiv za sklapanje ugovora bio njegovo isključivanje iz nasljedstva kao zakonskog nasljednika prvog nasljednog reda (suprug pok. KTG), te da svrha spornog ugovora nije bila osiguranje uzdržavanja pok. KTG, jer joj takvo uzdržavanje nije bilo potrebno. Pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: da „…pok. KTG nije sa tuženicom 19. svibnja 2020. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju s nedopuštenom pobudom i ciljem u smislu članka 273. stavka 3. ZOO da tužitelja liši nasljedstva…“. U tom smislu materijalnopravno pitanje koje se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovora u okolnostima kada je sklopljen radi isključenja zakonskih nasljednika iz nasljeđivanja je suprotno činjeničnim utvrđenjima na kojima je pobijana odluka donijeta i odnosi se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Postupovnopravna pitanja, kako ih je u prijedlogu naznačio tužitelj, iscrpljuju se u isticanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Međutim navedeno nije samo po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I.
6. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (t. II. izreke).
Zagreb, 19. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa