Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2609/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. tužiteljice RCG iz [adresa], R, [adresa], 2. tužitelja VCG iz [adresa], 3. tužiteljice DCG iz [adresa], 25 [adresa], 4. tužiteljice UCG iz [adresa], 2/5 [adresa], zastupanih po punomoćniku Robertu Jančiku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pelcl, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o., Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Jakovu Bačiću, odvjetniku iz Zadra, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika podnesenih protiv dijela presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Pn-7/2022-238 od 14. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Pn- 7/2022-238 od 14. travnja 2025. u dosuđujućem dijelu u t. I., II., III te u t. IV. Izreke.
II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Pn-7/2022-238 od 14. travnja 2025. u dijelu u kojem je u t. I izreke odbijen zahtjev 1. tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 32.500,00 eura kao neosnovan i sudi:
Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti 1. tužiteljici RCG iz [adresa], daljnji iznos od 32.500,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 14. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Pn-7/2022-238 od 14. travnja 2025. u dijelu u kojem je u t. II izreke odbijen zahtjev 2. i 3. tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 24.000,00 eura svakom i sudi:
Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti 2. tužitelju VCG iz [adresa], 25 [adresa], R, [adresa] daljnji iznos od 24.000,00 eura i 3. tužiteljici DCG iz [adresa], 25 [adresa], R, [adresa], isplatiti daljnji iznos od 24.000,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 14. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Pn-7/2022-238 od 14. travnja 2025. u dijelu u kojem je u t. III izreke odbijen zahtjev 4. tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 5.475,00 eura kao neosnovan i sudi:
Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti 4. tužiteljici UCG iz [adresa], 2/5 [adresa], daljnji iznos od 5.475,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 14. travnja 2025. pa do isplate, sve uroku 15 dana.
VI. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Pn-7/2022-238 od 14. travnja 2025. u t. V izreke i odlučuje:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika kojim je naloženo 1. tužiteljici RCG iz [adresa], 6025, 2. tužitelju VCG iz [adresa], 6025, 3. tužiteljici DCG iz [adresa], 6025 i 4. tužiteljici UCG iz [adresa], 2/5 North St. Richmond 3121, tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 44.307,42 eura, s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 14. travnja 2025. pa do isplate.
VI. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Pn-7/2022-238 od 14. travnja 2025. u t. VI izreke i odlučuje:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika kojim je naloženo 1. tužiteljici RCG iz [adresa], 6025, 2. tužitelju VCG iz [adresa], 6025, 3. tužiteljici DCG iz [adresa], 6025 i 4. tužiteljici UCG iz [adresa], 2/[adresa], umješaču RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.822,52 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 14. travnja 2025. pa do isplate.
VII. Nalaže se tuženiku naknaditi 1., 2., 3. i 4. tužiteljima daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 38.825,65 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana 19. studenog 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.
VIII. Nalaže se tuženiku naknaditi 1., 2., 3. i 4. tužiteljima trošak žalbenog postupka u iznosu od 5.071,87 eura u roku od 15 dana.
¸
IX. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Tuženik EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, dužan je 1. tužiteljici RCG iz [adresa], isplatiti iznos od 75.250,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. Od 14. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 32.250,00 eura 1. tužiteljica RCG odbija se kao s neosnovanim.
II. Tuženik EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, dužan je 2. tužitelju VCG iz [adresa], R, [adresa] isplatiti iznos od 21.000,00 eura 3. tužiteljici DCG iz [adresa], 25 [adresa], R, WA, 6025, isplatiti iznos od 21.000,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. Od 14. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 24.000,00 eura 2. tužitelj VCG i u iznosu od 24.000,00 eura 3. tužiteljica DCG odbijaju se kao s neosnovanim.
III. Tuženik EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, dužan je 4. tužiteljici UCG iz [adresa], 2/5 [adresa], isplatiti iznos od 12.775,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. Od 14. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.475,00 eur 4. tužiteljica UCG odbija se kao s neosnovanim.
IV. Tuženik EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 dužan je 1. tužiteljici RCG iz [adresa], R, [adresa], 2. tužitelju VCG iz [adresa], R, [adresa], 3. tužiteljici DCG iz [adresa], 25 [adresa] i 4. tužiteljici UCG iz [adresa], 2/5 North St. Richmond 3121, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 119.182,95 eur s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. Od 14. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
V. 1. tužiteljica RCG iz [adresa], 6025, 2. tužitelj VCG iz [adresa], 6025, 3. tužiteljica DCG iz [adresa], 6025 i 4. tužiteljica UCG iz [adresa], 2/5 [adresa], dužni su tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 44.307,42 eura, s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. Od 14. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
VI. 1. tužiteljica RCG iz [adresa], 6025, 2. tužitelj VCG iz [adresa], 6025, 3. tužiteljica DCG iz [adresa], 6025 i 4. tužiteljica UCG iz [adresa], 2/5 [adresa], dužni su umješaču RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.822,52 eur s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. Od 14. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude u t. I., II. i III. izreke u dijelu u kojem su odbijeni njihovi zahtjevi kao neosnovani te protiv odluke o troškovima parničnog postupka u t. V. i VI izreke žale se 1., 2., 3. i 4. tužitelji iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 1 i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.
3. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude u t. I., II. i III izreke te protiv odluke o troškovima parničnog postupka u t. IV izreke žali se tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 1., 2. i 3. ZPP uz prijedlog da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.
4. U odgovoru na žalbu tužitelji su osporili žalbene navode tuženika te su predložili odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude.
5. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude.
6. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu nematerijalne i materijalne štete vezano za ozljede koje su zadobile 1. i 4. tužiteljica u štetnom događaju 13. listopada 2003., zahtjev 2. i 3. tužitelja za naknadu nematerijalne štete zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe (1. tužiteljice) te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
8. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:
- da su dana 13. listopada 2003. 1. i 4. tužiteljice doživjele prometnu nezgodu kao putnice u vozilu marke Volkswagen Golf, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao vlasnik RC, krećući se cestom oznake DC 306 iz smjera Vira u smjeru Nina, i to na Virskom mostu,
- da je u vrijeme štetnog događaja navedeni osobni automobil bio osiguran kod tuženika, odnosno njegovog pravnog prednika Veritas osiguranje d.d., temeljem police automobilske odgovornosti broj: 18040026189.,
- da je odgovornost za štete iz predmetnog štetnog događaja limitirana na iznos od tadašnjih 1.400.000,00 kuna, sada 185.811,93 eura, dakle, isto čini osiguranu svotu, odnosno limit,
- da su stranke učinile nespornim omjer odgovornosti 70 % : 30 % u korist 1. – 4. tužitelja jer su 1. i 4. tužiteljice pristale na vožnju s osiguranikom tuženika pod utjecajem alkohola i jer 1. tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom za vrijeme vožnje,
- da je uvidom u nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Davorke Paladino, neurologa i dr. Joška Filipušića, kirurga, utvrđeno kako je 1. tužiteljica kritične zgode zadobila ozljede u vidu natučenja jetre i slezene, puknuća ošita, suprakondilarni prijelom obje natkoljenične kosti, prijelom stidne i crijevne kosti zdjelice i paralizu lijevog peronealnog živca, da joj je nakon nesreće medicinska pomoć ukazana u Općoj bolnici Zadar, gdje je učinjena kompletna klinička i primarna obrada nakon koje je 1. tužiteljica zrakoplovom prebačena u Ludwigshafen u Njemačkoj, gdje je nastavila s bolničkim liječenjem od 16. listopada do 25. studenog 2003., da je ozljeda jetre i slezene zbrinuta operativnim putem, kao i ozljeda ošita, da je prijelom obje natkoljenice zbrinut operativnim načinom postavljanjem osteosinteze po metodi AO i vanjskim fiksatorima, da je zbog infekcije mokraćnog sustava i gnojne upale lijevog plućnog režnja koja je nastala kao posljedica puknuća ošita, liječena antibioticima, da se zbog iste ozljede nalazila na liječenju u Sveučilišnoj bolnici u Heidelbergu od 04. studenog do 10. studenog 2003., da se nakon toga dalje liječila u Royal Perth bolnici u Australiji do 27. veljače 2004., da se za vrijeme bolničkog liječenja zbog ležanja i nekretanja kod 1. tužiteljice javila spinalna mišićna atrofija, zbog čega ista provodi fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, da je u istom vremenskom periodu patila od hipotireoze i depresije, da su prema RTG obradi prijelomi natkoljenica pokazivali znakove slabog i sporog sraštavanja zbog čega je za vrijeme bolničkog liječenja učinjen operativni zahvat transplantacije kosti u lijevu natkoljenicu, da je posljedična paraliza peronealnog živca liječena konzervativnim načinom nošenjem nožne proteze, da se zbog nekretanja kod 1. tužiteljice javila osteoporoza, kao i nemogućnost kontrole mokrenja zbog čega ista spontano mokri u krevet, da se po otpustu liječi kod kuće prema uputama liječnika, uglavnom miruje, a po kući se samo u slučaju nužde kreće pomoću štaka, bez opterećenja, da se kod izlazaka koristi invalidskim kolicima uz pomoć druge osobe,
- da je 30. srpnja 2004. 1. tužiteljica zbog nespretne nožne proteze pala i zadobila prijelom lijeve goljenične kosti u predjelu ispod koljena, da je nakon toga proteza promijenjena, međutim, zbog svoje duljine još je više otežala pokretljivost 1. tužiteljice,
- da je u mjesecu rujnu 2004. 1. tužiteljica ponovno pala prilikom ulaska u automobil i slomila vrat lijeve bedrene kosti, da je prijelom zbrinut operativnim načinom osteosintezom vijkom po metodi AO,
-da je u mjesecu studenom 2004. 1. tužiteljica pala u kupaoni i slomila desnu bedrenu kost, zbog čega je opet operativno liječena postavljanjem endomedularnog čavla po metodi AO,
- da se zbog jakih bolova u lijevom kuku i koljenu, liječi medikamentima,
- da je u mjesecu lipnju 2005. tužiteljica pala tuđom krivnjom i zadobila prijelom desnog ivera, što se ne može pripisati posljedicama ozljeda koje je zadobila u predmetnom štetnom događaju, da osteosinteze još nisu u potpunosti odstranjene,
- da zbog specifičnosti ozljeda, kao i mjesta prebivališta 1. tužiteljice, vještaci nisu bili u mogućnosti izvršiti neposredni klinički pregled te se njihova ocjena temelji na podacima iz medicinske dokumentacije koja je detaljna i opsežna i na temelju koje je moguće donijeti realnu sliku o zaostalim trajnim štetnim posljedicama kod 1. tužiteljice,
- da je stupanj naruženja 1. tužiteljice cijenjen prema fotografijama i kliničkom opisu koji je priložen spisu, da je zbog ozljeda koje je 1. tužiteljica u štetnom događaju zadobila praktički nepokretna, da se kod kuće prilikom kretanja služi štakama, a kod izlazaka invalidskim kolicima uz pomoć druge osobe, da je zaostala ograničena pokretljivost jačeg stupnja u oba kuka i koljena nešto jače izražena na lijevoj strani, da zbog distenzije i pada stopala uslijed paralize peronealnog živca 1. tužiteljica mora stalno nositi kratku nožnu protezu koja prevenira pad stopala i onemogućuje posrtanje, da je ozljeda peronealnog živca sklona progresiji u budućnosti, da 1. tužiteljica ne može stajati na mjestu, teško se diže iz sjedećeg položaja bez pomoći druge osobe, a fizičke napore i kućanske poslove nije uopće u mogućnosti vršiti, da zbog mišićne atrofije otežano diše i ne može kontrolirati urinarni sfinkter pa mokri u krevetu, da se zbog prevencije mokrenja namjerno budi više puta u noći, da pati od bolova i ograničene pokretljivosti u lumbalnom dijelu kralješnice zbog promjene statike uslijed neprestane upotrebe štaka, da tegobe predstavljaju veliki zaostali postoperativni ožiljci nakon laparotomije i torakotomije, da RTG obrada pokazuje kako prijelomi bedrenih kostiju i lijevog koljena još nisu u potpunosti srasli, da prema podacima iz medicinske dokumentacije proizlazi kako je 1. tužiteljica do ozljeđivanja bila zdrava, tako da je sve opisano izravna posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, da je kod 1. tužiteljice zaostala jaka emocionalna obuzetost nezgodom, kao i sa zaostalim trajnim štetnim posljedicama te da bi zbog promjena u psihostatusu bilo uputno provesti i vještačenje po specijalisti psihijatru,
- da je 1. tužiteljica trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 10 dana, srednje jaki bolovi da su potrajali 20 dana, dok su manji bili prisutni 8 tjedana, da se povremeni manji bolovi javljaju i danas i kao takvi, ulaze u pojačane napore, da je pretrpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trenutku ozljeđivanja, da je tijekom liječenja bio prisutan tzv. Sekundarni strah i to jačeg intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana, a koji strah je bio prisutan radi brige za stanje zdravlja, kao i strah od čestih medicinskih manipulacija i operativnih zahvata, da je kasni strah od učešća u prometu, kao i mogućih novih ozljeđivanja trajao godinu dana, da je kod 1. tužiteljice zbog teških tjelesnih ozljeda koje su se tijekom liječenja zakomplicirale došlo do smanjenja opće, životne i radne sposobnosti za 80% - 85 % trajno, da je 1. tužiteljici bila potrebna pomoć i njega druge osobe po pet sati dnevno kroz tri mjeseca od 27. veljače 2004., nakon toga da joj je bila potrebna trajna tuđa pomoć po dva sata dnevno radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade, obavljanja kućanskih poslova i težih fizičkih aktivnosti, pomoći kod kretanja i oblačenja, izlazaka van u pratnji druge osobe i slično te da zaostali ožiljci nakon laparotomije, torakotomije, operativnih zahvata na ekstremitetima, kljenut stopala, mišićna atrofija, edemi koljenskih zglobova, kao i vrlo otežana nesamostalna pokretljivost uz pomoć druge osobe ili pomagala, predstavljaju naruženje 1. tužiteljice velikog stupnja,
- da je nakon iznesenih prigovora od strane tuženika iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno kako je tužiteljici dijagnosticirana atrofija kralješničkog mišićja u njenoj 14. godini života, što je genetična bolest koja izaziva trošenje mišića primarno djelujući na proksimalne, a u izvjesnoj mjeri i na distalne mišiće udova, da slijedom navedenog, sve tegobe koje 1. tužiteljica ima u svezi s kralješnicom, nisu posljedica predmetnog štetnog događaja, da su vještaci pravilno naveli kako je 1. tužiteljica u mjesecu lipnju 2005. pala tuđom krivicom kad je zadobila prijelom desnog ivera te da se navedena ozljeda ne može pripisati posljedicama ozljeda koje je zadobila u predmetnom štetnom događaju, da je 1. tužiteljica svojom krivnjom u mjesecu rujnu 2004. prilikom ulaska u vozilo pala i zadobila prijelom lijevog kuka na vratu bedrene kosti, pa se niti navedene posljedice ne mogu pripisati predmetnom štetnom događaju, da je 1. tužiteljica i u mjesecu studenom 2004. svojom krivnjom pala u kupaoni te je tada zadobila prijelom desne bedrene kosti, zbog čega se i navedene posljedice ne mogu pripisati predmetnom štetnom događaju, da je iz medicinske dokumentacije vidljivo kako je tužiteljica i prije predmetnog štetnog događaja imala smetnje s mokrenjem, a iz iste je također vidljivo da u predmetnom štetnom događaju nije zadobila ozljedu vratne kralješnice, slijedom čega iz iskaza liječnika vještaka dr. Davorke Paladino i dr. Joška Filipušića proizlazi kako je, obzirom na prigovore tuženika, indicirano zatražiti mišljenje liječnika 1. tužiteljice u kojem bi bilo navedeno je li ista liječena prije ozljeđivanja u štetnom događaju od spinalne mišićne atrofije i koje su bile kliničke manifestacije te bolesti, da je potrebno razdvojiti je li 1. tužiteljica prije štetnog događaja imala kljenut peronealnog živca lijeve noge i slabosti mišića noge, kojih skupina i u kojem intenzitetu,
- da je uvidom u dopunu nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Davorke Paladino i dr. Joška Filipušića, nakon izvršenog uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju 1. tužiteljice i pregleda iste dana 11. srpnja 2011. od strane vještaka s kirurške strane nađeno da pati od bolova u oba koljena, natkoljenicama i kukovima, da tužiteljica uglavnom leži ili sjedi, teško se podiže iz ležećeg u sjedeći položaj i još teže ustaje, kreće se samostalno, ali vrlo otežano, isključivo pomoću štaka, za dulje relacije koristi se sjedećim kolicima, čučnuti ne može, na prstima stajati ili hodati ne može, niti kleknuti, prigiba se otežano i bolno do nešto manje od 1/2 dijela zbog promjene statike slabinske kralješnice uslijed neprestane upotrebe štaka, pokretljivost u oba kuka i koljena kod fleksije je ograničena u jakom stupnju (kod pasivne i aktivne pokretljivosti), da je inspekcijom nađen na prednjem trbušnom zidu poprečni rez od eksplorativne laparotomije, da je na lijevoj natkoljenici zamjetan jedan ožiljak veličine 30 x 1 cm i jedan veličine 10 x 1 cm, plus jedan manji zaostao od drenaže, na desnoj natkoljenici jedan ožiljak veličine 20 x 1 cm, da je na lijevoj strani prsnog koša zamjetan ožiljak zaostao nakon operativnog zahvata torakotomije, da je s neurološke strane pregledom nađena pareza lijevog peronealnog živca koja se manifestira jakom hipotrofijom mišića lijeve potkoljenice, tzv. Pijetlovim hodom zbog nemogućnosti dorzalne fleksije stopala te nemogućnosti stajanja na prstima i peti te noge, da postoji slabost proksimalne muskulature u sklopu spinalne mišićne atrofije od koje se liječi od svoje 14. godine te nije u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, da je zbog ozljeda koje je 1. tužiteljica u štetnom događaju zadobila, praktički nepokretna, da se kod kuće prilikom kretanja služi štakama, a kod izlazaka invalidskim kolicima uz pomoć druge osobe kroz više sati dnevno, da je zaostala ograničena pokretljivost jačeg stupnja u oba kuka i koljena, nešto jače izražena na lijevoj strani, da zbog distenzije i pada stopala uslijed paralize peronealnog živca 1. tužiteljica mora stalno nositi kratku nožnu protezu koja prevenira pad stopala i onemogućuje posrtanje, da ne može stajati na mjestu, teško se diže iz sjedećeg položaja bez pomoći druge osobe, a fizičke napore i kućanske poslove nije uopće u mogućnosti vršiti, da zbog mišićne atrofije otežano diše i ne može kontrolirati urinarni sfinkter, pa mokri u krevetu, da je i prije ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju imala manje probleme s mokrenjem,
- da je dopunskim nalazom i mišljenjem medicinskih vještaka utvrđeno kako je 1. tužiteljica trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 10 dana, da su srednje jaki bolovi potrajali 20 dana, dok su manji bili prisutni 8 tjedana, da se povremeni manji bolovi javljaju i danas, i kao takvi ulaze u pojačane napore, da je pretrpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trenutku ozljeđivanja, da je u tijeku daljnjeg liječenja bio prisutan tzv. Sekundarni strah, i to jačeg intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana, da je ovaj strah bio prisutan radi brige za stanje zdravlja, kao i strah od čestih medicinskih manipulacija i operativnih zahvata, da je kasni strah od sudjelovanja u prometu, kao i mogućih novih ozljeđivanja, trajao godinu dana, da je kod 1. tužiteljice zbog teških tjelesnih ozljeda koje su se tijekom liječenja zakomplicirale došlo do smanjenja opće, životne i radne sposobnosti za 65 % trajno te da će shodno ovom postotku ista morati ulagati pojačane napore, a da se od navedenog postotka oko 45
– 50 % odnosi na kirurške, a 15-20 % na neurološke posljedice, uz napomenu da u ovaj postotak nije uključen raniji neurološki deficit, da joj je potrebna pomoć i njega druge osobe po 5 sati dnevno kroz dva mjeseca od 27. veljače 2004 da joj je nakon toga potrebna trajna tuđa pomoć po 2 sata dnevno, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade, obavljanja kućanskih poslova i težih fizičkih aktivnosti, pomoći kod kretnja i oblačenja, izlazaka van uz pratnju druge osobe i slično, da zaostali ožiljci nakon laparotomije, torakotomije, operativnih zahvata na ekstremitetima, kljenut stopala, mišićna atrofija, edemi koljenskih zglobova, kao i vrlo otežana nesamostalna pokretljivost uz pomoć druge osobe ili pomagala predstavlja naruženje tužiteljice velikog stupnja,
- da je uvidom u očitovanje vještaka dr. Davorke Paladino u odnosu na dodatne prigovore tuženika utvrđeno kako se jedini neurološki deficit, koji je cijenjen u nalazu i mišljenju s 15 do 20 % odnosi na parezu lijevog peronealnog živca, da prema medicinskoj dokumentaciji te nalazima Komisije medicine rada 1. tužiteljica boluje od tipa 3 MSA, koja zahvaća proksimalne mišiće nogu i zdjelice te se simetrično manifestira na mišićima, da Dr. VC od 01. kolovoza 2005. i 08. studenog 2007. opisuje kako je 1. tužiteljici u 14. godini života dijagnosticirana atrofija kičmenog mišićja, navodi se urinarna inkontinencija, nemogućnost čučnja, otežano penjanje stepenicama zbog slabosti, proksimalnih mišića nogu, da navedene smetnje nisu uključene u ocjenu trajnih napora u njihovom nalazu i mišljenju, da se simptomi pareze lijevog peroneusa prezentiraju nemogućnošću dorzifleksije stopala i stajanja na prstima i peti te „pjetlovim hodom“, jakom hipotrofijom mišića lijeve potkoljenice te asimetričnosti pojavnosti, da je ovaj neurološki deficit da ocijenjen u njihovom nalazu i mišljenju, da je iz opisa vidljivo kako se simptomi od ranije poznate neurološke bolesti (MSA) ne preklapaju s naknadno nastalim neurološkim deficitom (pareza lijevog peronealnog živca), da simptomi MSA nisu uključeni u ocjenu trajnih posljedica u nalazu i mišljenju, da pareza peroneusa lijeve noge nije posljedica od ranije prisutne bolesti (MSA), već je nastala ozljeđivanjem u predmetnom štetnom događaju te da u cijelosti ostaje kod neurološkog dijela ranijeg nalaza i mišljenja,
- da je uvidom u očitovanje vještaka dr. Joška Filipušića u odnosu na dodatne prigovore tuženika utvrđeno kako je iskaz 1. tužiteljice s rasprave od 14. srpnja 2011. u potpunoj suprotnosti s onim što tvrdi tuženik, a to je da 1. tužiteljica prije predmetnog štetnog događaja nije funkcionirala na uobičajeni način u svakodnevnom životu i radu, da je bila teško pokretna, te da nije mogla kontrolirati mokrenje budući je iz njenog iskaza razvidno da se aktivno bavila sportom, da je bila zaposlena i da nije imala nikakvih tegoba takve naravi kao što to tvrdi tuženik, pa ukoliko su i postojale nekakve tegobe onda su iste neurološke naravi zbog ranije dijagnosticirane mišićne atrofije, na što je odgovorio vještak neurolog dr. Davorka Paladino, da je izvršio pregled 1. tužiteljice i cjelokupnu medicinsku dokumentaciju iste, da je s kirurške strane cijenjeno zaostalo stanje nakon ozljeda unutarnjih organa i prijeloma koštanih struktura, da su naknadno zadobiveni prijelomi kod 1. tužiteljice zbog naknadnih padova (izuzev pada u mjesecu lipnju 2005., jer je pala tuđom krivnjom) posljedica otežanog hoda i kretanja uz pomagala (štake i kolica), a što se može povezati s predmetnom ozljedom jer da te ozljede nije bilo, onda je za očekivati da ne bi bilo otežanog hoda, potrebe za korištenjem pomagala, tako niti naknadnih padova, da kirurške i neurološke trajne posljedice nisu matematički zbrojene, već upravo suprotno, sveukupni postotak je rasčlanjen prema zaostalim kirurškim i neurološkim posljedicama, što se vidi iz teksta nalaza i mišljenja, da je i nadalje mišljenja kako je kod 1. tužiteljice zbog ozljede unutarnjih organa, prijeloma obje natkoljenice, kao i zbog prijeloma dvije kosti zdjelice zaostalo umanjenje životne aktivnosti od najmanje 45 % te da ostaje kod već navedene procjene bolova, naruženosti i tuđe pomoći,
- da je u odnosu na 4. tužiteljicu izvršen uvid u nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Ante Barada, neurolog i dr. DC, spec. Kirurg te je utvrđeno kako je 4. tužiteljica kritične zgode zadobila prijelom drugog vratnog kralješka s pomakom prema naprijed (listeza) u odnosu na 3. vratni kralješak uz oštećenje diska C2/C3, ozljedu lijevog brahijalnog pleksusa, prijelom lijeve ključne kosti sa značajnim pomakom ulomaka, prijelom lijeve nadlaktične kosti, višeiverni prijelom anatomskog vrata lijeve nadlaktice, te rane (razderotine) oba stopala, da je prijelom vratnog kralješka liječen konzervativno, dok su prijelomi lijeve ključne kosti i lijeve nadlaktične kosti liječeni operativno, da je po saniranju prijeloma odstranjena pločica s ključne kosti, da su duševne boli tužiteljice po ozljedama zadobivenim u štetnom događaju razmjerne 35 – 45 %-tnom smanjenju životne aktivnosti trajno, da je 4. tužiteljica trpjela fizičku bol jakog intenziteta sedam dana, srednjeg intenziteta dvadeset dana, blagog intenziteta pet mjeseci (kumulativno po ozljeđivanju i dva operativna zahvata), da su bolovi koji se nadalje javljaju obuhvaćeni ocjenom pojačanih napora, da je 4. tužiteljica trpjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja (strah od neposredne opasnosti po život), sekundarni strah jakog intenziteta da je imala sedam dana, srednjeg intenziteta tri tjedna, blagog intenziteta pet mjeseci (strah i zabrinutost za ishod liječenja, kao i strah u sklopu anksioznog reaktivnog stanja induciranog štetnim događajem), da je 4. tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć po završenom bolničkom liječenju jedan mjesec osam sati dnevno, potom jedan mjesec četiri sata dnevno te četiri mjeseca dva sata dnevno te da je, imajući u vidu podatke iz medicinske dokumentacije (postoperativni ožiljak u području lijeve ključne kosti, postoperativni ožiljak u području lijevog ramena, ožiljci oba stopala), mišljenja da je naruženost 4. tužiteljice srednjeg stupnja,
- da je uvidom u dopunu nalaza i mišljenja vještaka dr. Ante Barada i dr. DC, a nakon pregleda 4. tužiteljice dana 12. srpnja 2011., utvrđeno ulaže pojačane napore u svakodnevnom životu, razmjerno 25 %-tnom smanjenju opće životne i radne aktivnosti trajno.
9. Vezano za žalbene navode tuženika kojima osporava utvrđenja iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka u odnosu na 1. tužiteljicu, valja kazati da su isti neosnovani iz razloga jer su vještaci povodom iznesenih prigovora tuženika svojim dopunskim nalazima i mišljenjima otklonili sve prigovore, njihove dopune nalaza i mišljenja nisu u suprotnosti s osnovnim nalazom i mišljenjem, izvršili su uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju 1. tužiteljice te izvršili neposredni pregled iste, nalazi i mišljenja su dani od strane stručnih osoba, zakletih sudskih vještaka te žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
10. Nadalje, vještaci su, suprotno žalbenim navodima uzeli u obzir medicinsku dokumentaciju o zdravstvenom stanju 1. tužiteljice prije predmetnog štetnog događaja te naveli kako posljedice zdravstvenog stanja od ranije nisu uzeli u obzir u konačnici u svojim nalazima i mišljenjima, a što je vidljivo i u dopunama kada su utvrđene ukupne duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od ukupno 65%, u odnosu na ranije utvrđenih 80-85 %.
11. O svim činjenicama utvrđenim medicinskim vještačenjima, sud prvog stupnja je, suprotno tvrdnji tuženika dao jasne i dostatne razloge, pa tako i u odnosu na padove koji su se 1. tužiteljici dogodili nakon ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, tako i u odnosu na razlučivanje kirurških i neuroloških posljedica ozljeđivanja.
12. Stoga tuženik neosnovano upire na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je pobijana presuda valjano obrazložena i moguće ju je ispitati, slijedom čega nisu povrijeđena tuženikova pravo na pristup sudu, pravo na kontradiktoran postupak i pravo na obrazloženu presudu.
13. Ocjenjujući pretrpljene fizičke bolove, njihovo trajanje, pretrpljeni strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 65 % trajno (45 – 50 % odnosi se na kirurške posljedice, 15-20 % odnosi se na neurološke posljedice) u koji postotak nije uključen raniji neurološki deficit, duševne boli zbog naruženosti velikog stupnja te potrebe za tuđom pomoći i njegovom za vrijeme kućnog liječenja te nadalje, činjenicu da je tužiteljica rođena **.**.1977., da je sada u životnoj dobi od 47 godina te će po prirodi stvari još dugi niz godina trpjeti duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti,, ovaj drugostupanjski sud smatra primjerenom visinu naknade štete za 1. tužiteljicu u smislu odredbe članka 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/1991., 73/1991., 111/1993., 3/1994., 7/1996., 112/1999., 88/2001., dalje ZOO/91), na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 2.500,00 eura, straha u iznosu od 2.500,00 eura, duševnih boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti u iznosu od 65.000,00 eura, duševnih boli zbog naruženosti velikog stupnja u iznosu od 7.500,00 eura te s osnova tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja u kući u ukupnom iznosu od 30.000,00 eura (5,00 eura po satu), primjenom odredbe članka 221. a ZPP. dakle, u ukupnom iznosu od 107.500,00 eura koji iznos je kao primjeren utvrdio i sud prvog stupnja, a u koji je već uračunat doprinosom 1. tužiteljice nastanku štete u omjeru od 30%.
Slijedom navedenog, ovaj sud smatra osnovanom žalbu 1. tužiteljice glede visine štete za iznos od 32.250,00 eura za koji je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.
14. Suprotno žalbenim prigovorima tuženika u odnosu na visinu štete za 4. tužiteljicu, ovaj drugostupanjski sud, imajući u vidu pretrpljene fizičke bolove i dužinu trajanja istih, pretrpljeni strah, pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja opće, životne i radne aktivnosti od 25 %, naruženost te potrebu za tuđom pomoći i njegom u kući te cijeneći dodatno i činjenicu da je ista u životnoj dobi od 50 godina (rođena **.**.1975.) te da će još dugi niz godina trpjeti navedene posljedice, smatra primjerenom naknadu štete u ukupnom iznosu od 18.250,00 eura.
Stoga je ovaj sud prihvatio kao osnovanu žalbu 4. tužiteljice u odnosu na visinu štete te joj dodatno dosudio iznos od 5.475,00 eura koji je pobijanom presudom odbijen kao neosnovan.
15. Tužitelji su podneskom od 2. listopada 2024. (list 1523-1527 spisa) precizirali tužbeni zahtjev na način da su iznose štete umanjili za postotak doprinosa od 30%, slijedom čega ovaj sud ocjenjuje u svemu primjerenima iznose naknade štete koji su zatraženi tim podneskom.
16. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare u odnosu na 1. i 4. tužiteljicu zbog preinake tužbenog zahtjeva jer je sud prvog stupnja pravilno obrazložio da se u konkretnoj situaciji ne radi o preinaci tužbe nakon što su tužitelji precizirali tužbeni zahtjev po provedenom medicinskom vještačenju. Navedeno zato jer se tuženik ne može protiviti preciziranju tužbenog zahtjeva tijekom postupka, tako niti konačno uređenom tužbenom zahtjevu.
Naime, u slučaju kad se radi o preinaci tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka), ona je moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), a zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (zaključak sa sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024.).
17. Prema ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka, imajući pri tome u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5 (javno objavljenim na web stranici Vrhovnog suda www. Vsrh. Hr), kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete i prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje pravno shvaćanje se primjenjuje na sve postupke naknade neimovinske štete, u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. Od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je ovom presudom dosuđena visina neimovinske štete odmjerena primjereno specifičnosti slučaja (dob tužitelja, vrstu i težinu zadobivenih ozljeda te duljinu i način liječenja).
18. U odnosu na tražbinu roditelja 1. tužiteljice, ovdje 2. i 3. tužitelja, sud prvog stupnja je prihvatio njihov tužbeni zahtjev u iznosu kao u t. II izreke pobijane presude s obrazloženjem da je 1. tužiteljica u vrijeme štetnog događaja, kada je pretrpjela teške tjelesne ozljede, bila u dobi od 26 godina, da su roditelji brinuli o njoj nakon povratka u Australiju, da su pretrpjeli duševne boli zbog teške ozljede kćeri, da je ista bila praktički nepokretna, poslije se koristila i koristi invalidskim kolicima i pomagalima (štakama), slijedom čega da roditeljima pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene duševne boli zbog osobito teške invalidnosti kćeri, pri čemu svakako valja imati na umu i veliku zabrinutost roditelja za ishod njenog liječenja, da utvrđeni postotak invaliditeta 1. tužiteljice roditelji teško proživljavaju i zato duševno pate.
19. Također je utvrđeno iz iskaza 1. tužiteljice kako se radi o emocionalno povezanoj obitelji, da su članovi obitelji, tako ona i roditelji, usmjereni jedni na druge, međusobno si pomažu, a njena majka i sestra su 1. tužiteljici organizirali i stručnu pomoć kod liječenja, a poslije i službenu pomoć kod održavanja i čišćenja kuće.
20. Naime, u sudskoj praksi prihvaćeno je pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. Br. U-III-576/2000 od 24. siječnja 2007. prema kojem pri ocjeni postoji li naročito teški invaliditet kao osnova za dosudu pravične novčane naknade treba utvrđivati ne samo postotak invaliditeta, već i pojavne oblike (vanjske, trajne i stalne manifestacije) kroz koje se taj invaliditet očituje jer spomenuti elementi tek u svojoj ukupnosti predstavljaju temelj za procjenu pripada li oštećeniku (2. i 3. tužiteljima u ovom predmetu) pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu odredbe čl. 201. st. 3. ZOO. Navedeno shvaćanje izraženo je u nizu odluka revizijskog suda primjerice Rev x-210/2015, Rev x-244/08, Rev-1302/06, Rev x-154/2009, Rev-358/2010, Rev-1194/2011.
21. U konkretnom slučaju, uz utvrđeni invaliditet od 65%, ostali pojavni oblici da se 1. tužiteljica koristi invalidskim kolicima i štakama, uz uvažavanje povezanosti obitelji sa 1. tužiteljicom, sve te okolnosti opravdavaju dosudu novčane naknade s osnova duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta.
22. Po stavu ovog drugostupanjskog suda, 2. i 3. tužiteljima kao primjerena naknada pripada iznos od 45.000,00 eura za svakog u koji iznos je već uračunat doprinos od 30%, slijedom čega im je dosuđeno svakome još po 24.000,00 eura.
23. U odnosu na troškove parničnog postupka valja kazati kako su ovom izmijenjenom odlukom tužitelji u cijelosti uspjeli sa svojim zahtjevima, slijedom čega im troškovi parničnog postupka pripadaju u cijelosti temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.
24. Vezano za troškove sastava obrazloženih podnesaka, osnovano tuženik osporava troškove sastava svih 16 obrazloženih podnesaka jer tužiteljima pripada trošak sastava samo 4 obrazložena podneska po Tbr. 8/1 Tarife.
25. Stoga tužiteljima ne pripada trošak u iznosu od 196.151,37 eura, koliko mu je za 100% uspjeh odmjereno pobijanom presudom, već trošak od 158.008,60 eura.
26. Slijedom navedenoga je ovom presudom valjalo tužiteljima odmjeriti daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 38.825,60 eura (t. VII izreke ove presude).
27. Obzirom na neuspjeh u sporu, tuženiku i umješaču ne pripada trošak parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).
28. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u odnosu na vrijednost boda jer je u trenutku donošenja pobijane odluke na snazi bila izmijenjena odredba Tarife o vrijednosti boda, a da je tužitelj sukladno njoj zatražio troškove za sve radnje u postupku, to je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku o trošku postupka kada je vrijednost boda po izmijenjenoj Tarifi računao za sve radnje poduzete u sporu, a ne samo za one nakon stupanja na snagu izmjena i dopuna Tarife.
29. Stoga suprotni žalbeni navodi tuženika u odnosu na primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., u daljnjem tekstu Tarifa), nisu osnovani.
30. Ostali troškovi su odmjereni u skladu s važećom Tarifom za radnje koje su bile potrebne u sporu (čl. 155. st. 1. ZPP), za što je sud prvog stupnja u obrazloženju dao jasne i dostatne razloge, slijedom čega suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.
31. O troškovima žalbenog postupka je odlučeno na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP.
32. Budući su tužitelji uspjeli sa žalbom, odmjeren im je trošak žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP) koji se odnosi na sastav žalbe po Tbr. 10/1 Tarife i Tbr. 40. Tarife u iznosu od 5.071,87 eura.
33. Kako tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na glavni zahtjev, već samo djelomično u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 19. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović
