Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-355/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt univ. spec. iur., kao predsjednice vijeća, te Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Suzane Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice TČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužiteljice OČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke protiv tuženika GČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski iz Rijeke, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-411/2021-87 od 24. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-411/2021-87 od 24. srpnja 2025.u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i V. izreke.
II. Odbija se žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-411/2021-87 od 24. srpnja 2025. u dijelu pod točkom III. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev 1. tužiteljice preko dosuđenog iznosa od 279 eur mjesečno do zatraženog iznosa od 400 eur mjesečno te pod točkom IV. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev 2. tužiteljice preko dosuđenog iznosa od 279 eur mjesečno do zatraženog iznosa od 371eur mjesečno.
III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob- 411/2021-87 od 24. srpnja 2025. pod točkama III. i IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev 1. tužiteljice za uzdržavanje u razdoblju od 22. listopada 2020. do 13. rujna 2022. i u kojem je odbijen zahtjev 2. tužiteljice u razdoblju od 3. listopada 2019. do 13. rujna 2022. i od 4. rujna 2023. pa nadalje i sudi:
Nalaže se tuženiku da za uzdržavanje plati 1. tužiteljici iznos od 279 eur mjesečno u razdoblju od 22. listopada 2020. do 13. rujna 2022. zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini obrok uzdržavanja od 5-og u mjesecu za tekući mjesec do dana isplate po stopi koja se određuje temeljem članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da za uzdržavanje plati 2. tužiteljici iznos od 279 eur mjesečno u razdoblju od 3. listopada 2019. do 13. rujna 2022., te za razdoblje od 4. rujna 2023. dok za to postoje zakonski uvjeti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini obrok uzdržavanja od 5-og u mjesecu za tekući mjesec do dana isplate po stopi koja se određuje temeljem članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troška žalbenog postupka.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku da za uzdržavanje 1. tužiteljice umjesto iznosa od 1000,00 kn mjesečno , plaća 279 eur mjesečno od 29. svibnja 2018. od 22. listopada 2020. i od 14. rujna 2022. pa nadalje sa pripadajućim zateznim kamatama, a kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke. Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku da za uzdržavanje 2. tužiteljice umjesto iznosa od 1200,00 kn mjesečno , plaća 279 eur mjesečno od 29. svibnja 2018. od 3. listopada 2019. i od 13. rujna 2022. do 4. rujna 2023. sa pripadajućim zateznim kamatama, a kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke.
Pod točkom III. izreke je odbijen tužbeni zahtjev 1. tužiteljice preko dosuđenog mjesečnog iznosa uzdržavanja od 279 eur do zahtijevanog iznosa od 400 eur, kao i za razdoblje od 22. listopada do 13. rujna 2022.
Pod točkom IV. izreke je odbijen zahtjev 2. tužiteljice OČ preko dosuđenog mjesečnog iznosa uzdržavanja od 279 eur do zahtijevanog iznosa od 371 eur, te u za razdoblje od 03. listopada 2019. do 13. rujna 2022. i za razdoblje od 04. rujna 2023. pa nadalje.
Pod točkom V. izreke je tužiteljicama dosuđen parnični trošak.
2. Protiv navedene prvostupanjske odluke pod točkama III. i IV. izreke žale se tužiteljice zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 264. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15 - dalje: ObZ) te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti te traže trošak žalbenog postupka.
3. Protiv navedene prvostupanjske presude pod točkama I., II. i V. izreke tuženik je podnio žalbu kojom istu pobija zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 264. ObZ, uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu ukine a predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži trošak žalbenog postupka.
4. Žalba tužiteljica je djelomično osnovana, a žalba tuženika neosnovana.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a također nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11.
ZPP na koju ukazuju žalitelji.
6. Predmet spora je izmjena odluke o visini uzdržavanja tužiteljica u odnosu na visinu uzdržavanja određenog ranijom presudom kao i odluka o uzdržavanju punoljetnog djeteta obzirom su obje tužiteljice za vrijeme vođenja ovog postupka nakon punoljetnosti nastavile redovno studiranje na fakultetima.
7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno te iz sadržaja spisa proizlazi:
- da je ranijom odlukom i to pravomoćnom presudom istoga prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P Ob-674/2015 od 21. rujna 2016. naloženo tuženiku da s osnova uzdržavanja 1. tužiteljice rođ. **.**.2002. mjesečno doprinosi iznos od 1.000,00 kn , te za 2. tužiteljicu rođ. **.**.1998. iznos od 1.200,00 kn, počevši od 17. veljače 2014. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti
- da je tužba u ovom predmetu podnesena 29. svibnja 2018.
- da su u vrijeme podnošenja tužbe obje tužiteljice pohađale srednju školu time da je drugo tužiteljica već bila punoljetna
- da su obje tužiteljice nakon završetka srednje škole nastavile redovni studij na fakultetu
- da su obje tužiteljice za vrijeme studiranja povremeno radile i ostvarivale prihode
- da im je tuženik plaćao iznose uzdržavanja utvrđene ranijom presudom
- da su se promijenile okolnosti u odnosu na ranije donesenu presudu jer su se povećale potrebe tužiteljica i da troškovi za 1. tužiteljicu iznose 673,00 eura mjesečno, a potrebe 2. tužiteljice 450,00 eura mjesečno
- da je tuženik u vrijeme donošenja ranije presude bio nezaposlen, kao i u vrijeme donošenja ove pobijane presude, a da je u međuvremenu povremeno radio
- da je tuženik kreditno opterećen
- da obje tužiteljice žive s majkom koja kao i prilikom donošenja ranije presude radi i ostvaruje prihode u visini prosječne plaće
- da tuženik ima i treće dijete mlljt. G koju ima obvezu uzdržavati
- da se protiv tuženika vodi ovršni postupak u vezi naplate uzdržavanja i za četvrto dijete EČ.
8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud utvrđuje obvezu tuženika u visini od po 279 eur mjesečno u razdoblju od 29. svibnja 2018. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, osim za razdoblje od 22. listopada 2020. do 13. rujna 2022. za 1. tužiteljicu i za razdoblje od 3. listopada 2019. do 13. rujna 2022. i od 4. rujna 2023. pa nadalje za 2. tužiteljicu za koje razdoblje je tužbeni zahtjev odbijen. Također je odbijen zahtjev za isplatu za uzdržavanje preko dosuđenog iznosa od 279 eur do 400 eur za 1. tužiteljicu, a do 371 eur za 2. tužiteljicu zbog činjenice da su one u tom razdoblju ostvarivale prihod.
9. Žalbenim navodima tužiteljice osporavaju odluku prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je odbijen njihov zahtjev kako u visini tako i za razdoblje u kojem su ostvarivale prihode.
10. Žalbenim navodima tuženik osporava odluku prvostupanjskog sud u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljica.
11. Suprotno žalbenim navodima stranaka, sukladno utvrđenim činjenicama, pravilno je prvostupanjski sud odlučio o visini obveze uzdržavanja jer je to u skladu s važećim zakonskim odredbama čl. 285.,290. i čl. 291., te čl. 311., čl. 313., čl. 314. , 316. i 317. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15. dalje: ObZ), te o utvrđenim potrebama djece i mogućnostima oca.
12. Naime, žalbenim navodima stranke nisu dovele u pitanje pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda vezano za zaključak o promijenjenim okolnostima za uzdržavanje 1. i 2. tužiteljice zbog proteka vremena i povećanim potrebama tužiteljica u odnosu na raniju odluku, kao i mogućnostima tuženika, svog oca, time da on nije dokazao nemogućnost da iz vlastite imovine ne može ostvariti prihode kojima bi doprinio uzdržavanju tužiteljica. Također nisu žalbenim navodima dovedena u pitanje utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o visini obveze uzdržavanja u odnosu na vrijeme kada su već oboje tužiteljice bile punoljetne i redovito se školovale uvažavajući ukupne imovinske prilike i mogućnosti plaćanja uzdržavanja oba roditelja, dakle i za majku za koju takva obveza utvrđivanja nije bila propisana dok su djeca bila maloljetna.
13. Zato je neosnovana žalba tužiteljica u dijelu u kojem odbijen njihov zahtjev preko dosuđenog iznosa, kao i žalba tuženika u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljica.
14. No, osnovana je žalba tužiteljica u dijelu u kojem je odbijen njihov zahtjev za uzdržavanje u vremenskom razdoblju u kojem su kao punoljetne za vrijeme redovnog studiranja ostvarivale prihode.
15. Odredbom čl. 291. st. 1. ObZ propisano je, da je dijete koje ima prihode dužno pridonositi za svoje uzdržavanje. Navedeno ne znači, kako to prvostupanjski sud tumači, da u tom slučaju u vremenu do su tužiteljice radile obveza uzdržavanja od strane roditelja prestaje jer u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi tužiteljice zarađivale iznos koji je u cijelosti dovoljan za njihovo uzdržavanje.
16. Neosnovano tuženik prigovara odluci o visini uzdržavanja tužiteljica jer je prvostupanjski sud cijenio kako prihode majke tužiteljice tako i prihode tuženika i potrebe kćeri u vremenu od kad su punoljetne i studiraju, te tuženikovu obvezu uzdržavanja još jednog maloljetnog djeteta kao i minimalne novčane iznose potrebne za uzdržavanje djeteta (u odnosu na 1. tužiteljicu koja je od podnošenja tužbe do 22. siječnja 2020. bila maloljetna). Kreditna opterećenost tuženika ne može se uzeti u obzir kao okolnost koja bi umanjila njegovu obvezu uzdržavanja tužiteljica s obzirom na pravnu prirodu toga davanja. Na kraju valja reći da djeca imaju prednost pred drugim obvezama, tako i pred obvezom otplate kredita, te je primarna i najveća dužnost roditelja uzdržavati svoju djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj zbog čega moraju iskoristiti sve mogućnosti, što znači i ulagati i pojačani napor, pa makar i na štetu svog vlastitog uzdržavanja, upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogli udovoljiti. Tuženik je osoba srednje životne dobi (rođen 1961.), tijekom postupka niti tvrdio niti nije dokazao da je radno nesposoban i da svojim radom bilo u struci ili izvan nje ne može ostvariti dodatne prihode za svoje uzdržavanje, kao i uzdržavanje svoje djece.
17. Radi svega navedenoga, na temelju odredaba čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
18. Odluka o zatraženim troškovima žalbenog postupka tužiteljica temelji se na odredbi čl. 164. st. 2. ZPP jer one nisu postavile određen zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.
19. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. jer tuženik nije uspio sa žalbom pa nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 19. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.