Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-200/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽN, zbog kaznenog djela iz članka 179.a, kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3., u vezi s člankom 51. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ŽN, izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-217/2024-75 od 16. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ŽN kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd- 217/2024-75 od 16. travnja 2025. optuženi ŽN proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to: kaznenog djela nasilja u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 i kaznenog djela povrede djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje, opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11, činjenično i pravno opisanih u izreci prvostupanjske presude. Optuženom ŽN je za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 počinjeno na štetu ĆN na temelju članka 179.a KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta ČN na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 počinjeno na štetu ĆN na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženi ŽN osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženom ŽN izrečena je djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne te ukoliko izvršava obavezu određenu mu sigurnosnom mjerom. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ŽN se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. listopada 2024., pa nadalje. Na temelju članka 70. KZ/11 optuženom ŽN je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati do proteka vremena provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje do 2 (dvije) godine, a koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom pod nadzorom nadležnog tijela za probaciju. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženiku ukoliko isti bez opravdanog razloga krši obvezu izrečenu mu sigurnosnom mjerom. Na temelju članka 73. KZ/11 optuženom ŽN je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve i oštećene ĆN, OIB [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1972., s prebivalištem u [adresa], a kojoj se optuženik ne smije približiti na razdaljinu ne manju od 200 (dvjesto) metara, gdje god se ista nalazila, a u trajanju od 1 (jedne) godine dulje od izrečenog bezuvjetnog djela kazne zatvora. Na temelju članka 73. KZ/11 optuženom ŽN je izrečena sigurnosna mjera zabrane uznemiravanja žrtve i oštećenog ČN, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2004., s prebivalištem u [adresa], a kojem se optuženik ne smije približiti na razdaljinu ne manju od 200 (dvjesto) metara, gdje god se ista nalazila, a u trajanju od 1 (jedne) godine dulje od izrečenog bezuvjetnog djela kazne zatvora. Na Na temelju članka 74. KZ/11 optuženom ŽN je izrečena sigurnosna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi u [adresa], u kojoj žive žrtve kaznenih djela ĆN i ĆN, kao članovi zajedničkog kućanstva, a u trajanju od 1 (jedne) godine dulje od izrečenog bezuvjetnog djela kazne zatvora. Optuženi ŽN dužan je surađivati s djelatnicima nadležnog tijela za probaciju i izvršiti sigurnosne mjere jer sud može na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 odrediti izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, ako optuženik bez opravdanog razloga ne izvrši obveze koje su mu određene sigurnosnim mjerama ili ih teško ili uporno krši. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14., 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP) optuženi ŽN je dužan nadoknaditi troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP koji se odnosi na troškove psihijatrijskog vještačenja i to u iznosu od 687,94 eura (šesto osamdeset sedam eura i devedeset četiri centa) i troškove oftamološkog vještačenja i to u iznosu od 624,33 (šesto dvadeset četiri eura i trideset tri centa), troškove iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP koji se odnose na naknadu nagrade i nužnih izdataka punomoćnika oštećenika, a o kojem će se naknadno odlučiti posebnim rješenjem, kao i troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP na ime paušalne svote u iznosu 300,00 eura (tristo eura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi ŽN zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP i zbog odluke o kazni, predlažući da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, podredno da preinači prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na kaznu i da mu izrekne blažu kaznu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.

5. Žalba optuženog ŽN nije osnovana.

6. Optuženik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak kako je on počinio inkriminirana mu kaznena djela. Optuženik navodi da su sporne odlučne činjenice koje tvore obilježje inkriminiranih mu kaznenih djela, a koja su počinjena na štetu njegove izvanbračne supruge ĆN i djeteta ČN utvrđene upravo na temelju iskaza žrtava kaznenih djela ĆN i ČN danim kako na dokaznom ročištu, tako i na raspravi. Žalitelj ukazuje na niz nelogičnosti i proturječnosti njihovih iskaza te iskaza ispitanih svjedoka. Optuženik drži da mu se stavlja na teret da je počinio kazneno djelo na štetu svoje izvanbračne supruge i sina u vremenu od neutvrđenog dana 2019. do 21. listopada 2024. Međutim, da u odnosu na inkriminirano razdoblje ĆN navodi kako je optuženik zadnjih pet godina bio nasilan prema njoj, dok ČN navodi kako je sve počelo tijekom 2020., odnosno 2021. godine. Žalitelj ukazuje i na odstupanja i reteriranja u odnosu na iskaz svjedokinje ĆN koja da je u svom iskazu danom na dokaznom ročištu navela kako joj je optuženik zabranjivao da izlazi iz stana bez njegovog znanja i da se nije smjela družiti s prijateljicama, dok na raspravi nije navela da joj je zabranjivao izlazak iz stana nego samo da bi provjeravao kada će se vratiti te joj govorio kada da se vrati.

7. Nadalje, optuženik upire na iskaz svjedokinje EN koja je iskazala da se s optuženikom i njegovom obitelji družila od 2015., da su se znali viđati dva do tri puta mjesečno, da joj je oštećena ĆN prijateljica, ali da nikada nije vidjela optuženikovo neprimjereno ili nasilničko ponašanje prema članovima obitelji i da joj je tek nakon uhićenja optuženika oštećena ĆN rekla da je ona prijavila optuženika jer se prije toga posvađala s njim zbog obiteljskih odnosa i da je ova svjedokinja navela kako nikada nije primijetila da bi optuženik vikao, vrijeđao ili omalovažavao članove svoje obitelji te da je jedino optuženika smetalo što djeca znaju igrati video igre do 2 – 3 sata ujutro, a drugi dan da spavaju do podne i odlaze na posao s čime se on nikako nije slagao. Žalitelj ukazuje na iskaz svjedoka TN, krizmanog kuma djeteta ČN, koji je dolazio često u posjetu obitelji ČN, ali nema saznanja o nasilničkom ponašanju optuženika. Žalitelj upire i na iskaz svjedokinje PN koja je navela kako obitelj ČN poznaje unazad 6 mjeseci i da nikada nije vidjela da bi optuženik imao agresivne ispade ili da bi se nasilnički ponašao niti je primijetila bilo kakve probleme u njihovom bračnom i obiteljskom odnosu.

8. Optuženik u žalbi nadalje navodi da niti iz iskaza oštećenog ČN ne proizlazi da bi ga on šamarao, zadavao brojne udarce, štipao i slično, kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, a sukobi verbalne prirode da su nastali isključivo kao posljedica njegovog zdravstvenog stanja i njegove nemoći s jedne strane, a s druge strane zbog izostanka nerazumijevanja i podrške njegove obitelji.

9. Suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te je za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Inkriminirano razdoblje optuženika je od 2019. do 21. listopada 2024., koje razdoblje inkriminacije proizlazi kako iz iskaza oštećene ĆN tako i iz iskaza oštećenog ČN.

11. Naime, upravo je svjedok, oštećeni ČN, iskazao na pitanje braniteljice da su poremećeni odnosi u obitelji počeli od njegove 16-te ili 17-te godine, a budući da je oštećeni ČN rođen **.**.2004., proizlazi da je upravo inkriminirano razdoblje počelo kako je to naznačeno 2019. do 2024. godine, pa je stoga pravilno utvrđena ova odlučna činjenica.

12. Svjedokinja ĆN konzistentno tijekom kaznenog postupka opisuje postupanje optuženika prema njoj i sinu ČN, navodeći svađe između sebe i optuženika, a jednako tako i omalovažavanje, vrijeđanje oštećenog ČN od strane oca, optuženika.

13. Nezadovoljstvo optuženika odnosima oštećene ĆN sa širom obitelji i odnosom sa sestrom, kao i nezadovoljstvo optuženika inertnošću sina, oštećenog ČN, premašuje granice roditeljske brige i odgoja, kao i bračne nesuglasice, već upravo ukazuje na nasilje u obitelji i povredu prava djeteta čiji je psihofizički razvoj ugrožen, a koje ponašanje žalitelj minorizira, opravdavajući svoje ponašanje željom za boljim probitkom djeteta i nastojanjem održavanja skladnih obiteljskih i bračnih odnosa.

14. Ponašanje optuženika opisano u izreci činjeničnog supstrata pobijane presude, nedvojbeno je utvrdio prvostupanjski sud iskazima oštećenika koje je pravilno ocijenio vjerodostojnima.

15. Što se tiče iskaza svjedokinje PN treba istaknuti da je svjedokinja iskazivala o svojim opažanjima u odnosu na stanje oštećene ĆN koja je zbog tog stanja pozvala policiju što je u suglasju s policijskim izvješćem IX. policijske postaje Zagreb od 21. listopada 2024., kao i s liječničkom dokumentacijom oštećene ĆN.

16. Okolnost da ni svjedokinja PN niti svjedoci TN, EN nemaju direktnih saznanja o protupravnom ponašanju optuženika, nasilju u obitelji i prijetnjama, ne umanjuje vjerodostojnost iskaza oštećenika budući da se upravo ova kaznena djela ne odvijaju pred trećima nego unutar obitelji, njihova izvršenja nisu transparentna za javnost pa je stoga logično da navedeni svjedoci nemaju saznanja o počinjenju kaznenih djela za koje se tereti optuženik.

17. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio obranu optuženika usmjerenu na umanjenje kaznene odgovornosti, a u kojoj dopušta da je bilo verbalnih sukoba između njega i supruge, dok u odnosu na oštećenog ČN navodi da mu je samo jednom dao "laganu ćušku".

18. Po mišljenju i ovog drugostupanjskog suda, kako je već ranije navedeno, minoriziranje opisanih bračnih sukoba, kao i sukoba pred djetetom, prelazi granice "svađe unutar obitelji" koju tezu želi nametnuti žalitelj, već je upravo opisanim ponašanjem optuženik ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenih djela iz članka 179.a KZ/11 nasilja u obitelji, iz članka 177. stavka 2. KZ/11 povrede djetetovih prava i iz članka 139. stavka 3. KZ/11 prijetnje za koje ga je prvostupanjski sud proglasio krivim.

19. Žalitelj se žali i zbog odluke o kazni i drži da je prvostupanjski sud podcijenio značaj olakotnih okolnosti na njegovoj strani, a nadasve činjenicu njegovog zdravstvenog stanja koje je teško narušeno te se zalaže za blaže kažnjavanje.

20. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio i vrednovao u smislu članka 47. KZ/11 olakotne i otegotne okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne pa je tako kao olakšavajuću okolnost cijenio upravo narušeno zdravstveno stanje optuženika, njegovu smanjenu ubrojivost, da je optuženik dugi niz godina financijski potpomagao svoju obitelj i uzdržavao za vrijeme nezaposlenosti supruge te da je pokazao određenu želju da se obiteljska situacija poboljša uključivanjem u odgovarajući psihosocijalni tretman. Otegotnom okolnošću prvostupanjski sud je cijenio izraziti stupanj agresivnosti i upornosti u počinjenju predmetnih kaznenih djela i njegovu dosadašnju osuđivanost i to presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: K-121/2021-91 od 14. listopada 2021., pravomoćna 5. travnja 2022. zbog kaznenog djela krađe.

21. S obzirom na istaknute olakotne i otegotne okolnosti, pojedinačno utvrđene kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11 i kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 u visini zakonski propisanih minimuma - primjerene su istaknutim olakotnim i otegotnim okolnostima, posebno činjenici da je optuženik lošeg zdravstvenog stanja te da je osnovni pokretač njegove inkriminirane djelatnosti upravo psihička nestabilnost. Iskazanoj kriminalnoj količini koja se očituje kroz duljinu inkriminiranog razdoblja, prvostupanjski sud je, protivno tvrdnji žalitelja, dao primjeren značaj, dok je pri tome prvostupanjski sud imao na umu i smanjenu ubrojivost optuženika čime mu je izrekao i sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana.

22. Člankom 51. stavkom 2. KZ/11 određeno je u kojim granicama se kod počinjenja kaznenih djela u stjecaju može izreći jedinstvena kazna zatvora, odnosno da ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora, odnosno novčane kazne, koju odredbu prvostupanjski sud nije povrijedio osudivši optuženog ŽN na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Kada se ima u vidu optuženikova osobnost, posebno činjenica da je bio smanjeno ubrojiv i da je narušenog zdravstvenog stanja, tada je jedinstvena kazna primjerena onome što je optuženik učinio i njegovoj ličnosti u ukupnosti kaznenih djela, posebno činjenici da se radi o istovrsnim kaznenim djelima počinjenim na štetu članova njegove obitelji. Isto tako, s obzirom na osobnost optuženika i bitnu smanjenu ubrojivost, iskazanu svijest o pogibeljnosti svog ponašanja te spremnost da isto promijeni, posve opravdano i ispravno je prvostupanjski sud zaključio da i bez izvršenja cjelokupne kazne optuženik ubuduće neće činiti kaznena djela, pa mu je izrekao djelomičnu uvjetnu osudu s neuvjetovanim dijelom u trajanju od 1 (jedne) godine i uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine. Jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, zajedno s izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom s neuvjetovanim, uvjetnim dijelom, rokom provjeravanja i sigurnosnom mjerom obveznog psihosocijalnog tretmana ostvariti će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te ista predstavlja primjerenu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, podobna je za jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati će na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo.

23. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP te nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede zakona na štetu optuženika, pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 19. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac