Poslovni broj: Usž-4141/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ico Škarpa, odvjetnik u Splitu, Trg hrvatske zajednice 2A , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi odgode izvršenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1425/2024-7 od 23. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1425/2024-7 od 23. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/22- 01/392, urbroj: 513-04-24-20 od 5. ožujka 2024. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj u bitnom ističe da prvostupanjski sud ne uzima u obzir stajalište Upravnog suda u Splitu kojeg je iskazao u presudi poslovni broj: Us l-2518/2023 od 29. siječnja 2024. te činjenicu da je tuženik postupio protivno iskazanom pravnom shvaćanju u navedenoj presudi. Ističe da prvostupanjski sud ne razmatra da je u tijeku upravni spor kojeg je tužiteljica pokrenula protiv rješenja tuženika od 26. siječnja 2023. kojim je odbačen prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika od 3. rujna 2021. te obzirom da u istom nije donesena pravomoćna odluka smatra da je time ostvaren osnovni preduvjet iz članka 65. stavak 1. točke 1. Ovršnog zakona. Navodi da je Upravni sud u Splitu u predmetnoj upravnoj stvari iznio pravno shvaćanje prema kojem bi izvršenjem poreznog rješenja za tužiteljicu nastupila šteta koja bi se teško mogla popraviti. Ističe da je u prijedlogu za odgodu provedbe prvostupanjskog poreznog rješenja učinila vjerojatnim na dostatnom stupnju vjerojatnosti da bi joj izvršenjem osporene odluke mogla nastati teško popravljiva šteta obzirom da se radi o naplati potraživanja u iznosu od 529.395,03 eura. Ističe da je jedini način za podmirenje predmetne sporne tražbine prodaja obiteljske nekretnine, a čija prodaja je u pravilu na štetu prodavatelja. Navodi da bi u slučaju prisilne prodaje tužiteljica ostala bez jedinog izvora prihoda. Zaključuje da traženi stupanj vjerojatnosti nastanka teško popravljive štete proizlazi iz općepoznatih činjenica te pravomoćne presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us l-2518/2023 od 29. siječnja 2024. donesene u ovoj pravnoj stvari. Smatra da presuda prvostupanjskog suda ne udovoljava standardima pravičnog suđenja u smislu članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske niti odgovarajućoj praksi Ustavnog suda u odnosu na istu ustavnu odredbu. Predlaže da Sud poništi pobijanu prvostupanjsku presudu, riješi predmetnu upravnu stvar na način da poništi rješenje tuženika od 5. ožujka 2024. i porezno rješenje od 21. svibnja 2021. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
7. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je osporenim rješenjem tuženika od 5. ožujka 2024. odbijen prijedlog tužiteljice za odgodu izvršenja Poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/I-471-02/20-01/381, urbroj: 513-07- 17-21-26 od 21. svibnja 2021. kojim je tužiteljici za 2015., 2016. i 2017. utvrđen porez i prirez na dohodak od drugog dohotka, doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti od drugog dohotka, doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualizirane kapitalizirane štednje od drugog dohotka , obračunate su kamate zbog nepravodobno plaćenog poreza, prireza i doprinosa te joj se nalaže uplata utvrđenog poreza, prireza, doprinosa, kamata i daljnjih kamata te provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje poreznih osnovica, poreznih obveza i kamata.
7. Odredbom članka 140. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21.) propisano je da na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drugačije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.
8. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je odlučujući o tužbenom zahtjevu u konkretnoj stvari, a polazeći od navedene odredbe Zakona o općem upravnom postupku kao i sadržaja prijedloga tužiteljice za odgodu izvršenja rješenja osnovano zaključio da su javnopravna tijela pravilno postupila kada su odbila navedeni prijedlog tužiteljice iz razloga jer ista nije dokazala mogućnost nastanka teško popravljive štete i da je već zbog tog razloga njezin zahtjev za odgodu izvršenja neosnovan. Pravilno prvostupanjski sud ističe da u konkretnom predmetu nisu bile ispunjene kumulativne pretpostavke iz članka 140. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku za odgodom izvršenja.
9. Prigovori tužiteljice koji se odnose na ocjenu zakonitosti odluka koje su donijete u postupku poreznog nadzora te uvjetima izvršnosti poreznog rješenja kojim je utvrđeni dug dospio nisu predmet ovog upravnog spora i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
10. Slijedom svega navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelj ice te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
11. Dakle, s obzirom da tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloge na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
12. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 19. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
