Poslovni broj: Usž-3417/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Državnog inspektorata, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke II. rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-503/2025-6 od 24. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e

I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-503/2025-6 od 24. lipnja 2025.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave ove odluke o troškovima spora, zajedno sa zateznim kamatama koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja odluke o troškovima do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-503/2025-6 od 24. lipnja 2025. upravni spor je obustavljen (točka I. izreke rješenja), naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.250.00 eura u roku od 30 dana do dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora, dok se u preostalom dijelu do iznosa od 2.500,00 eura odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke rješenja).

2. Protiv točke II. izreke prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu i to isključivo u dijelu u kojem prvostupanjski sud nije odlučio o dijelu njegovog zahtjeva kojim je zatražio da mu se dosude i zatezne kamate na trošak postupka. Ističe da je svojim tužbenim zahtjevom zatražio od prvostupanjskog suda da naloži tuženiku da mu isplati troškove upravnog spora uz zakonske zatezne kamate koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima spora pa do isplate. Upućuje u tom smislu na stajališta Upravnog suda u Zagrebu i Upravnog suda u Rijeci te predlaže da ovaj Sud preinači prvostupanjsko rješenje i to u točki II. izreke na način da usvoji žalbu tužitelja te naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove upravnog spora uvećano za zateznu kamatu od dana presuđenja pa do isplate, a zatražio je i trošak sastava žalbe protiv prvostupanjskog rješenja u iznosu od 1.250,00 eura.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući zakonitost rješenja prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu (odluka o trošku) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po služenoj dužnosti sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da žalbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija nisu osnovani.

6. Tužitelj je tijekom upravnog spora zatražio naknadu troška upravnog spora zajedno sa zateznom kamatom. Kako je točkom I. izreke rješenja prvostupanjskog suda spor obustavljen pozivom na odredbu članka 103. stavka 1. u vezi s člankom 106. stavak 1. točka 2. ZUS-a, to je istome, ovdje osporenom točkom II. izreke rješenja prvostupanjskog suda, priznat trošak za sastav tužbe.

7. Člankom 119. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima propisano je da izreka sadržava odluku suda. S obzirom na navedeno, izreka sudske odluke je obvezujuća, a ne njezino obrazloženje pa stoga mora sadržavati odluku o prihvaćanju ili odbijanju svih zahtjeva koji se odnose na glavna i sporedna potraživanja jer sama izreka sudske odluke može steći svojstvo pravomoćnosti.

8. Kako je prvostupanjski sud propustio u izreci osporenog rješenja odlučiti o svim zahtjevima tužitelja, ovaj Sud je poništio točku II. izreke osporenog rješenja prvostupanjskog suda te sam odlučio o troškovima upravnog spora.

9. Naime, člankom 144. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.

10. Prema ocjeni ovoga Suda, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da tužitelju pripada pravo na trošak upravnog spora za sastav tužbe koji prema Tbr. 27. točki 1. alineji 2., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.) iznosi 1.250,00 eura.

11. Međutim, kako je tužitelj zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora zatražio i zatezne kamate o kojem prvostupanjski sud nije odlučio, to je valjalo, imajuću na umu naprijed citiranu odredbu Zakona o upravnim sporovima u vezi s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 36/05. – 155/23.) tužitelju na opravdano priznati trošak za sastav tužbe, priznati i pravo na zateznu kamatu te odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

12. Kako tužitelj žalbom prigovara samo u odnosu na pravo na zateznu kamatu, kao akcesorni zahtjev, to ovaj Sud ocjenjuje da u takvom slučaju svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

13. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 2. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković