REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-2203/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1507/2022-26 od 17. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1507/2022-26 od 17. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-18/15-01/158, URBROJ: 513-04-19-2 od 12. rujna 2019. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, KLASA: UP/I-410-23/2014-02/01296, URBROJ: 513-07-17-08/2014- 02 od 5. studenog 2014.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, KLASA: UP/I-410-23/2014-02/01296, URBROJ: 513-07-17-08/2014- 02 od 5. studenog 2014. kojim je tužitelju za 2013. godinu utvrđena obveza plaćanja poreza i prireza na dohodak u iznosu od 92.352,83 kune.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da nije sporno da se obveza poreza na dohodak odnosi na 2014. godinu pa da je rok za utvrđivanje porezne obveze počeo teći istekom 2014. godine, što znači da je relativna zastara nastupila 31. prosinca 2017., a drugostupanjsko rješenje doneseno je 12. rujna 2019. Dodaje i da se prije donošenja rješenja o utvrđivanju poreza i prireza na dohodak za 2009. godinu nisu mogla donijeti rješenja o utvrđivanju poreza i prireza na dohodak za 2013. godinu.
Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju za 2013. godinu utvrđen dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 332.601,55 kuna, obveza poreza i prireza na dohodak u iznosu od 113.529,48 kuna, uplaćeni predujam u iznosu od 21.176,65 kuna te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 92.352,83 kuna, pri čemu se priznati iznos od 21.176,65 kuna odnosi na više uplaćeni porez po prijavama poreza na dohodak iz prethodnih razdoblja.
8. Prvostupanjski sud je održao raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a dao strankama mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 37. stavka 7. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12. i 43/13. – dalje: ZPD) propisano je da ako je porezni obveznik tijekom poreznog razdoblja platio veći predujam od poreza na dohodak utvrđenog rješenjem, više plaćeni porez vraća se poreznom obvezniku. Iznimno, poreznim obveznicima koji ostvaruju dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona i poreznim obveznicima koji dohodak utvrđuju na način propisan za samostalne djelatnosti prema člancima 19. – 24. ovoga Zakona, više plaćeni porez vraća se na njihov zahtjev ili im se uračunava u predujam za iduće razdoblje.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj u 2010. i 2011. godini ostvario pravo na povrat poreza i prireza. Međutim, ti iznosi uračunati su mu u predujam za iduće razdoblje, kako to proizlazi iz Uvida u stanje računa tužitelja prema kojem tužitelj u 2013. godini nije uplatio niti jedan mjesečni predujam poreza i prireza, a iznos od 21.176,65 kuna mu je uračunat kao plaćeni predujam iz prijašnjih razdoblja.
11. Prigovori tužitelja o poreznoj obvezi za 2014. godinu nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovom upravnom sporu u kojem je predmet spora obveza poreza na dohodak za 2013. godinu.
12. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
13. Prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
14. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 19. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
