REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2539/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3463/2024-3 od 8. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-851/2024-6 od 27. studenoga 2024., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3463/2024-3 od 8. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-851/2024-6 od 27. studenoga 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
– dalje: Konvencija).
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje devet pravnih pitanja koja glase:
"1) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05);
2) Protivi li se odredbi članka 186. b stavak 2. i 3. u vezi s člankom 325.a stavak 3. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđenja visine novčanog zahtjeva tužitelja prije nego tužitelj odredi svoj zahtjev, ako je tuženik nesporno udovoljio manifestacijskom zahtjevu sadržanom u stupnjevitoj tužbi;
3) Protivi li se odredbi članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), određenje tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih traženja primjenom članka 186. b. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) nakon zaključenja prethodnog postupka?
odnosno
Protivi li se Zakonu o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) odluka suda kojom je prethodni postupak zaključen prije nego je tužbeni zahtjev dostatno određen u pogledu glavne stvari i sporednih traženja u smislu odredbe članka 186. stavak 1. Zakona o parničnom postupku;
4) Podrazumijeva li pojedinačno pregovaranje u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) odnosno članka 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07) mogućnost potrošača pregovarati o pojedinoj odredbi potrošačkog ugovora;
5) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope;
6) Protivi li se članku 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) odluka suda kojom je naloženo vratiti stečeno na temelju ništetne ugovorne odredbe sa zateznim kamatama koje teku od dana stjecanja, bez da je sud utvrdio je li stjecatelj nepošten;
7) Predstavlja li izostanak obrazloženja, u odluci drugostupanjskog suda povodom žalbe protiv odluke prvostupanjskog suda radi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), a kojom nisu dani razlozi o utvrđenju je li tuženik nepošten stjecatelj i/ili otkada ga treba smatrati nepoštenim stjecateljem, bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku;
8) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF;
9) Jesu li ništetne ugovorne odredbe kojima se u potrošačkom ugovoru o kreditu ugovara anuitetna mjesečna otplata kredita;
odnosno
Je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku kada sud bez obrazloženja utvrdi ništetnost dijela ugovorne odredbe iz potrošačkog ugovora o kreditu?".
3. Predlagatelj smatra da su naznačena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Kao razloge važnosti predlagatelj se u odnosu na naznačena pitanja pozvao na nepodudarnost shvaćanja izraženih u pobijanoj odluci s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6858/16-2 od 21. veljače 2017. te pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/04) održanoj 5. ožujka 2004. broj Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2004, kao i pravnim shvaćanjima revizijskog suda izraženim u odlukama broj Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024., Rev-1242/2014-2 od 6. lipnja 2018. i Rev 2781/2011-2 od 16. lipnja 2015. te pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-460/2022 od 9. svibnja 2022. i Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1996/2019 od 14. rujna 2020.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
6. U odnosu na prvo naznačeno pitanje kojim predlagatelj problematizira pitanje prekida zastare te peto, šesto, osmo i deveto naznačena pitanja kojima tuženik problematizira kamatnu stopu, tijek zateznih kamata te utvrđenje ništetnom odredaba ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, valja odgovoriti kako pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev- 308/2022-2 od 19. travnja 2022. i dr.
6.1. U odnosu na drugo i treće naznačena pitanja valja odgovoriti kako u pobijanoj odluci o istima nisu iznesena pravna shvaćanja, slijedom čega ista pitanja nemaju potrebna obilježja važnosti iz članka 385.a stavak 1. ZPP.
6.2. Četvrto naznačenim pitanjem predlagatelj polazi od netočne tvrdnje da je u konkretnom slučaju tužitelj imao mogućnosti pojedinačno pregovarati o spornim ugovornim odredbama, a što ne prati činjenična utvrđenja u spisu.
6.3. U odnosu na šesto i sedmo naznačena pitanja, valja odgovoriti da predlagatelj istima polazi od netočne tvrdnje da u nižestupanjskim odlukama izostaju utvrđenja o nepoštenju banke (tuženika) kao stjecatelja spornih iznosa, povrat kojih je predmet ovog spora. Protivno navodima predlagatelja, u nižestupanjskim je odlukama sadržana ocjena nesavjesnosti postupanja banke kao stjecatelja spornih iznosa, a drugostupanjski je sud u pobijanoj odluci dao razloge zbog kojih smatra pravilnom odluku prvostupanjskog suda u pogledu tijeka kamata na sporne iznose.
6.4. U takvim okolnostima naznačena pitanja tuženika ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Imajući na umu da predlagatelj ističe i da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
6.5. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, prijedlog je tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP.
7.1. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, a presude nižestupanjskih sudova su jasno i dostatno obrazložene. Glede tuženikovih navoda u dijelu kojim tvrdi da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti kako članak 24. Ustava RH i članak 6. stavak 1. Konvencije sadrže samo procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7.2. U odnosu na tvrdnje o navodnoj povredi prava na djelotvoran pravni lijek zajamčenog člankom 13. Konvencije te člankom 18. stavak 1. Ustava RH, ovaj sud primjećuje da se tuženik koristio svojim pravom na žalbu protiv prvostupanjske presude, a činjenica da njegovi žalbeni navodi nisu prihvaćeni ne čini to pravno sredstvo nedjelotvornim. Nadalje, protivno navodima predlagatelja drugostupanjski je sud odgovorio na sve odlučne navode iz žalbe.
7.3. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava predlagatelja na jednakost svih pred zakonom, zajamčenog člankom 14. Ustava RH i člankom 14. EKLJP odnosno člankom 1. Protokola 12. uz Konvenciju treba istaći da je ova pritužba nedovoljno obrazložena, tim više što tuženik ne ističe da bi nekoj stranci u istim ili sličnim činjeničnim i pravnim okolnostima bila pružena pravna zaštita koja je njemu navodno uskraćena.
8. Stoga, kada tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava – pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost svih pred zakonom te pravo na djelotvoran pravni lijek, zajamčena Ustavom RH i Konvencijom, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 19. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
