Poslovni broj: Usž-2006/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić , predsjednice vijeća , Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek , članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice DĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Filaković , odvjetnik u Osijeku , Vukovarska 4 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , OIB: 18683136487 , Zagreb , Katančićeva 5 , radi naplate trošarine na duhansku sirovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: 8 Us I-854/2023-8 od 15. ožujka 2024. , na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba tužiteljice DĐFiz [adresa]i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: 8 Us I-854/2023-8 od 15. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: 8 Us I-854/2023-8 od 15. ožujka 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , klasa: UP/II-471-01/21-01/19 , urbroj: 513-04-23-2 od 11. travnja 2023. i rješenja Ministarstva financija , Carinske uprave , Područnog carinskog ureda Osijek , klasa: UP/I-471-01/20-18/688 , urbroj: 513-02-7056/29-20-1 od 20. studenog 2020. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je u konkretnom slučaju protiv nje pokrenut prekršajni postupak te uvjeti za obračun i naplatu trošarine zavise od odluke nadležnog suda o prethodnom pitanju, odnosno od utvrđenja suda je li ili nije počinila prekršaj za koji se tereti, odnosno je li ili nije nezakonito posjedovala predmetni duhan. Smatra da je prvostupanjski sud trebao zastati s postupkom do donošenja konačne odluke u prekršajnom postupku. Osim toga, sud nije cijenio činjenicu da je u konkretnom slučaju predmetni duhan oduzet rješenjem o prekršaju te će po pravomoćnosti biti uništen, pa nije niti mogla biti označena kao trošarinski obveznik te nije bilo ni osnove za obračun i naplatu trošarine. Predlaže da ovaj Sud prihvati žalbu, poništi prvostupanjsku presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar.

3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, koju je sastavila Policijska uprava virovitičko-podravska, PP Orahovica, u Orahovici 22. rujna 2020. od tužiteljice privremeno oduzeta crna PVC vreća sa suhim duhanom u listu težine oko 15 kg – 1 komad, a što je tužiteljica dragovoljno predala prije početka pretrage, koji duhan se nalazio u prtljažnom prostoru osobnog automobila. Navedeni duhan u listu predstavlja duhansku sirovinu koja je predmet nezakonitog postupanja, u smislu članka 83. stavka 1. i 2. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", 106/18. i 121/19.).

7. Imajući na umu navedeno proizlazi da je tužiteljica nezakonito posjedovala 15 kg duhanske sirovine, pa joj je pravilno obračunata trošarina u iznosu od 12.000,00 kuna zbog nezakonitog postupanja definiranog odredbama članka 12. stavka 1. i 2. te članka 118. stavka 1. Zakona o trošarinama, jer je tužiteljica zatečena u posjedu predmetnog duhana na koji nije obračunata i plaćena trošarina. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o obvezi plaćanja trošarine zbog činjenice da je tužiteljica nezakonito posjedovala duhansku sirovinu u navedenoj količini koja nije bila označena duhanskim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske, a kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud.

8. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

9. Žalbeni navodi tužiteljice ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

10. Prvostupanjski sud osnovano smatra da u konkretnom slučaju nisu od utjecaja navodi tužiteljice da prekršajni postupak koji se vodi protiv nje predstavlja prethodno pitanje te pravilno nalazi da prekršajna odgovornost nije takvo pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije bilo moguće riješiti upravnu stvar, pa takvu ocjenu prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj Sud. Posebno se napominje da za rješavanje upravnog spora nije potrebno u prekršajnom postupku utvrđivati nezakonitost posjedovanja predmetnog duhana, jer se u prekršajnom postupku ni ne odlučuje o naplati trošarinskog duga, nego se odlučuje o prekršajnoj odgovornosti za počinjeni prekršaj, pa stoga taj postupak nije prethodno pitanje o kojem ovisi rješavanje predmetne upravne stvari.

11. Kako tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga ne koje pazi na službenu dužnost, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

12. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila predmetni upravni spor, pravilno je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić