Poslovni broj: Usž-1770/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić , predsjednice vijeća , Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek , članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice CĆiz [adresa], [adresa], zastupana po opunomoćenici Jasni Matičević , odvjetnici u Zagrebu , Horvaćanska cesta 168 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , Zagreb , Katančićeva 5 , radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: 5 Us I-1717/2023-6 od 15. ožujka 2024. , na sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.

pretpostavljam da je

I. Žalba tuženika se usvaja.

II. Poništava se Upravnom sudu u Rijeci , poslovni broj: 5 Us I- 1717/2023-6 od 15. ožujka 2024.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , klasa: UP/II-410-18/15-01/702 , urbroj: 513-04-23-27 od 8. svibnja 2023. i rješenja Ministarstva financija , Područnog ureda Zagreb , Ispostave Susedgrad , klasa: UP/I-410-23/2014-02/299 , urbroj: 513-07-01-68-2015-04 od 14. rujna 2015.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora i troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I-1717/2023-6 od 15. ožujka 2024., koja je donesena u ponovljenom postupku, poništeno je rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/15-01/702, urbroj: 513-04-23-27 od 8. svibnja 2023. i rješenje Ministarstva financija, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Susedgrad, klasa: UP/I-410-23/2014-02/299, urbroj: 513-07-01-68-2015-04 od 14. rujna 2015. (točka I. izreke presude), naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.871,88 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora (točka II. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora iznad dosuđenog iznosa od 1.871,88 eura (točka III. izreke presude).

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Susedgrad, klasa:

UP/I-410-23/2014-02/299, urbroj: 513-07-01-68-2015-04 od 14. rujna 2015., kojim je tužiteljici utvrđen porez na dohodak za 2013. u iznosu od 226.231,09 kuna i naložena uplata.

3. Protiv prvostupanjske presude tuženik je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba postupka te u bitnom navodi da se prvostupanjski sud neutemeljeno i neosnovano suprotstavlja već ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i prvostupanjskih upravnih sudova te ostaje kod svog tumačenja i stava o iznesenom pravnom pitanju u vezi s primjenom i računanjem zastare te u tom smislu upućuje na dosljednu praksu navedenih sudova. Dakle, vidljivo je da su o istome na nedvojben i jasan način u većem broju predmeta svoje mišljenje dali viši sudovi te time stvorili ustaljenu pravnu praksu, zbog čega prvostupanjski sud u predmetnom sporu neutemeljeno spori suprotno. U žalbi se referira na stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske i stajališta prvostupanjskog suda koja su s njima u suprotnosti te smatra da je u ponovnom postupku trebalo primijeniti članak 197. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16.). Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu.

4. Tužiteljica je dostavila odgovor na žalbu tuženika u kojem u bitnom iznosi razloge zbog kojih smatra da je u konkretnom slučaju nastupila apsolutna zastara te se u tom smislu poziva na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju u svom odgovoru detaljno navodi. Nadalje, upućuje i na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske te predlaže ovom Sudu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, ovaj Sud je utvrdio da se osporena presuda ne može ocijeniti zakonitom.

7. Naime, prvostupanjskim poreznim rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb – Susedgrad od 14. rujna 2015., tužiteljici je utvrđena osnovica poreza na dohodak i razlika poreza i prireza za uplatu za 2013.

8. Tužiteljica je protiv navedenog poreznog rješenja podnijela žalbu koju je tuženik odbio kao neosnovanu osporavanim rješenjem od 8. svibnja 2023., pa je tužiteljica stoga protiv istoga podnijela tužbu.

9. Upravni sud u Zagrebu uvažio je tužbu i presudom, broj: Us I-3227/2019-5 od 17. veljače 2021. poništio je prvostupanjsko rješenje i rješenje tuženika od 24. rujna 2019., smatrajući da je u predmetnoj upravnoj stvari u tijeku žalbenog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze, budući da je rok za podnošenje porezne prijave poreza na dohodak za 2013. kraj veljače 2014., pa je zastara utvrđenja predmetne porezne obveze počela teći početkom 2015., a predmetno prvostupanjsko rješenje od 14. rujna 2015. dostavljeno je tužiteljici 21. rujna 2015. Slijedom toga, rješenje od 24. rujna 2019. doneseno je nakon nastupanja relativne zastare prava na utvrđivanje porezne obveze za navedeni porez na dohodak, budući da je relativni rok zastare od tri godine za utvrđivanje predmetnog poreza istekao 21. rujna 2018.

10. Navedeno obrazloženje Upravnog suda u Zagrebu prihvatio je i ovaj žalbeni Sud te je presudom, poslovni broj: Usž-1226/2021-2 od 12. svibnja 2021. odbio žalbu tuženika.

11. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem, broj: U-zpz-153/2021 od 26. siječnja 2022. usvojio zahtjev za zaštitu zakonitosti i ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1226/2021-2 od 12. svibnja 2021. i presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3227/2019-5 od 17. veljače 2021. te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio neosnovanim shvaćanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da je primjenom Općeg poreznog zakona – OPZ-a/08. u ovoj pravnoj stari nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i zateznih kamata, koja je počela teći 1. siječnja 2015., a zastarni rok je prekinut donošenjem rješenja 14. rujna 2015., pa od toga dana, pa do dana stupanja na snagu OPZ-a/16. još nije nastupila relativna zastara, jer nije protekao rok od tri godine iz članka 94. stavka 1. i 2. OPZ-a/08., kao niti apsolutna zastara iz članka 96. stavka 1. OPZ/08., pa se prema odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16., na konkretan slučaj vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne obveze i kamata, trebaju primijeniti odredbe OPZ/16., a ne odredbe OPZ/08., kako to smatraju nižestupanjski sudovi.

13. Navedeno iz razloga jer je 1. siječnja 2017. stupio na snagu Opći porezni zakon ("Narodne novine", 115/16. – dalje: OPZ/16.) povodom kojega je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanjem u kojem je rečeno da je u prijelaznoj i završnoj odredbi članka 197. stavka 2. OPZ-a/16. glede primjene materijalnog prava vezanog za pitanje zastare poreznog tijela na utvrđivanje i naplatu poreza odlučno, je li u vrijeme stupanja na snagu OPZ/16., odnosno na dan 1. siječnja 2017. nastupila relativna, odnosno apsolutna zastara po pravilima OPZ-a/08.

14. Člankom 197. prijelazne i završne odredbe OPZ/16. propisano je:

1. postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.), osim postupaka pokrenutih na temelju Glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 147/08., 47/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršit će se prema odredbama toga zakona.

2. iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara, dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 147/08., 18/11., 78/12. , 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršit će se prema odredbama ovoga zakona.

3. postupci pokrenuti prema odredbama Glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršit će se prema odredbama ovoga zakona kojim se uređuje administrativna suradnja.

Tumačeći citiranu zakonsku odredbu Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju, broj: U-zpz-153/2021 od 26. siječnja 2022. zaključuje: "Kako će se oni postupci za utvrđivanje porezne obveze započeti po odredbama OPZ/08. u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama OPZ/16. Samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se, u smislu odredbe članka 197. stavka 1. OPZ/16., po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ/08.".

U provedenom postupku je utvrđeno da je zastara prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dohodak i zateznih kamata počela teći u konkretnom slučaju 1. siječnja 2015., a zastarni rok je prekinut donošenjem rješenja 14. rujna 2015., pa od tog dana, pa do dana stupanja na snagu OPZ/16. nije nastupila relativna zastara, jer nije protekao rok od tri godine iz članka 94. stavka 1. i 2. OPZ/08., kao niti apsolutna zastara iz članka 96. stavka 1. OPZ/08., pa se prema odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16., na ovaj slučaj, vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne obveze i kamata, trebaju primijeniti odredbe OPZ/16., a ne odredbe OPZ/08., kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, poslovni broj: 5 Us I-1717/2023-6 od 15. ožujka 2024. nije postupio po pravnom shvaćanju izraženom u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U-zpz-153/2021 od 26. siječnja 2022., radi čega se prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjska presuda ne može ocijeniti zakonitom.

15. Naime, prema Zakonu o sudovima ("Narodne novine", 28/13. – 36/24.) svatko u Republici Hrvatskoj je dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu, odnosno izvršnu sudsku presudu i njoj se pokoriti (članak 6. stavak 3.). Viši sud je dužan nižem sudu ukazati na nedostatke koje je uočio prigodom odlučivanja o pravnom lijeku (članak 27. stavak 1.).

16. Imajući na umu navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

17. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa postavljenim tužbenim zahtjevom na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić