Poslovni broj: Usž-2737/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić , predsjednice vijeća , Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek , članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja DLiz [adresa], [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici , odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri doo , Rijeka , Nikole Tesle 9 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , Zagreb , Katančićeva 5 , radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-336/2024-6 od 14. svibnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja DLiz [adresa]i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-336/2024-6 od 14. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-336/2024-6 od 14. svibnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , klasa: UP/II-410-20/22-01/77 , urbroj: 513-04-24-2 od 24. siječnja 2024. i rješenja Ministarstva financija , Porezne uprave , Područnog ureda Pazin , Ispostave Poreč , klasa: UP/I -410- 20/2015-001/3195 , urbroj: 513-007-18-02-2021-43 od 15. prosinca 2021. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga iz članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. U žalbi u bitnom navodi da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-227/20 od 17. ožujka 2021. jasno obrazložio i naveo kako je nekretnina koja je korištena za usporedbu neadekvatan usporedni podatak zbog značajnih razlika koje su utjecale na njezinu tržišnu vrijednost, međutim, prvostupanjski sud nije istu dvojbu ni na koji način otklonio, već je jednostavno prihvatio stav upravnog tijela u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju kao utvrđen. Ističe da je tuženik i prvostupanjsko tijelo predmetni ničim utemeljen podatak utvrdilo kao ispravan bez da je dopustilo tužitelju da provede svoje dokaze te da se utvrdi materijalna istina sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku. U tom smislu upućuje na izdvojeno mišljenje u odnosu na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: U-III- 3088/2021 od 23. travnja 2024., a koje mišljenje prilaže uz žalbu. U prilog tvrdnji da iznos od 310.000,00 eura predstavlja realnu tržišnu vrijednost predmetne nekretnine govore i tri procjembena elaborata izrađena od strane sudskih vještaka koji tržišnu cijenu iste nekretnine procjenjuju u rasponu od 239.745,00 eura do 284.995,00 eura. Međutim i predmetnu materijalnu dokumentaciju su upravna tijela odlučila u cijelosti zanemariti, a takvo postupanje nije otklonio niti prvostupanjski sud što ukazuje na povredu odredaba Zakona o upravnim sporovima. Tuženik i prvostupanjski sud u cijelosti pogrešno tumače uputu sadržanu u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-227/20 jer navedeni Sud nije u svojoj uputi meritorno riješio ovu upravnu stvar, utvrđujući unaprijed tržišnu vrijednost nekretnine u iznosu od 16.503,13 kn/m[2] odnosno određujući unaprijed parifikanta s čijom vrijednošću bi trebalo usporediti tržišnu vrijednost predmetne nekretnine. Ističe da je porezno tijelo prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti navedene nekretnine koristilo metodu usporedbe te u obrazloženju pobijanog prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja navelo pet parifikanata evidentiranih u Listi parifikanata Porezne uprave koje su navodno bile u prometu u 2015. godini te obrazlaže zašto odabrani parifikant nije podoban za utvrđenje tržišne vrijednosti predmetne nekretnine. Ističe da je tijekom postupka predlagao provođenje očevida te vještačenje radi utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine, međutim navedenom dokaznom prijedlogu nije udovoljeno kako prilikom donošenja poreznog rješenja 2017. tako ni prilikom donošenja pobijanog rješenja i pobijane presude. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika te tijela prvog stupnja te naloži tuženiku naknaditi trošak upravnog spora.

3. Žalba tužitelja dostavljena je na odgovor tuženiku, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143 /12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjska presuda donesena u izvršenju presude ovoga Suda poslovni broj: Usž-227/20 od 17. ožujka 2021. kojom je poništena presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I - 349/2019 od 15. studenoga 2019. kao i rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Nadalje, iz navoda žalbe može se zaključiti da tužitelj u stvari osporava postupak pred javnopravnim tijelima jer smatra da tržišna vrijednost predmetne nekretnine nije pravilno utvrđena te da je istu trebalo utvrditi provođenjem očevida te vještačenjem tržišne vrijednosti nekretnine, no međutim, tom dokaznom prijedlogu nije udovoljeno kako prilikom donošenja poreznog rješenja 2017. godine, tako ni prilikom donošenja pobijanog rješenja i predmetne presude.

7. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da nije sporno da je tužitelj 19. listopada 2015. podnio prijavu prometa nekretnina za nekretninu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stečenu na temelju ugovora o kupoprodaji, sklopljenog između tužitelja i OL kao prodavatelja za iznos od 310.000,00 eura, na temelju koje je doneseno privremeno porezno rješenje od 19. listopada 2015. Nije sporno niti da je tužitelj uz prijavu dostavio tri elaborata o procjembenoj vrijednosti predmetne nekretnine, sačinjene od strane stalnih sudskih vještaka za građevinsku struku, kojima je predmetna nekretnina procijenjena za iznose niže od iznosa utvrđenog privremenim poreznim rješenjem. Porezno tijelo je provelo naknadnu provjeru vjerodostojnosti podataka iskazanih u poreznoj prijavi tužitelja te u ponovnom postupku donijelo prvostupanjsko rješenje od 15. prosinca 2021., a među strankama je i dalje sporan iznos utvrđene vrijednosti predmetne nekretnine i ispravnost izbora usporedne nekretnine.

8. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda koji, ocjenjujući ukupnost činjenica utvrđenih temeljem dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, nalazi da je u predmetnom slučaju porezno tijelo pravilno u postupku procjenom utvrdilo tržišnu vrijednost nekretnine koju je tužitelj stekao na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. listopada 2015.

9. Naime, iz zapisnika o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine od 3. prosinca 2021. proizlazi da je prvostupanjsko tijelo usporedne vrijednosti koje se tiču cijene pojedine nekretnine u određenom vremenskom razdoblju utvrdilo na temelju podataka iz Informacijskog sustava Porezne uprave koji su kreirani na temelju unesenih kupoprodajnih ugovora kao usporedni podaci o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme. Kao usporedna nekretnina uzeta je ona nekretnina s najnižom cijenom po m[2] i to 16.503,13 kn/m , dok su se ostale cijene kretale u rasponu od 17.423,65 kn/m[2] do 57.648,53 kn/m . Površina usporedne nekretnine iznosi 136,00 m[2] , a površina predmetne nekretnine sukladno priloženom elaboratu o procijenjenoj vrijednosti predmetne nekretnine stalnog sudskog vještaka građevinske struke Dražena Sumića, dipl. ing. građ. od 16. listopada 2015. iznosi 204,82 m[2] , od čega legalizirani dio čini 129,23 m , dok površine nekih (skupljih) potencijalnih parifikanata iznose i manje. Usporedna nekretnina nalazi se oko 150 metara udaljenosti od predmetne nekretnine te je prodana u približno isto vrijeme.

10. U odnosu na navode tužitelja da u postupku nije provedeno vještačenje i očevid radi utvrđivanja tržišne vrijednosti kupljene nekretnine, ukazuje se da u konkretnom slučaju za to nije bilo osnove, jer se vještačenje tržišne vrijednosti stečenih nekretnina provodi samo u slučaju kada porezno tijelo ne raspolaže usporednim podacima, a što nije konkretan slučaj budući da je porezno tijelo raspolagalo podacima o cijeni koju su slične nekretnine s približno istog područja u približno isto vrijeme postigle na tržištu ugovorima o kupoprodaji. Stoga nije postojala potreba utvrđivanja tržišne vrijednosti po stalnim sudskim vještacima kako je to predlagao tužitelj tijekom postupka.

11. Dakle, u konkretnom slučaju je pravilno tržišna vrijednost nekretnina sukladno odredbi članka 9. stavka 7. i stavka 8. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", broj: 69/97., 26/00., 127/00., 153/02., 22/11. i 143/14.), utvrđena procjenom uz primjenu usporednih podataka sa cijenama postignutim za nekretnine sličnih objektivnih svojstava u približno isto vrijeme na slobodnom tržištu. Pri tom je porezno tijelo navelo karakteristike procijenjene nekretnine i uzelo u obzir posebne specifičnosti, a u spisu predmeta priloženi su usporedni podaci o prometu sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme te je kao tržišna vrijednost stečene nekretnine uzeta tržišna vrijednost nekretnine, a za usporednu vrijednost primijenjena je najniža cijena.

12. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud pobijano rješenje tuženika ocijenio zakonitim jer nije našao da su u upravnom postupku počinjene takve povrede postupka na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonito rješavanje ove upravne stvari. Naime, navodi tužitelja da je porezna osnovica u postupku procjene previsoko odmjerena temeljem neadekvatnog usporednog podatka u konkretnom slučaju nisu odlučni za drugačije rješenje predmetne upravne stvari jer uvidom u podatke spisa proizlazi da su svi relevantni podaci za obračun tržišne vrijednosti adekvatni za konkretnu procjenu, a tužitelj svojim navodima nije dokazao da se za navedenu nekretninu u trenutku njezina stjecanja mogla postići niža cijena od one koja je utvrđena procjenom.

13. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud, ocjenjujući tužbene navode, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno protumačio i primijenio materijalno pravo bez povrede pravila postupka te je osnovano postupio kada je odbio tužbeni zahtjev i pobijanu odluku ocijenio zakonitom. Budući da je tužitelj odbijen s postavljenim tužbenim zahtjevom prvostupanjski sud je zakonito odlučio o zahtjevu tužitelja za naknadu troška upravnog spora primjenom odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima , budući da tužitelj nije uspio niti sa žalbom iz istih razloga odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

14. Imajući na umu navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća :

Blanša Turić