REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4600/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Tihani Svetec, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-243/2025-2 od 19. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj P-914/2019-26 od 2. listopada 2024., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja, odbija se.
II. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odbacuje se.
III. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja, odbija se.
IV. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-243/2025-2 od 19. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj P-914/2019-26 od 2. listopada 2024., s time da je u prijedlogu naznačio pravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Nadalje, tužitelj još u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da mu je povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom i pred sudovima iz čl. 14. i čl. 26. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), jer potrošači koji nisu konvertirali kredite imaju pravo na puno obeštećenje, dok je u konkretnom predmetu suđeno kako tužitelj koji je konvertirao kredit nema pravo na puno obeštećenje, da mu je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava jer je sud arbitrarno unatoč matematičkim dokazima za suprotno zaključio kako je potrošač konverzijom u potpunosti obeštećen. Konačno tužitelj navodi da mu je povrijeđeno i pravo na ostvarivanje prava iz čl. 145. Ustava, jer nisu ostvarena subjektivna prava koja se temelje na pravnoj stečevini Europske unije i pritom se poziva na presude suda EU C-118/17, C-452/18 i C-705/21.
3. Tuženik je također podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude kojom je preinačena prvostupanjska presuda, s time da je u prijedlogu naznačio više pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Nadalje, tuženik još u prijedlogu navodi da su mu nižestupanjskim presudama povrijeđena njegova ustavna prava iz čl. 14. st. 2. (svi su pred zakonom jednaki), čl. 26. (svi su jednaki pred sudovima), čl. 29. st. 1. (svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni i neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama), čl. 115. st. 3. Ustava (sud je dužan suditi isključivo na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava), te čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
5. Odgovori na prijedloge stranaka za dopuštenje revizije nisu podneseni.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena kako u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja, tako i u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To iz razloga jer je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o pitanjima naznačenim u prijedlozima, podudarno shvaćanju ovoga suda izraženom primjerice u odluci broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i dr.
7. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbiti i riješiti kao u toč. I. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, dok je o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja, na temelju iste zakonske odredbe (čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP) riješeno kao u toč. III. izreke.
8. O prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije, u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP treba reći da je shvaćanje ovoga suda da niti tužitelj, niti tuženik, nisu učinili vjerojatnim da su im nižestupanjskim presudama zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka odnosno pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom. Naime, tužitelju i tuženiku je bilo omogućeno da ravnopravno sudjeluju u postupku, da iznose činjenice i predlažu dokaze, pobijana (drugostupanjska) presuda je obrazložena i ništa ne ukazuje da bi bila nerazumna ili arbitrarna. Stoga, niti po ovoj osnovi, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.
9. Slijedom navedenog, o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom, odlučeno je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, kao u toč. II. izreke, dok je o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom i Konvencijom, na temelju iste zakonske odredbe (čl. 389.a st. 4. ZPP), riješeno kao u toč. IV. izreke.
Zagreb, 19. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
