Poslovni broj: Usž-2845/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića , predsjednika vijeća , Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek , članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice TBiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri , odvjetnik u Zagrebu , Kordunska 1 , protiv tuženika Grada Zagreba , Gradonačelnika , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 , OIB: 61817894937 , radi novčane pomoći roditelja odgajatelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l-3315/2024-6 od 29. travnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l-3315/2024-6 od 29. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika Grada Zagreba , Gradonačelnika , klasa: UP/II-551-06/23-014/1289 , urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 5. svibnja 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je sud u sporu donio svoju odluku temeljem Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja (Sl. gl. Grada Zagreba, broj: 25/22. – dalje u tekstu: Odluka/22) kojom je izmijenjena i dopunjena Odluka o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21. – dalje u tekstu: Odluka/18). Sporno je, jesu li tuženik te prvostupanjsko tijelo bili stvarno nadležni donijeti predmetna osporena rješenja jer su propustili izvršiti modifikaciju prava i obveza u izreci pravomoćnog upravnog akta do 31. prosinca 2022. koji je rok propisan u članku 6. Odluke/22, pri čemu je tužiteljica osporila nadležnost tuženika zbog nedostatka uvjeta propisanog u članku 42. Zakona o općem upravnom postupku i Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog gradskog upravnog ureda, osporavajući i postojanje potpisa od strane naznačenog potpisnika na oba tužbom osporena rješenja. Prigovara što tužiteljici nije dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora čime je počinjena bitna povreda članka 6. Zakona o upravnim sporovima. Prigovara nadležnosti tuženika smatrajući da je tuženik čelnik tijela, a ne službena osoba u upravnom tijelu te isti po članku 23. Zakona o općem upravnom postupku i članku 4. Pravilnika o unutarnjem redu Stručne službe Gradske uprave nije ovlašten postupati odnosno rješavati. Konačno smatra da drugostupanjsko rješenje uopće ne sadrži potpis, pa nema bitan sastojak prema članku 98. stavak 1. ZUP-a. Smatra pogrešnim pravno shvaćanje suda o prirodi roka iz članka 6. Odluke/22, odnosno „do 31 prosinca 2022.“ jer da je u pitanju procesni instruktivni rok, a ne prekluzivni, a to obrazlaže s dva razloga te u nastavku upire na odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske koje smatra mjerodavnim u odnosu na pravnu prirodu rokova čije dijelove u nastavku citira. Također upire i na pravna shvaćanja ovog Suda koja smatra primjenjivim za konkretni slučaj. Navodi da je prvostupanjsko rješenje pozivanjem na članak 6. Odluke/22 i to tek 2023. donijeto po službenoj dužnosti i neposrednim rješavanjem, a izrekom se „zamjenjuje izreka rješenja“ u odnosu na tužiteljicu kao stranku. Ističe prigovor da je osoba koja je u prvostupanjskom tijelu postupala bila nenadležna. Naime, Sistematizacija na koju se sud poziva sadrži propisivanje ovlasti ovisno o rangu i kategoriji službenika, a sud nije utvrdio koji je rang imala konkretna službena osoba i je li bila ovlaštena. Nadalje, sud pogrešno smatra da je tuženik bio ovlašten riješiti upravnu stvar neposredno u skladu s člankom 49. Zakona o općem upravnom postupku te zbog toga nije bilo potrebno izjašnjavanje stranke radi zaštite njenih prava ili pravnih interesa. Tužiteljica ističe da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer joj je sud onemogućio upoznati se s dokazima koje je izveo, konkretno sa spisom tuženika. Navodi da je u konkretnom slučaju došlo i do povrede zabrane retroaktivnosti te da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu, usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice te potražuje troškove upravnog spora i trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su prvostupanjskim od 28. ožujka 2023. zamijenjene točke II. i III. izreke Zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju Grada Zagreba od 23. ožujka 2021. na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22.) na način kako je to propisano odredbom članka 3. i 4. navedene Odluke/22 kojom su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj. 10/18. i 20/21.) sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju prvostupanjskog. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja.

7. Naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupanja i tuženika, bila je predmetnom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).

8. Tužiteljica smatra da je ovdje sporna stvarna nadležnost tuženika budući da gradonačelnik kao izvršno tijelo nije službena osoba te mu niti jednim propisom nije dana ovlast da vodi upravni postupak i donese prvostupanjski upravni akt. 9. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21., 25/22.) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

10. Treba reći da je odredba članka 10. navedene Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom Suda, poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen.

11. U toj presudi Sud je ocijenio kako s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga da je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (točka 17. i 20.).

11.1. Izražavajući naprijed navedeno shvaćanje Sud je imao u vidu i izraženo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019. (točka 18. i 19. presude).

12. Također neosnovano tužiteljica smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis budući da je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen Gradonačelnik Grada Zagreba koji je isto i potpisao.

13. Nadalje, suprotno navodu tužiteljice da je sporna nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje treba reći da je pravilno prvostupanjski sud otklonio navedeni prigovor. Ovo iz razloga jer je pravilnom primjenom odredbe članka 23. Zakona o općem upravnom postupku rješenje donijela službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Naime, Sud je uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22. i 31/22.) utvrdio da je odredbom članka 5. podtočkom 2.2.1. propisano da se u Odsjeku za pronatalitetnu politiku, obavljaju, između ostalog, poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarenje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Prema točki 74. Sistematizacije radnih mjesta u uredu, koja je prilog navedenom Pravilniku u opis poslova stručnog savjetnika za provedbu mjera pronatalitetne politike spadaju i poslovi rješavanja u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja zbog čega je osnovano zaključio prvostupanjski sud da je odluku u prvom stupnju donijelo nadležno tijelo te potpisala osoba koja je to rješenje i donijela čime je postupljeno sukladno odredbi članka 23. ZUP-a.

14. Nadalje, rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, pravilno navodi prvostupanjski sud da je rješenjem Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocjenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj. Odluke na koje se poziva tužitelj u žalbi nisu usporedive ni primjenjive u konkretnom slučaju.

15. U odnosu na prigovor da sud nije proveo saslušanje tužiteljice treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi niti dokaza kojima se one mogu utvrditi ( članak 49. stavak 3. ZUS-a ) te je sud obrazložio razloge za svoju odluku.

16. S obzirom da se ne nalaze osnovanim niti ostali navodi žalbe, to je trebalo pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a , odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković