REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1663/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Bravar, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženice ČRD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladi Rebiću, odvjetniku u Zagrebu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-399/2021-3 od 5. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3115/20-81 od 26. ožujka 2021., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tužiteljici protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-399/2021-3 od 5. prosinca 2023. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je preinačena odluka o parničnom trošku sadržana u toč. II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3115/20-81 od 26. ožujka 2021., u odnosu na pravno pitanje:
„Predstavlja li odredba članka 54. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja propisuje: „Troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuju drukčije“, lex specialis u odnosu na odredbu članka 154. Zakona o parničnom postupku kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška u parničnom postupku?“.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
III. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv toč. II. presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-399/2021-3 od 5. prosinca 2023., u dijelu kojim je preinačena odluka o troškovima sadržana u toč. II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3115/20-81 od 26. ožujka 2021. U prijedlogu postavlja pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„Ima li tužitelj u parničnom postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice u koji je upućen obzirom da je tuženica u izvanparničnom postupku osporavala opseg i predmet imovine koja se dijeli, pravo na naknadu parničnog troška od tuženice sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku obzirom da je u cijelosti uspio u istome?
Predstavlja li odredba članka 54. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja propisuje: „Troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuju drukčije“, lex specialis u odnosu na odredbu članka 154. Zakona o parničnom postupku kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška u parničnom postupku?“.
2. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-399/2021-3 od 5. prosinca 2023. u dijelu pod toč. I. izreke kojim je potvrđena toč. I.d, toč. I.e, toč. I.f i toč. I.j izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3115/20-81 od 26. ožujka 2021., te u dijelu pod toč. III. izreke. U prijedlogu tuženica postavlja više pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„Je li za potrebe razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina stranaka geometrijskom diobom u sudskom postupku potrebno sačiniti parcelacijski elaborat zajedno sa prijavnim listom za katastar i za zemljišnu knjigu i moraju li oni biti potvrđeni po nadležnom uredu za katastar?
Može li sud odrediti geometrijsku diobu nekretnina ako nalazom i mišljenjem sudskog vještaka i njegovim usmenim očitovanjem, a niti na bilo koji drugi način tijekom postupka, nije utvrđeno da je ona moguća?
Je li u slučaju kada razvrgava suvlasništvo po ekvivalentu odnosno pod uvjetima iz članka 52. ZVDSP sud dužan uzeti u obzir potrebe stranaka, mora li ih utvrditi, navesti i obrazložiti u odluci kojom razvrgava suvlasničku zajednicu i je li u odnosu na nadoplatu potrebno učiniti vjerojatnim postojanje osobito ozbiljnog razloga da neka stvar pripadne u cijelosti upravo jednom suvlasniku u vlasništvo? Može li sud u odluci kojom razvrgava suvlasništvo na nekretninama primjenom odredbe čl. 52. ZVDSP odrediti da se osnuje pravo stvarne služnosti bez suglasnosti stranaka postupka?
Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku u situaciji kad je pri donošenju oduke o razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretninama osnovao pravo stvarne služnosti u korist povlasne, a na teret poslužne nekretnine, a bez da je odredio opseg i vrstu stvarne služnosti (čl. 190. st. 1. ZVDSP), postoje li u tom slučaju nedostaci zbog kojih se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nejasna i nerazumljiva te jesu li u tom slučaju razlozi presude proturječni izreci zbog čega se drugostupanjska presuda ne može ispitati?
Mora li sud u odluci kojom razvrgava suvlasništvo na nekretninama i osniva pravo stvarne služnosti u korist povlasne, a na teret poslužne nekretnine, odrediti granice izvršavanja služnosti na način da one bude označene navođenjem širine, dužine i površine pravca te vanjskih rubova slovima abecede, a sve temeljem skice izrađene od strane ovlaštene osobe (vještaka mjernika) i uviđaja?“.
3. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer tuženica smatra da joj je donošenjem pobijane odluke povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
5. Postupajući povodom prijedloga tužiteljice u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da je pitanje navedeno u izreci ovog rješenja važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem o kojem sudska praksa viših sudova nije jedinstvena (presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1309/2019-2 od 10. prosinca 2019., na koje se kao razlog važnosti poziva tužiteljica).
6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, u izreci ovog rješenja navedeno je u odnosu na koje se pravno pitanje tužiteljici dopušta revizija protiv pobijanog dijela drugostupanjske presude, dok se u svezi ostalih pravnih pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije na temelju iste zakonske odredbe ima smatrati da je prijedlog povučen.
7. Nadalje, u odnosu na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, postupajući sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tuženice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Naime, u odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu tuženice, ocijenjeno je kako ista pitanja nisu važna za odluku u sporu u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, budući da iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi kako su predmet razvrgnuća, između ostalog, bile tri zasebne nekretnine (zk.č.br. 315/9 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te zk.č.br. 682 i zk.č.br. 315/10, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) na kojima je suvlasništvo razvrgnuto primjenom odredbi čl. 52. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), a ne geometrijskom diobom sukladno čl. 50. st. 2. ZVDSP.
9. U pogledu trećeg postavljenog pitanja sadržanog u prijedlogu tuženice, valja navesti kako isto pitanje također ne udovoljava pretpostavci propisanoj odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, imajući u vidu kako je u obrazloženju pobijane odluke sud drugog stupnja, odgovarajući na žalbene navode tuženice, dao razloge o svim okolnostima koje su uzete u obzir prilikom primjene odredbi čl. 52. ZVDSP u ovoj pravnoj stvari, to odgovor na navedeno pitanje ne bi utjecao na odluku u ovom sporu.
10. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu tuženice, valja istaknuti kako tuženica nije ničime naznačila razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, budući da iz prijedloga ne proizlazi da se radi o pravnom pitanju o kojem postoji nejedinstvena praksa viših sudova, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije.
11. U pogledu petog postavljenog pitanja sadržanog u prijedlogu tuženice, valja istaknuti kako isto pitanje sadržajno predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo propisuje odredba čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije. U tom smislu, treba reći da se pod pravnim pitanjima prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni.
12. U odnosu na šesto postavljeno pitanje, potrebno je istaknuti kako odgovor na navedeno pitanje također ne bi utjecao na odluku u ovom sporu, slijedom čega ne udovoljava pretpostavci propisanoj odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, s obzirom da iz navoda same tuženice, kao niti iz obrazloženja odluka nižestupanjskih sudova, ne proizlazi da je u ovom predmetu uopće bilo predloženo izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta radi izrade skice prostornih granica izvršavanja služnosti koja je zasnovana u ovom postupku, to takav dokaz, u smislu odredaba čl. 7. st. 1. i 2. ZPP, sud niti ne bi imao mogućnost izvesti.
13. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
14. Ocjena je ovoga suda da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da je presuda drugostupanjskog suda sadrži razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, slijedom čega se ne može smatrati arbitrarnom, pri čemu činjenica da tuženica nije zadovoljna tumačenjem i primjenom materijalnog prava, a posljedično i ishodom spora, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije tuženici.
15. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, primjenom čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. II. izreke, dok je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. III. izreke.
Zagreb, 19. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
