Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-908/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Amande Snoj, i člana vijeća Josipa Grubišića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, Regionalni ured Osijek, Kralja Zvonimira 1, Osijek, zastupan po BA, dipl. iur., zaposlenici tužitelja, protiv tužene SA, dr. med. spec. obiteljske medicine, privatni zdravstveni radnik u [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Šariću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zorana Šarića i Slavka Nedića iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1135/2018-21 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1135/2018-21 od 10. siječnja 2025.,

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tuženoj naloženo platiti tužiteljici iznos od 67.552,84 kuna sa zakonskim kamatama koje teku na pojedinačno označene iznose u toj toč. izreke, dok je pod toč. II. naloženo tužitelju da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.137,50 Eur sa zateznim kamatama.

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 335. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/99, 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., - dalje: ZPP). Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete isplatom iznosa od 67.552,84 kune s pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos je tužitelj tuženoj isplatio temeljem ispostavljenih računa tužene.

5. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da su stranke sklopile ugovor o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja od 19. travnja 2011. (list 4-5 spisa), kao i ugovor o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja za razdoblje od 1. travnja 2015. do 31. ožujka 2018., koji ugovor je sklopljen 24. travnja 2015., te da su sklopile dodatke ovim ugovorima;

- da je u razdoblju od 3. studenog 2017. do 7. veljače 2018. tužitelj proveo kontrolu u ordinaciji tuženice o čemu je sačinjeno izvješće od 15. veljače 2018. koje je dostavljeno tuženici;

- da se tuženica prema navodima iz podneska (list 67 i 68 SPISA) na navedeno izvješće očitovala i istim prigovorila u cijelosti navodeći da su svi DTP (dijagnostičko terapijski postupci) izvršeni;

- da je uvidom u izvješće i provedenoj izvanrednoj ciljanoj kontroli poštivanja ugovornih obaveza vezanih za ispostavljanje računa HZZO za DTP u ordinaciji obiteljske medicine tužene (list 23-24 spisa) utvrđeno da je kontrolu obavila dr. ĆA, te da su poduzete radnje uvida u mjesečno izvješće o radu za razdoblje od siječnja do kolovoza 2018., za koje razdoblje su ispostavljeni i plaćeni sporni računi, te uvid u zdravstvene kartone za 1157 osiguranika, pohranjene u elektronskom obliku;

- da iz izvješća proizlazi da su kontrolom obuhvaćena 1157 zdravstvenih kartona osiguranika, u kojima je evidentirano 6140 DTP-a te da je kontrolom utvrđeno nepostojanje medicinskih nalaza/podataka koji opravdavaju navedene DTP u 1702 slučaja, od čega se 1675 slučaja odnosi na osiguranike tužitelja, a 27 slučaja na osiguranike inozemnih nositelja osiguranja, a najčešće neopravdano ispostavljenim DTP postupak je OB 104-prošireni pregled (tri i više razloga dolaska) koji je u najvećem broju slučaja evidentiran uz propisane lijekove na recept ili specijalistički nalaz bez podataka o učinjenom pregledu;

- da je od ukupno 6140 obračunatih i pregledanih DTP, u 1702 slučaja utvrđeno da isti nisu potkrijepljeni opisno nalazima u osobnim zdravstvenim kartonima, odnosno utvrđeno je nepostojanje odgovarajuće medicinske dokumentacije – (toč. 3. zaključka izvješća),

- da kontrolom nije potvrđeno da su evidentirani i fakturirani postupci doista i izvršeni te je utvrđena šteta temeljem 1702 neopravdano iskazanih i ispostavljenih DTP postupka (toč. 3. zaključka izvješća na listu 24 spisa);

- da je zbog neopravdano ispostavljenih računa i to 1675 utvrđena šteta u iznosu od 66.557,68 kuna/8.965,00 Eur, a za osiguranike inozemnih nositelja osiguranja zbog neopravdano ispostavljenih 27 računa utvrđena je šteta u iznosu od 925,16 kuna/132,08 Eur (toč. 4. i 5. zaključka izvješća);

- da je najčešće neopravdano ispostavljeni DTP postupak OB 104 – prošireni pregled (tri i više razloga dolaska) (toč. 6. zaključka izvješća);

- da iz navedenog izvješća proizlazi da tužena nepotpuno vodi medicinsku dokumentaciju na što je obvezna prema čl. 5. Općih uvjeta Ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog osiguranja ("Narodne novine" broj: 160/13, 17/15 i 129/17 – dalje: Opću uvjeti Ugovora), odnosno čl. 23. st. 1. Zakona o liječništvu ("Narodne novine" broj: 121/03, 117/08 – toč. 7. zaključka izvješća) i da je tužena dužna nadoknaditi utuženu štetu.

6. Na temelju navedenih utvrđenja te ocjenom i prihvaćanjem iskaza svjedoka ZA i ĐA te tuženice, sadržaja izvješća o izvršenoj kontroli, sud prvog stupnja je, polazeći od odredaba članaka 144. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, br. 80/2013., 137/2013., 98/2019. dalje u tekstu: ZOZO), zaključio kako tužitelj nije dokazao odgovornost tuženice za štetu, u utuženom iznosu, budući da tužitelj u provedenoj kontroli nije dokazao da sporni DTP nisu provedeni, dok činjenica eventualno nedostatnog vođenja medicinske dokumentacije sama po sebi ne dokazuje činjenicu da isti ne bi bili doista i provedeni, budući da i sama kontrolorka ĆA, u ovom postupku saslušana kao svjedok, u svojem iskazu navodi da ne može tvrditi da tužena preglede nije obavila, već da ih tužena nije na ispravan način unijela u svoj sustav. Sud prvog stupnja je pritom ocijenio kako okolnost što tuženica eventualno nije dostatno upisivala pojedine podatke u zdravstveni karton pacijenta, posebice u opisanim uvjetima rada sa velikim brojem pacijenata i nedostatka vremena za unošenje svih podataka obzirom na potrebu obrade pacijenta, nipošto ne znači da DTP koje je tuženica naplatila od tužitelja nije izvršila, jer upravo suprotno slijedi iz izvedenih dokaza, posebno iskaza tuženice, a k tome i iskaza kontrolorke i samog predmetnog izvješća iz kojeg jasno slijedi da je većina nepriznatih DTP vezana uz nedostatno vođenje dokumentacije i jer pregledi nisu bili potkrijepljeni opisno nalazima.

7. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je zaključio kako je, unatoč nedostatno vođenoj dokumentaciji, tužena provela sve DTP za koje je tužitelju ispostavila račune, dok tužitelj nije dokazao da ti pregledi nisu obavljeni, a po ispostavljenim računima tuženik nije imao primjedbi već je iste platio, prvostupanjski sud odlučuje kao pod toč. I. izreke prvostupanjske presude.

8. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu sadržajno upire žalitelj u žalbi. Pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Pogrešno žalitelj smatra da je toč. 18. obrazloženja prvostupanjske presude proturječna zaključku suda iz toč. 20.2. tog obrazloženja, da "u konkretnom slučaju ovaj sud nalazi da nije ispunjena pretpostavka štete", jer je iz toč. 18. obrazloženja razvidno da prvostupanjski sud iznosi utvrđenja koja proizlaze iz izvješća, pa tako i zaključak izvješća da je utvrđena šteta, a ocjenu tog izvješća u pogledu postojanja štete prvostupanjski sud iznosi tek u toč. 20.2. obrazloženja, pa su razlozi prvostupanjskog suda jasni i neproturječni.

10. Jednako tako, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (članka 365. stavka 2. ZPP).

11. Nadalje, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ocjena je ovoga suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno (članak 8. ZPP) te da je na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu. Slijedom navedenog, nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje žalbene razloge upire žalitelj u žalbi.

12. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP).

13. Prema odredbi članka 144. ZOZO, zdravstvena ustanova, privatni zdravstveni radnik i ugovorni isporučitelj pomagala, odgovoran je Zavodu za štetu koju je prouzročio pri obavljanju ili u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Odredbom članka 148. stavka 1. ZOZO propisano je da će, kada se utvrdi da je nastala šteta, Zavod uz navođenje dokaza pozvati osiguranu osobu, pravnu ili fizičku osobu, pravnu osobu za osiguranje imovine i osoba ili drugu osobu koja je dužna naknaditi štetu, da u određenom roku naknadi štetu. Ako šteta ne bude naknađena u određenom roku, Zavod tražbinu ostvaruje tužbom kod nadležnog suda (stavak 2.). Zavod ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom o zateznim kamatama, od dana nastale štete (stavak 3.).

15. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je zaključio kako tužitelj nije dokazao odgovornost tuženice za štetu, u utuženom iznosu, a s obzirom na to da u izvršenoj kontroli ordinacije tuženice nije utvrđeno da sporni DTP na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev za naknadu štete nisu provedeni, već iz zaključka izvješća (toč. 3. izvješća) proizlazi da DTP nisu potkrijepljeni "opisno nalazima u osobnim kartonima), odnosno utvrđeno je nepostojanje odgovarajuće medicinske dokumentacije – nalaza", te da tužena nepotpuno vodi medicinsku dokumentaciju (toč. 7. zaključka izvješća).

16. Kako iz izvješća (list 24 spisa) proizlazi da su kao najčešće neopravdano ispostavljeni DTP, evidentirani OB 104 – prošireni pregledi (tri i više razloga dolaska) u kojima nije bilo podataka o izvršenom pregledu, već samo recept za propisani lijek odnosno uputnica za specijalistu kako to proizlazi iz iskaza kontrolorke, logično je zaključiti da su ti pregledi obavljeni kako to tvrdi tužena. Naime, bez pregleda pacijenta i dijagnoze bolesti koja se točno označava MKB šifrom nije moguće propisati lijek ili izdati uputnicu jer iste obavezno moraju sadržavati šifru bolesti.

17. Stoga, nedostatno vođenje medicinske dokumentacije, kako je to utvrđeno navedenim izvješćem, te izostanak opisnog sadržaja pregleda, samo po sebi ne dokazuje da pregled nije izvršen te da je tužitelju prouzročena šteta. To iz razloga što predmetni zdravstveni kartoni pacijenata sadrže MKB šifru bolesti ili stanja pacijenta, te podatke o izdanim uputnicama i receptima u kojima su MKB šifre navedene, a ti podaci predstavljaju u smislu čl. 23. st. 1. Zakona o liječništvu, dostatne podatke o zdravstvenom stanju pacijenta, dok odredbom čl. 23. st. 1. tog zakona, kao niti odredbom čl. 5. Općih uvjeta ugovora na koje se poziva žalba, nije propisano što točno treba unijeti u zdravstveni kartom u konkretnim slučajima, pa su neosnovani svi žalbeni navodi u tom pravcu.

18. Sud prvog stupnja svoju je odluku pravilno utemeljio ne samo na izvješću o provedenoj kontroli, s koje je, suprotno žalbenim navodima, ocijenio u skladu s odredbom članka 230. ZPP, već i na ostalim materijalnim i personalnim dokazima, a na temelju kojih je pravilno zaključio kako u okolnostima konkretnog slučaja - da tuženica eventualno nije dostatno upisivala pojedine podatke u zdravstveni karton pacijenta, posebno u po saslušanim svjedocima opisanim uvjetima rada opterećenog velikim brojem pacijenata (pregledano je 1157 zdravstvenih kartona) ne znači da DTP koje je tuženica naplatila od tužitelja nije izvršila, jer upravo suprotno slijedi iz izvedenih dokaza, a k tome i iskaza kontrolorke i samog predmetnog izvješća iz kojeg jasno slijedi da je većina nepriznatih DTP vezana uz nedostatno vođenje dokumentacije, a što ne znači da pojedini DTP nije izvršen, jer se to može zaključiti na temelju drugih podataka unesenih u karton pacijenta.

19. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako tužitelj nije dokazao utuženu štetu odnosno da je šteta nastupila, dok je tuženica provela sve DTP za koje je tužitelju ispostavila račune što potvrđuju zapisi u predmetnim kartonima, kako to slijedi iz predmetnog izvješća, zbog čega je tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan u cijelosti.

20. Žalba tuženika u bitnom se svodi na ocjenu izvedenih personalnih (iskaza svjedoka) i materijalnih (sadržaj izvješća o provedenoj kontroli) dokaza. Stoga žalitelju, a što se tiče ocjene izvedenih dokaza valja odgovoriti kako je pravo na ocjenu dokaza pridržano za sud, koji prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (članak 8. ZPP), ali je u slobodi ocjene dokaza sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a na koji je način sud prvog stupnja i postupio. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio sve izvedene materijalne i personalne dokaze koji su ispitani na sve sporne okolnosti, i to kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, i za svoju je ocjenu dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, pa su žalbeni navodi utoliko neutemeljeni.

21. Slijedom iznesenog, te kako tužena određeno ne osporava odluku o troškovima postupka, a sud na povrede materijalnog prava ne pazi po službenoj dužnosti, to ta odluka ostaje neizmijenjena. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić