Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-767/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, OIB: 83225778075, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-56/2022-12 od 28. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-56/2022-12 od 28. svibnja 2024. pod točkom I. izreke i odbacuje tužba za utvrđenje da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla.

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-56/2022-12 od 28. svibnja 2024. pod točkama II. i III. izreke i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju s naslova neisplaćene naknade za troškove prijevoza na posao i s pola, u visini mjesečne karte gradskog autobusnog prijevoza (286,00 kuna/37,96 €[1] ) počevši od 1. veljače 2018. godine do 9. veljače 2021. te od 1. ožujka 2021. godine do 1. rujna 2021. godine, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a počevši od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe i to:

- Za mjesec veljaču 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2018. godine;

- Za mjesec ožujak 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2018. godine;

- Za mjesec travanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2018. godine;

- Za mjesec svibanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €)zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2018. godine;

- Za mjesec lipanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2018. godine;

- Za mjesec srpanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2018. godine;

- Za mjesec kolovoz 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2018. godine;

- Za mjesec rujan 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2018. godine;

- Za mjesec listopad 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2018. godine;

- Za mjesec studeni 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2018. godine;

- Za mjesec prosinac 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2019. godine;

- Za mjesec siječanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2019. godine;

- Za mjesec veljaču 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2019. godine;

- Za mjesec ožujak 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2019. godine;

- Za mjesec travanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2019. godine;

- Za mjesec svibanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2019. godine;

- Za mjesec lipanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2019. godine;

- Za mjesec srpanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2019. godine;

- Za mjesec kolovoz 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2019. godine;

- Za mjesec rujan 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2019. godine;

- Za mjesec listopad 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2019. godine;

- Za mjesec studeni 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2019. godine;

- Za mjesec prosinac 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2020. godine;

- Za mjesec siječanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2020. godine;

- Za mjesec veljaču 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2020. godine;

- Za mjesec ožujak 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2020. godine;

- Za mjesec travanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2020. godine;

- Za mjesec svibanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2020. godine;

- Za mjesec lipanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2020. godine;

- Za mjesec srpanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2020. godine;

- Za mjesec kolovoz 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2020. godine;

- Za mjesec rujan 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2020. godine;

- Za mjesec listopad 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2020. godine;

- Za mjesec studeni 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2020. godine;

- Za mjesec prosinac 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2021. godine;

- Za mjesec siječanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2021. godine;

- Za mjesec veljaču 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2021. godine;

- Za mjesec ožujak 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2021. godine;

- Za mjesec travanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2021. godine;

- Za mjesec svibanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2021. godine;

- Za mjesec lipanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2021. godine;

- Za mjesec srpanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2021. godine;

- Za mjesec kolovoz 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2021. godine, te se nalaže tuženiku daljnja isplata naknade za troškove prijevoza tužitelju sukladno zakonu i važećem kolektivnom ugovoru."

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.050,00 €, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da tužitelj kao službenik ..., ..., ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju s naslova neisplaćene naknade za troškove prijevoza na posao i s pola, u visini mjesečne karte gradskog autobusnog prijevoza 286,00 kn/37,96 € počevši od 1. veljače 2018. do 9. veljače 2021. te od 1. ožujka 2021. do 1. rujna 2021., sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je pobliže navedenog u izreci prvostupanjske presude. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 750,00 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže postupak pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da mu pripada pravo na naknadu troškova dolaska na posao i odlaska sa posla, sve to temeljem odredbe čl.53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: KU), i novčana tražbina s navedenog osnova za vremensko razdoblje od mjeseca veljače 2018. pa zaključno sa mjesecom kolovozom 2021. u iznosu (286,00 kn / 37,96 €) mjesečne karte gradskog autobusnog prijevoza.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl.354.st.2.toč.2. ZPP-a na koju se pazi po službenoj dužnosti, a isto tako počinjena je i bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Međutim, primjenom čl. 373. a. st. 3. ZPP prvostupanjsku je presudu moguće preinačiti temeljem stanja spisa.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno;

- da je tužitelj zaposlen kao službenik u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Šibensko-kninskoj te da je Odlukom tuženika broj 511-13-01-15-411/2018 od 22. veljače 2018. (dalje: Odluka od 22. veljače 2018.) odlučeno da tužitelj u utuženom razdoblju ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza pozivom na odredbu članka 53. stavak 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: KU/17 – "Narodne novine" broj 112/17), s obzirom da je u provedenom postupku utvrđeno da je od mjesta prebivališta tužitelja u [adresa] do mjesta rada na adresi [adresa] udaljenost pješačkom rutom manja od 2 km,

- da je 19. travnja 2018. donesena Odluka tuženika broj 511-13-01-15-550/2018 kojom je odlučeno da tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, a koja se primjenjuje do 31. siječnja 2018.;

- da se udaljenost u smislu odredbe članka 5. stavak 14. Izmjena Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj12/18.; dalje. KUK/18) utvrđuje prema planeru Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka 1. toga članka, kao pješačka ruta,

- da iz dopisa društva Ceste Šibenik d.o.o. od 22. veljače 2024., proizlazi da ne postoji nogostup od početne rampe pružnog prijelaza u [adresa] pa do glavnog ulaza u PU Šibensko-kninska tj. mjesta rada tužitelja kao što ne postoji horizontalna signalizacija u vidu rubne linije te navedena ruta predstavlja suvremeni kolnički zastor odnosno ista je asfaltirana, kao i gotovo sve prometnice na području Grada Šibenika i njome, dakle, prometuju motorna vozila, dok pješacima nije zabranjen pristup. Isto tako, proizlazi da dio rute koji se odnosi na područje bez nogostupa od pružnog prijelaza [adresa] do mjesta rada tužitelja iznosi 350 metara.

7. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju mjesto stanovanja tužitelja udaljeno istina od mjesta rada pješačkom rutom manje od dva kilometra i po tome tužitelju ne bi pripadala tražena naknada, međutim, kako to tužitelj ispravno navodi, te proizlazi i iz dopisa poduzeća Ceste Šibenik d.o.o., na navedenoj pješačkoj ruti ne postoji nogostup, nesporno, a razvidno iz fotografija priležećih spisu, nisu obilježene trake na kolniku po kojoj se mogu kretati pješaci, tu je i pružni prijelaz bez podhodnika, jarak za odvodnju uz sam rub kolnika koji nije ničim osiguran, a to je obavezna strana kretanja kod dolaska na posao i kretanje je moguće jedino i isključivo po kolniku uz rizik da se ne upadne u jarak ako je potrebno izbjeći vozilo ili da na pješaka naleti vozilo, te bi svakodnevnim kretanjem kolnikom na posao i s posla prema tako utvrđenoj ruti kretanja koju propisuju odredbe KU tužitelj ugrozio vlastitu sigurnost i sigurnost drugih sudionika u prometu, pri čemu valja imati u vidu odredbu čl. 124. (Poglavlje 21.) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, po kojem pješak se ne smije kretati niti zadržavati na kolniku (st. 1.) i mora se kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno, površinom pokraj kolnika prikladnom za kretanje pješaka (st. 3.), pa kako u konkretnom slučaju se rutom iz Odluke poslodavca koja je manja od dva kilometra pješak, a time tužitelj, ne smije kretati niti zadržavati jer nema nogostupa, te se ne smije zadržavati i kretati po kolniku i ne ispunjava sigurnosne uvjete, to je dolazak na posao i odlazak s posla moguć isključivo automobilom ili sredstvom javnog prijevoza drugim najkraćim alternativnim pravcem koji je dulji od dva kilometra, tako da tužitelj ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na naknadu za troškove prijevoza u visini mjesečne autobusne karte gradskog autobusnog prijevoza. Slijedom toga, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj zbog neadekvatnosti pješačke rute od adrese stanovanja do mjesta rada na posao putuje osobnim vozilom te primjenom odredbe čl. 53. st. 10. KU/18 prihvaća tužbeni zahtjev te odlučuje kao u izreci pod točkom I. i II. pobijane odluke.

8. Međutim, takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda ne mogu se prihvatiti kao pravilna te osnovano tuženik ističe da pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama.

9. Naime, kako to proizlazi iz stanja spisa tuženik se postavljenom tužbenom zahtjevu usprotivio, između ostalog, i isticanjem tvrdnje da je o pravu na naknadu troškova u utuženom vremenskom razdoblju odlučeno u upravnom postupku pravomoćnom odlukom nadležnog upravnog tijela, a kojom tužitelju nije priznato pravo na naknadu navedenih troškova u utuženom vremenskom razdoblju te da sud u parničnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost i zakonitost navedene odluke, pri čemu je takvu pravomoćnu odluku, na koju se je pozvao tuženik pri isticanju navedenog prigovora, naveo i sam tužitelj u činjeničnim navodima tužbe te ju i prilaže uz tužbu.

10. Međutim, pobijana odluka o navedenom nema razloga o takvim navodima tuženika iz čega proizlazi da prvostupanjski sud smatra da su takvi navodi tuženika očito pravno irelevantni i bez utjecaja na donošenje odluke o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

11. Budući da je tužitelj državni službenik u Ministarstvu unutarnjih poslova RH – u PU Šibensko-kninskoj, u ocjeni pravnih učinaka naprijed navedenih odluka treba imati u vidu odredbe specijalnog propisa, a to je Zakona o policiji ("Narodne novine" br. 24/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., i 66/19. - dalje: ZP/11), koji je vrijedio i bio u primijeni u vrijeme donošenja Odluke tuženika broj 511-13-01-15- 411/2018 od 22. veljače 2018. kojom je odlučeno da tužitelj u utuženom razdoblju ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza.

12. Odredbom čl. 1. navedenog zakona je propisano da se tim zakonom uređuju osnove organizacije policije i specifičnosti radno pravnog položaja policijskih službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova (st. 1.); da pojedine odredbe ovoga zakona odnose se na vježbenike, osobe koje se obrazuju za obavljanje policijskih poslova te pripadnike pričuvnog sastava policije (st. 2.); i da se na pitanja radno pravnog položaja policijskih službenika, koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenim na temelju ovoga zakona, primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

13. Odredbom čl. 46. ZP/11, u primjeni do 17. srpnja 2019. godine (do izmjena izvršenih Zakonom o izmjenama i dopunama Zakon o policiji - "Narodne novine" broj 66/19 - dalje: ZID ZP/19), dakle važećem i u vrijeme donošenja predmetne odluke tuženika od 22. veljače 2018., bilo je propisano da odlučivanje o prijamu, rasporedu, izboru, imenovanju, razrješenju, premještaju, plaći, drugim pravima, obvezama i odgovornostima te prestanku službe policijskih službenika upravna je stvar (st. 1.); i da žalba na rješenje o prijamu, rasporedu, izboru, imenovanju, razrješenju, premještaju, plaći, prestanku i udaljenju iz službe policijskog službenika ne odgađa izvršenje (st. 2.) 12.3.) Navedena odredba čl. 46. ZP je već spomenutim ZID ZP/19 izmijenjena, sa početkom primjene tih izmjena od 18. srpnja 2019. i tom izmijenjenom odredbom je bilo propisano da odlučivanje o prijamu, rasporedu, izboru, imenovanju, razrješenju, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje te prestanku službe policijskih službenika upravna je stvar (st.1.); da žalba na rješenje o prijamu, rasporedu, izboru, imenovanju, razrješenju, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje, prestanku službe po sili zakona te udaljenju iz službe policijskog službenika ne odgađa izvršenje rješenja (st. 2.); i da protiv rješenja iz st.1. ovoga članka policijski službenik može izjaviti žalbu Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (st. 3.). Na navedeni način izmijenjena odredba čl. 46. ZP usklađena je i sa, u tom momentu važećom odredbom čl. 63. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" broj 92/05. i dr. - dalje: ZDS/05).

14. Naime, sukladno odredbi čl. 63. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" br. 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15. i 61/17., dalje ZDS), koji je bio na snazi tijekom provođenja prvostupanjskog postupka, odlučivanje o prijemu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje te prestanku državne službe jest upravna stvar o kojoj odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela (st. 1.), dok se na ostvarivanje prava i obveza iz državne službe, osim onih iz stavka 1. ovoga članka, odgovarajuće primjenjuju opći propisi o radu kojima se uređuje ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa (st. 2.). Isto tako, čl. 62. KU propisuje da se sva rješenja o ostvarivanju prava, obveza i odgovornosti službenika i namještenika obvezatno u pisanom obliku i s obrazloženjem dostavljaju službeniku i namješteniku, s poukom o pravnom lijeku.

15. Slijedom navedenog, Odlukom tuženika broj 511-13-01-15-411/2018 od 22. veljače 2018. odlučeno o zahtjevu tužitelja od strane tuženika kao poslodavca i to u pisanom obliku s uputom o pravnom lijeku, kako propisuje čl. 62. KU te je odluku tužitelj bio ovlašten pobijati u skladu s odredbama općih propisa o radu kojima se uređuje postupak ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, a na koji opći propis o radu izričito upućuje čl. 63. st. 2. ZDS.

16. Pravilnost i zakonitost upravnog akta, odnosno odluke koju je donijelo nadležno upravno tijelo u upravnom postupku, moguće je preispitivati samo u tom postupku u kojem je i donesena te u okviru zakonom predviđenih pravnih lijekova, odnosno u upravnom sporu pred nadležnim upravnim sudom, no ne i u parničnom postupku od strane parničnog suda. Dakle, kako naprijed navedena odluka tuženika od 22. veljače 2018. u smislu naprijed navedenog ima učinak upravnog akata, i kako ista nije niti ukinuta niti je poništena u upravnom postupku u skladu sa naprijed navedenim, ista je glede prava tužitelja na trošak prijevoza na posao i sa posla proizvodila pravne učinke (učinke upravnog akta) sve do donošenja odluke tuženika kojom je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova dolaska na posao i odlaska s posla počevši sa danom 01. rujna 2021.

17. Prema tome, kako je o pravu tužitelja na naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla u utuženom vremenskom razdoblju već odlučeno pravomoćnom i izvršnom odlukom tuženika, koja kao upravni akt obvezuje, ne samo poslodavca (tuženika) već i službenika (tužitelja), to onda tužitelj ne može više s uspjehom zahtijevati isplatu navedenog troška jer za to nema valjani pravni temelj, a niti je o navedenom pravu ovlašten (nadležan) odlučivati sud u parničnom postupku. Takvo pravno shvaćanje predstavlja izraženo je i u odlukama Vrhovnog suda RH (Rev-668/2018 od 23. srpnja 2019., Revr-1640/12 od 02. rujna 2014. i dr.).

18. Slijedom navedenog, za odlučivanje o postojanju prava o kojem je odlučeno upravnim aktom donesenim u upravnom postupku sud u parničnom postupku nije niti nadležan odlučivati, jer riječ o pravu koje, u vrijeme kada je o njemu odlučivalo nadležno upravno tijelo u upravnom postupku te u vrijeme važenja i primjene odluke upravnog tijela, nije niti ulazilo u sudsku nadležnost, slijedom čega je valjalo temeljem odredbe čl. 369. st. 2. u svezi čl. 365. st. 2. te čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP-a, ukinuti pobijanu presudu u točki I. izreke te odbaciti tužbu zbog apsolutne nenadležnosti.

19. Nadalje, s obzirom da je sud vezan za pravomoćnu i konačnu odluku tuženika kojom je utvrđeno da tužitelj nema pravo na naknadu troškova prijevoza i da sud nije bio ovlašten ocjenjivati njezinu zakonitost, a time niti ponovno utvrđivati jesu li ostvarene pretpostavke za priznavanje tog prava sukladno čl. 53. st. 14. u vezi st. 1. KU, to nije bilo mjesta provođenju bilo kakvih dokaza na te okolnosti. Stoga činjenice koje navodi prvostupanjski sud u obrazloženju presude (iako su proturječne sadržaju dokaza), a na temelju kojih izvodi zaključak da tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza, u konkretnom slučaju nisu relevantne za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu s obzirom da je o tom pravu odlučeno pravomoćnom i konačnom odlukom koju ovaj sud nije ovlašten preispitivati.

20. Slijedom navedenog, iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je uvažiti u odnosu na točku II. izreke presude te primjenom čl. 373 a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu u cijelosti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

21.Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, to je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka koja o njemu ovisi, a koja je sadržana u točki III. pobijane presude.

22. Stoga tuženiku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, u nastavku: Tarifa) i postavljenom zahtjevu za naknadom troškova pripada za trošak sastava odgovora na tužbu temeljem Tbr. 8.1. Tarife 100 bodova, za trošak zastupanja na ukupno tri rasprave (19.12.2023., 30.01.2024., 24.04.2024.) po 100 bodova za svaku (Tbr. 9.t.1. Odvjetničke tarife/23) te od troška sastava žalbe u iznosu od 125 bodova (Tbr. 10.t.1. Odvjetničke tarife/23) - što čini ukupno 525 bodova, a pomnoženo sa cijenom boda od 2,00 € daje trošak u iznosu od 1.050,00 € koliko je i dosuđeno tuženiku, dok tužitelju ne pripada parnični trošak.

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić