Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-441/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja JM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vuković, odvjetnik u Križevcima, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2312/2022-45 od 27. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2312/2022-45 od 27. svibnja 2025. pod točkom 3. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 413,00 eura sa zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2312/2022-45 od 27. svibnja 2025. pod točkom 3. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 850,00 eura sa zateznim kamatama, pod točkom 2. izreke u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen trošak postupka u iznosu od 761,58 eura i pod točkom 4. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženici da tužitelju s osnova neimovinske štete isplati daljnji iznos od 850,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. svibnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO), u ostalim odnosima, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 761,58 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. studenoga 2025. do isplate po kamatnoj stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO, u ostalim odnosima, u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 540,00 eura.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi trošak žalbe u iznosu 125,63 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. studenoga 2025. do isplate po kamatnoj stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO, u ostalim odnosima, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom 1. izreke naloženo je tuženici da tužitelju s osnove imovinske štete i neimovinske štete u pogledu pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti isplati ukupan iznos od 1.430,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 27. svibnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana. Pod točkom 2. izreke nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.031,25 eura zajedno sa zateznim kamatama na dosuđeni iznos troškova tekućim od 27. svibnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana. Pod točkom 3. izreke odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.263,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

Pod točkom 4. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 540,00 eura, u roku 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom 3. izreke i u odnosu na odluku o troškovima postupka žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) predlažući da se preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio na radu 30. rujna 2021., a u žalbenoj fazi je, po žalbi tužitelja, sporna visina neimovinske štete za odbijeni dio u iznosu od 1.263,00 eura.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tužitelj u žalbi. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da je uvidom u prijavu o ozljedi na radu od 5. listopada 2021. utvrđeno da je tužitelj ozlijeđen na putu za posao prilikom spuštanja niz stepenice,

-da tuženica - poslodavac u predmetnom slučaju odgovara za štetu tužitelju – radniku po kriteriju objektivne odgovornosti na temelju odredbe članka 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje: ZR), u svezi s odredbom članka 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018.),

-da je radi utvrđivanja postojanja i opsega štete koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju izveden dokaz liječničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. Žarku Rašiću, kojem je prvostupanjski sud poklonio vjeru u cijelosti sa obrazloženjem da je dan na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi medicinske dokumentacije priležeće u spisu te na osnovi pregleda tužitelja od strane vještaka,

-da je u svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio uganuće desnog gležanjskog zgloba, učinjena je odgovarajuće dijagnostička obrada, pregled kirurga i rtg gležanjskog zgloba, nije bilo prijeloma, provedena je fizikalna terapija; sličnu ozljedu tužitelj je imao 2012., stanje se stabiliziralo nakon završetka fizikalne terapije 10. siječnja 2022.,

-da je kao posljedicu predmetnog štetnog događaja tužitelj trpio bol jakog intenziteta trajnog karaktera 1 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera 5 dana, bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 42 dana, povremeni bolovi ulaze u pojačane napore,

-da je tužitelj trpio primarni strah koji je bio kratkotrajan i intenzivan, sekundarni strah kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica, jačeg intenziteta kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 4 dana, manjeg intenziteta kumulativno 14 dana,

-da su trajne posljedice umanjile opću životnu aktivnost tužitelja za 2%.

-da je tužitelju bila potrebna tuda pomoć i njega kroz 15 dana po 2 sata, i 15 dana po 1 sat, ukupno 45 sati, uzimajući u obzir cijenu primjerenu mjesnim prilikama u kojima živi tužitelj za jedan sat tuđe pomoći njege u iznosu od 4,00 eura, prvostupanjski sud je tužitelju dosudio iznos od 180,00 eura,

-da je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu putnih troškova u ukupnom iznosu od 90,00 eura budući tijekom postupka nije dokazao potrebu navedenih troškova.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja i pozivom na odredbu čl. 1100. i 1095. ZOO prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.430,00 eura, i to 1.250,00 eura sa osnova neimovinske štete i 180,00 eura s osnova tuđe pomoći, sve sa zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu zahtjeva u iznosu od 1.263,00 eura s osnova neimovinske štete odbio tužbeni zahtjev.

8. Odredbom čl. 1100. st. ZOO propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

9. Sud prvog stupnja je pozivom na odredbu čl. 1100. st. 1. ZOO i kriterije propisane istom odredbom ocijenio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 1.263,00 eura ocijenio tužbeni zahtjev previsoko postavljenim.

10. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

11. Stoga, imajući u vidu zauzeto pravno shvaćanje, u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete, imajući u vidu okolnosti samoga slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, opseg smanjenja životne sposobnosti, način na koji se iste očituju, vrijeme čekanja na naknadu, kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, prema shvaćanju ovog suda pravična naknada u iznosu od 2.100,00 eura bi u svojoj ukupnosti predstavljala primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa. S obzirom da je tužitelju s te osnove dosuđen iznos od 1.250,00 eura, valjalo je dosuditi i daljnji iznos od 850,00 eura. Žalbeni navodi tužitelja za odbijeni dio preko iznosa od 2.100,00 eura su neosnovani.

12. Pri tome treba naglasiti da pretrpljene fizičke boli, različiti oblici duševnih boli i strah nisu samostalni oblik povrede prava osobnosti već su to kriteriji koji zajedno s ostalim okolnostima slučaja utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u odnosu na glavu stvar djelomično odbiti žalbu i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (toč. I. izreke ove presude) a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu (toč. II. 1. izreke ove presude).

14. Nadalje, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2., čl. 155. ZPP i čl. 166. st. 2. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023.) tužitelju, pored dosuđenog, pripada i daljnji trošak u iznosu od 761,58 eura.

15. Naime, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tužitelj je u postupku uspio u omjeru od 92,5 % (osnova 100 % + visina 85 % / 2), pa je tuženik dakle uspio u omjeru od 7,5 %, a kada se postotak uspjeha tuženika oduzme od postotka uspjeha tužitelja, uspjeh tužitelja iznosi 85 %. Tužitelju pripada za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7.1.), pristup na ročište 13. prosinca 2023., 6. ožujka 2024., 6. veljače 2025. i 30. travnja 2025. svako po 100 bodova (Tbr. 9.1.), podneska od 8. ožujka 2024. po 25 bodova (Tbr. 8.4.), sastav dva obrazložena podneska od 13. prosinca 2023. i 21. studenoga 2024. svaki po 100 bodova (Tbr. 8.1.), ukupno 750 bodova, što uz primjenu Tbr. 46. i 54. Tarife iznosi 1.875,00 eura što prema uspjehu tužitelja u sporu 85 % iznosi 1.593,75 eura troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, što zajedno sa troškom vještačenja od 199,08 eura ukupno iznosi 1.792,83 eura. S obzirom da je tužitelju s osnova parničnih troškova dosuđen iznos od 1.031,25 eura, valjalo je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti točku 2., 3. i 4. izreke prvostupanjske presude, dosuditi daljnji trošak tužitelju u iznosu od 761,58 eura te odbiti zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

16. Tužitelju je na temelju odredbe čl. 166. ZPP priznat trošak žalbenog postupka sukladno vrijednosti predmeta spora u žalbenom postupku (1.031,25 eura) i to za sastav žalbe (Tbr. 10. toč. 1. Tarife u vezi Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 46. i 54. Tarife), što prema uspjehu tužitelja u žalbenom postupku od 67 % iznosi 125,63 eura.

17. Zatezna kamata na trošak je dosuđena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO i čl. 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj