Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-329/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Sušilović, odvjetnik u Zagrebu, Kornatska 1, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Pere Budmanija 1, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16919/2021-25 od 28. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16919/2021-25 od 28. ožujka 2025. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.614,48 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 6. srpnja 2021. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.984,29 eura s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 6. srpnja 2021. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.801,40 eura zajedno sa zateznim kamatama od 28. ožujka 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tužitelju dosuđena naknada štete preko iznosa od 1.369,81 eura, za iznos od 1.614,48 eura, žali se tuženik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) predlažući da se preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio na radu 5. rujna 2018., a u žalbenoj fazi je sporna samo visina neimovinske štete za iznos od 1.614,48 eura.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da je tužitelj bio zaposlen kod poslodavca čiji je osiguravatelj tuženik,

-da nije sporan nastanak štetnog događaja (povreda na radu tužitelja priznata odlukom HZZO-a od 27. rujna 2018.), u smislu postojeće police osiguranja te odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018., dalje u tekstu: ZZR) (NN, 71/14 i dr.), kojom je propisana objektivna odgovornost poslodavca te posljedično i osiguravatelja za štete nastale na radu i u vezi rada (što tuženik nije osporavao tijekom ovog postupka),

-da je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. Žarku Rašiću,

-da je vještak u pisanom nalazu i mišljenju (stranica 125 do 128 spisa) utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje lijevog ramena i djelomično puknuće tetive mišića supraspinatusa lijevog ramena, šest dana nakon štetnog događaja pregledan je od strane kirurga, učinila se odgovarajuća RTG obrada, bez prijeloma, preporučen je UZV lijevog ramena, na kojem se vidi parcijalna ruptura tetive supraspinatusa, po fizijatru provodi fizikalnu terapiju, te su učinjeni pregledi ortopeda zbog ozljeda lijevog ramena, u 12. mjesecu 2019. učinjena je dekompresija ruba akromiona, šivanje tetive supraspinatusa, hemostaza te šavi deltoideusa, zahvat kao i rani postoperativni tijek su uredni te je otpušten na kućnu njegu u dobrom općem stanju s uputama, postoperativno dalje provodi fizikalnu terapiju, liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon kontrola fizijatra 11. ožujka 2020.,

-da je provedenim vještačenjem na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja utvrđeno da je navedena ozljeda lijevog ramena dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 10%, koja se očituje u bolovima u lijevom ramenu kod dužeg rada lijevom rukom, dizanja i nošenje težeg tereta, a posebno u razini ramenog zgloba, uz nemogućnost rada iznad razine ramenog zgloba, te ograničenoj pokretljivosti lijevog ramena do 1/3 punog opsega pokreta, da je tužitelj trpio tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, te sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) koji je bio jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana i manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 28 dana,bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera trpio je sumarno 3 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana, a bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera trpio je sumarno tijekom 75 dana, povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti.

-da je vještak utvrdio da je tuđa pomoć druge osobe nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju bila potrebna u trajanju sumarno 20 dana po 2 sata dnevno, te još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično,

-da je opisani ožiljak u području lijevog ramena – naruženja lakog stupnja koji je vidljiv kada ne nosi gornji dio odjeće,

-da se medicinski vještak i usmeno očitovao te naveo da je tužitelj u predmetnom šetnom događaju zadobio ozljedu lijevog ramena u vidu puknuća tetive rototorne manžete, te se nakon liječenja po fizijatru i ortopedu, a obzirom da nije bilo poboljšanja, pristupilo operacijskom zahvatu – artroskopiji lijevog ramena te se osim šivanja tetive supraspinatusa tj. tetive rotatorne manžete ramena učinila i dekompresija ruba vrha lopatice jer je osim toga postojao i sindrom sraza između vrha lopatice i vrha zglobne čašice ramenog zgloba, da je tužitelj proveo fizikalnu terapiju te da je zadnja kontrola fizijatra učinjena 11. ožujka 2020. gdje je navedeno kako tužitelj još navodi povremene bolove u lijevom ramenu uz poboljšanu pokretljivost, navedeni pregled učinjen je neposredno nakon tri ciklusa fizikalne terapije, smanjenje životne aktivnosti procijenjeno je nakon kliničkog pregleda tužitelja gdje je izmjerena pokretljivost oba ramena zgloba, također kod tužitelja postoji i smanjen opseg lijeve nadlaktice u srednjem dijelu u odnosu na neozlijeđenu desnu, uzimajući u obzir opisanu smanjenu pokretljivost hipotrofiju mišića lijeve nadlaktice te povremene bolove kod pokreta u lijevom ramenu procijenjeno je smanjenje životne aktivnosti sa 10%,

-da što se tiče procjene trajanja i intenziteta bolova vještak navodi da se tužitelj dugo vremena liječio zbog bolnosti u području lijevog ramena, tako je pokušana konzervativna terapija te je nakon više od godinu dana podvrgnut operacijskom zahvatu u 12. mjesecu 2019., te je nakon toga ponovno provedena fizikalna terapija te je upravo uzimajući u obzir tijek i način liječenja procijenjeno trajanje i intenzitet bolova,

-da što se tiče prigovora na naruženje opisan je ožiljak u području lijevog ramena dužine 7 cm u boji i razini okolne kože te vještak navodi da to predstavlja naruženje lakog stupnja koje je vidljivo kada ne nosi gornji dio odjeće, da je tužitelj djelomično operiran artroskopski no međutim učinjen je i rez dužine 7 cm upravo radi rješavanja sraza između lopatice i vrha zglobne čašice ramenog zgloba, te je ukupno naruženje stoga lakog stupnja,

-da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio predmetni nalaz i mišljenje vještaka, kao i usmenu dopunu istoga kojim je vještak argumentirano otklonio prigovore tuženika, dodatno obrazlažući okolnosti vezane za vrstu povrede tužitelja te način i tijek liječenja, kao i prirodu zaostalih posljedica te prirodu i intenzitet pretrpljenih bolova i straha, kao i okolnosti vezane za nastalo naruženje (što uključuje i rez dužine 7 cm), što prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća,

-da tuženik pri zaključenju glavne rasprave nije predlagao provođenje novog vještačenja po drugom vještaku.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja i pozivom na odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO), u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.), prvostupanjski sud je utvrdio da bi tužitelju pripadala odgovarajuća naknada neimovinske štete zbog utvrđene povrede prava osobnosti, i to uzimajući u obzir pretrpljene fizičke bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti uslijed zaostalih trajnih posljedica, kao i naruženje, o čemu je sud vodio računa, te bi tužitelju s tog osnova ukupno pripadalo 5.700,00 eura u smislu postojećih Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine nematerijalne (imovinske) štete, te naknada za imovinsku nenovčanu štetu, uslijed primljene tuđe pomoći u naprijed naznačenom trajanju (ukupno 70 sati), za što mu pripada 390,00 eura, s tim da cijena jednog sata pružanja takve pomoći utvrđena uzimajući u obzir cijenu takve usluge, u smislu čl. 223.ZPP, dakle ukupno iznos od 6.090,00 eura, od kojeg iznosa je oduzet već isplaćeni iznos tužitelju od 2.574,82 eura (19.400,00 kn) te iznos odbitne franšize od 530,89 eura (4.000,00 kn), na koji način bi tužitelju ukupno pripadao iznos od 2.984,29 eura.

8. Tuženik žalbom osporava iznos od 1.614,48 eura s osnova dosuđene neimovinske štete.

9. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Pri tome treba navesti da kriteriji, odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima se utvrđuje pravo na isplatu pravične novčane naknade i njezina visina nisu samostalan niti pravno obvezujući pojedinačno određen oblik neimovinske štete već kvalifikatorne okolnosti koje prema odredbi čl. 1100. ZOO zajedno s ostalim okolnostima slučaja utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno.

11. Cijeneći u postupku utvrđene kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi odluka o visini naknade neimovinske štete, i to okolnosti samoga slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, jačinu i trajanje posljedica, način na koji se iste očituju, kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, po utvrđenju ovoga suda prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. utvrdio tužitelju primjeren iznos pravične novčane naknade u iznosu od 6.090,00 eura. Budući da nije sporno da je tuženik s te osnove isplatio tužitelju iznos od 2.574,82 eura (19.400,00 kn) te imajući u vidu iznos odbitne franšize od 530,89 eura (4.000,00 kn), pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužitelju isplati i daljnji iznos od 2.984,29 eura. Suprotni žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u navedenom dijelu.

12. Odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155 ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pri čemu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

13. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

14. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe je odbijen jer tuženik sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj