Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-395/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc.Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi isplate, odlučujući om žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr-2/2024-19 od 13. svibnja 2025., dana 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr-2/2024-19 od 13. svibnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju VF isplati iznos 1.680,31 EUR neto sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 41,13 EUR od 15.03.2012. do isplate;

- na iznos 12,02 EUR od 15.04.2012. do isplate;

- na iznos 69,04 EUR od 15.06.2012. do isplate;

- na iznos 88,77 EUR od 15.07.2012. do isplate;

- na iznos 49,32 EUR od 15.08.2012. do isplate;

- na iznos 78,91 EUR od 15.09.2012. do isplate;

- na iznos 207,13 EUR od 15.10.2012. do isplate;

- na iznos 69,04 EUR od 15.11.2012. do isplate;

- na iznos 123,99 EUR od 15.12.2012. do isplate;

- na iznos 45,68 EUR od 15.01.2013. do isplate;

- na iznos 102,08 EUR od 15.02.2013. do isplate;

- na iznos 49,90 EUR od 15.03.2013. do isplate;

- na iznos 35,65 EUR od 15.04.2013. do isplate;

- na iznos 95,05 EUR od 15.05.2013. do isplate;

- na iznos 31,51 EUR od 15.06.2013. do isplate;

- na iznos 78,79 EUR od 15.07.2013. do isplate;

- na iznos 86,79 EUR od 15.08.2013. do isplate;

- na iznos 74,86 EUR od 15.09.2013. do isplate;

- na iznos 95,05 EUR od 15.10.2013. do isplate;

- na iznos 72,12 EUR od 15.11.2013. do isplate;

- na iznos 74,86 EUR od 15.12.2013. do isplate;

- na iznos 74,86 EUR od 15.01.2014. do isplate;

- na iznos 23,76 EUR od 15.02.2014. do isplate,

i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju VF naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 4.605,33 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13.05.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava kao i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike naknade troškova prijevoza na posao i s posla u utuženom periodu od 16. veljače 2012. do 31. siječnja 2014.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio djelatna vojna osoba u Oružanim snagama RH, na dužnosti vođe skupine.

9. Također nije sporno da je tužitelj živio u [adresa] dok mu je mjesto službe bilo u [adresa].

10. Međutim ovdje je sporno je li tužena pravilno obračunavala i isplaćivala naknadu za prijevoz.

11. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

-da iz rješenja Ministarstva obrane, oružane snage RH, od 28. ožujka 2008. godine, proizlazi da se tužitelju priznaje pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza autobusom s posla i na posao na relaciji [adresa] i obratno u visini cijene najjeftinije mjesečne autobusne karte i to od 1. siječnja 2008. godine, pa sve dok za to postoje uvjeti,

-da iz rješenja Ministarstva obrane, oružane snage RH, klasa UP/I-121-05/12-01/366 od 23. travnja 2012. (list 8 spisa) proizlazi da se tužitelju priznaje pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza na posao i s posla na relaciji [adresa] i obratno u visini cijene najjeftinije mjesečne karte prijevoznika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., [adresa] i obratno u visini cijene najjeftinije mjesečne karte prijevoznika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. i to od 16. veljače 2012. godine, pa sve dok za to postoje uvjeti,

-da iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da imenovani, ovdje tužitelj, radi u smjenskom sustavu rada, da putuje na relaciji [adresa]–[adresa] te da je na relaciji [adresa] organiziran vojno-linijski prijevoz koji nije u skladu s radnim vremenom tužitelja, odnosno da je na relaciji [adresa] definiran prijevoz vlakom,

-da visina cijene mjesečne karte na navedenim relacijama proizlazi iz potvrda HŽ-a o visini cijene karte (list 9-16, 34-36 spisa),

-da iz čl. 2. st. 5. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (Narodne novine br. 141/04, 22/05 - dalje: Pravilnik) proizlazi da djelatna vojna osoba nema pravo na naknadu troškova prijevoza za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla,

-da prema pravnom shvaćanju koje je Vrhovni sud RH iznio u rješenju posl. br. Rev- 760/2023 od 28.11.2023., a kojim su ukinute nižestupanjske presude u ovom predmetu, proizlazi da bez obzira na postojanje upravnog akta (rješenje od 23. travnja 2012.) kojim je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova prijevoza – tužitelj nije imao pravo na naknadu troškova prijevoza za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, slobodnih dana i drugih slučajeva kada nije putovao na posao i nije imao trošak prijevoza, ali ima pravo na trošak prijevoza kada je tužitelj sukladno rasporedu poslodavca obavljao službu dežurstva, straže odnosno kada je radio na terenu,

-da iz iskaza tužitelja proizlazi da nije unaprijed kupovao mjesečnu voznu kartu, nego je na posao išao svojim osobnim automobilom,

-da je sud radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveo financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o., a kojeg je sud prihvatio kao stručnog i obrazloženog, te je vještak u svom nalazu i mišljenju izvršio izračun polazeći od visine mjesečne karte, uz primjenu čl. 2. st. 5. Pravilnika bez umanjivanja za one dane kada se tužitelj nalazio na radnom mjestu po rasporedu, odnosno u slučaju rasporeda koji ne predstavlja odstupanje od uobičajenog rasporeda rada, sve na način da se svakih 8 sati redovnog rada tužitelja obračunalo kao 1 dolazak na posao,

-da je vještak anticipirao sve dane kada se tužitelj nalazio na radnom mjestu, a isključuje sve dane koje je tužitelj proveo na bolovanju, godišnjem odmoru, slobodnim danima i sl. te na temelju dokumentacije u spisu utvrdio broj dana kada se tužitelj po rasporedu nalazio na radnom mjestu te je utvrdio ukupni iznos mjesečne karte HŽ na relaciji [adresa]–[adresa]–[adresa], a potom je dobiveni broj dolazaka na posao pomnožio sa cijenom mjesečne karte koja je podijeljena sa brojem radnih dana u mjesecu,

-da je vještak na taj način, a usporedbom sa isplaćenim naknadama za prijevoz, izračunao da je tužena u razdoblju od veljače 2012. do siječnja 2014. tužitelju manje isplatila iznos 1.680,31 EUR neto od iznosa na koji ima pravo.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja te uzimajući u obzir da je vještak izračun upravo napravio u skladu sa čl. 2. st. 5. Pravilnika, dakle umanjenjem iznosa mjesečne karte za dane kada se tužitelj nalazio na godišnjem odmoru, bolovanju i sl. ali bez umanjenja kada se tužitelj po redovnom rasporedu nalazi na poslu (dežurstva, straže, tereni), pravilno zaključio da tužitelju pripada po osnovi naknade za prijevoz daljnji iznos od 1.680,31 EUR.

13. Tuženik u žalbenim navodima ističe da upravo dani blagdana na koje tužitelj nije radio a u evidencijama su označeni kao redovan rad i plaćeni, pa i dani kada je bio slobodan od rada nakon turnusa smatraju se drugim slučajevima kada nije putovao na posao i imao trošak.

14. Međutim ovi žalbeni navodi tuženika su paušalni jer je upravo na temelju evidencije odnosno dokumentacije tuženika sačinjen izračun po vještaku financijske struke a iz kojeg proizlazi kada se tužitelj nalazio po rasporedu na radnom mjestu te uzimajući u obzir da tužitelj ima pravo na troškove prijevoza kada se nalazi na poslu (dežurstva, straže, tereni).

15. Žalbeni prigovor tuženika na odluku o troškovima parničnog postupka su općeniti a ovaj sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka.

16. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

17. S obzirom da tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

18. Tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević