Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-90/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetine Kaleb kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MI zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog MI izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-623/2023-20 od 19. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog MI kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K- 623/2023-20 od 19. studenog 2024., pod točkom I. izreke, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09 – izmjene i dopune, 80/11 - izmjene i dopune, 91/12 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12 - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. travnja 2023, broj K-623/23-2. Pod točkom II. izreke presude okrivljeni MI proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11, te je na temelju istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenom MI izrečena je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako on u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP naloženo je okrivljeniku da naknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura (slovima: sto eura) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti prvostupanjske presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni MI osobno, zbog povrede Kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine, odnosno da mu se kazna "umanji ili da ga se oslobodi od kazne".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba okrivljenog MI nije osnovana.

6. Iako okrivljenik uvodno u žalbi navodi da se žali zbog povrede Kaznenog zakona, on tu žalbenu osnovu nije obrazložio nego sadržajno jedino osporava činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda da je on počinio inkriminirano kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11.

7. Osporavajući pravilnost i potpunost, a zapravo samo pravilnost, okrivljenik u žalbi, jednako kao u obrani, navodi da nije imao namjeru prevariti oštećenog ZI, već su postojali objektivni razlozi zbog kojih preuzeti posao nije izvršio. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da se okrivljenik oštećenom ZI predstavio kao direktor trgovačkog društva ...o.o. iako prema obrani okrivljenika i iskazu svjedoka BI radove na nadstrešnici za automobile nije trebalo obaviti to trgovačko društvo nego on osobno. Okrivljenik ne osporava da je od ugovorene cijene radova zatražio i dobio od oštećenog ZI predujam u iznosu 5.500,00 kuna koji novac nije utrošio na izvršenje radova, npr. na nabavku materijala, već „na život“. Jednako tako okrivljenik navodi da dogovorene radove nije mogao obaviti sam već je trebao angažirati radnike, ali nije imao novca da ih plati. Kada se ima na umu da je okrivljenik dogovorio završetak radova u roku kraćem od 20-ak dana, to je okrivljenik prilikom ugovaranja radova nedvojbeno znao svoje financijske i organizacijske mogućnosti kojima bi osigurao materijal i radnike za dovršenje preuzetih radova. Okrivljenik nadalje navodi da mu se financijsko stanje pogoršalo nakon dogovora radova s oštećenim ZI, ali uopće ne navodi koji poslovi mu nisu plaćeni, u kojem iznosu i od koga. Protekom vremena okrivljenik je nastavio oštećenog ZI uvjeravati u svoju namjeru da preuzete radove obavi, dolazio je na mjerenja, ali niti jednu drugu radnju radi izgradnje nadstrešnice nije poduzeo, nije nabavio materijal niti je započeo s bilo kojom drugom konkretnom pripremnom radnjom izgradnje. Okrivljenik kao dokaz svoje namjere da dovrši preuzeti posao oštećenom ZI nudi osobno vozilo trgovačkog društva ... na što nije bio ovlašten prema iskazu svjedoka BI. Imajući na umu da okrivljenik u većem dijelu izbjegava kontakt s oštećenim ZI kojem ne zna što bi mu rekao, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je okrivljenik postupao s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist i doveo drugoga - ZI lažnim prikazivanjem u zabludu da će izgraditi nadstrešnicu za automobile u dogovorenom roku, održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, na način da njemu kao predujam preda iznos od 729,98 eura / 5.500,00 kuna.

7.1. Stoga, suprotno stavu okrivljenog MI, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, nalazeći da su u utvrđenom ponašanju okrivljenika ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja tog kaznenog djela.

8. Okrivljenik se nije žalio zbog odluke o kazni, ali je ovaj drugostupanjski sud razmatrao žalbu okrivljenika kao da se žalio i na visinu izrečene kazne jer prema članku 478. ZKP žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljenika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, stoga je ovaj žalbeni razlog razmatran kao da je okrivljenik predložio da se blaže kazni. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio i sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je sve okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika kao olakotno cijenio njegovu neosuđivanost, da je oštećenom ZI namirio štetu, da je zaposlen, a da iznos pribavljene koristi nije značajan, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Imajući na umu navedeno te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci te izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 3 (tri) godine u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima, njome će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenika nije osnovano.

9. Kako žalbenim razlozima okrivljenog MI nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika.

10. S obzirom na navedeno, primjenom članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 19. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Irena Kvaternik