Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3917/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kuprešak, odvjetnik u Zagrebu, Meštrovićev trg 2 i punomoćnica Goranka Herljević, odvjetnica u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 7, protiv tuženog RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Rikard Kunštek, odvjetnik u Krapini, Ulica Ljudevita Gaja 32, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-406/2018-25 od 14. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ŽC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P- 406/2018-25 od 14. rujna 2021., u pobijanom dijelu pod točkom I. i II izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom žalbenog troška.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I O d b i j a se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ŽC iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] , koji glasi:

"Nalaže se tuženom RC iz [adresa], da tužitelju ŽC iz [adresa] na ime isplate najma 2/3 dijela kata, plati iznos od 72. 000, 00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5%-tnih poena, koja teče po toj stopi od 20. studenog_2015. godine, a od 01. 08. 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, kako slijedi:

-2.000,00 kn od 20. 11. 2015. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 12. 2015. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 01. 2016. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 02. 2016. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 03. 2016. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 04. 2016. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 05. 2016. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 06. 2016. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 07. 2016. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 08. 2016. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 09. 2016. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 10. 2016. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 11. 2016. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 12. 2016. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 01. 2017. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 02. 2017. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 03. 2017. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 04. 2017. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 05. 2017. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 06. 2017. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 07. 2017. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 08. 2017. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 09. 2017. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 10. 2017. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 11. 2017. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 12. 2017. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 01. 2018. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 02. 2018. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 03. 2018. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 04. 2018. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 05. 2018. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 06. 2018. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 07. 2018. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 08. 2018. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 09. 2018. pa do isplate

-2.000,00 kn od 20. 10. 2018. pa do konačne isplate , u roku od 15 dana , pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku RC da tužitelju ŽC naknadi parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom , tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pod prijetnjom ovrhe.''

II Tužitelju: ŽC iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] se nalaže da tuženiku: RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.535,00 kuna s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14. rujna 2021. pa do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosim po stopi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III O d b i j a se kao neosnovan zahtjev tuženika RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500.00 kuna s zakonskom zateznom kamatom.".

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I.i II. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih razloga. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.562,50 kuna te troška sudske pristojbe za žalbu u točno nenaznačenom iznosu.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, s time da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužitelj u žalbi posebno upire, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

6. Žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, također nisu osnovani.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za plaćanje najamnine za korištenja kata stambene kuće u [adresa], za razdoblje od studenog 2015. do listopada 2018., u ukupnom iznosu od 72.000,00 kuna (po 2.000,00 kuna mjesečno), zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je suvlasnik navedene kuće i dvorišta u 5/6 dijela, koja kuća se sastoji od prizemlja i kata (potkrovlja), koji suvlasnički dio nekretnine je stekao kupoprodajnim ugovorom od SC iz [adresa], a da je tuženik, sin prodavateljice, suvlasnik iste kuće u 1/6 dijela, odnosno 1/3 dijela kata (potkrovlja) u kojem stanuje, za koji mu je tužitelj ponudio da kupi 2/3 dijela kata ili da plati najam za istu površinu, što je tuženik odbio, radi čega tužitelj tužbom traži od tuženika isplatu 2/3 najamnine za koju se tuženik neosnovano obogatio.

8. Iz postupka koji je proveo prvostupanjski sud proizlazi utvrđenim:

- da između stranaka nije sporno da je tužitelj suvlasnik u 5/6 dijela, a tuženik u 1/6 dijela čkbr. [katastarska čestica], kuća i dvorište Ž od 433 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je između stranaka nesporno da su SC, majka tuženika, kao prodavateljica i tužitelj, kao kupac, sklopili 5. lipnja 2006. Kupoprodajni ugovor kojim SC prodaje tužitelju 5/6 dijela predmetne nekretnine, da je ugovorom konstatirano da kupoprodajna cijena zajedno s idealnim dijelovima, zajedničkim dijelovima i uređajima kuće iznosi 200.000,00 kuna, da potpisom toga Ugovora prodavateljica potvrđuje da joj je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti, da prodavateljica ima pravo doživotnog uživanja kuće i da će se to pravo upisati u zemljišne knjige, da u posjed kupljene nekretnine kupac stupa danom smrti prodavateljice ili s danom smještaja u Dom umirovljenika, da prodavateljica jamči kupcu da je predmetna nekretnina njezino isključivo vlasništvo, da na njoj ne postoji neko pravo trećega koje isključuje, smanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a posebno da nekretnina nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima i da prodavateljica dozvoljava kupcu da na temelju toga Ugovora ishodi uknjižbu, odnosno predbilježbu svoga prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, koji Ugovor su stranke potpisale, a tužitelj se temeljem tog Ugovora uknjižio u zemljišnim knjigama kao suvlasnik u 5/6 dijela predmetne nekretnine,

- da je uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Krapini poslovni broj: O175/00-4 od 17. srpnja 2000. utvrđeno da su iza pok. JC, supruga SC i oca tuženika, kao nasljednici predmetne nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/2 dijela, proglašeni SC u 2/3 dijela i tuženik u 1/3 dijela,

- da je uvidom u Ugovor o smještaju u obiteljski dom od 16. studenoga 2018. između ...', [adresa] i SC, utvrđeno da je SC smještena u taj Dom i da je kao obveznik plaćanja smještaja navedena SC, pri čemu u spisu prileži uplatnica iz koje je razvidno da je na ime smještaja u razdoblju od 16. studenoga 2018. do 16. ožujka 2019. plaćeno 20.000,00 kuna,

- da je uvidom u službenu zabilješku od 20. veljače 2019. utvrđeno da je konstatirano da HC odvodi svoju majku SC iz ustanove, da je HC upoznata s time da SC ima plaćeni smještaj u Domu do 16. ožujka 2019., a da ustanova ne vraća novac, a također je navedeno da nema obostranih potraživanja,

- da je uvidom u tužbu od 4. ožujka 2019. (list 14 spisa) podnesenu Općinskom sudu u Zlataru, Stalnoj službi u Krapini, utvrđeno da je SC protiv ŽC podnijela tužbu radi ništetnosti predmetnog Ugovora od 5. lipnja 2006., osporavajući da joj je ŽC platio kupoprodajnu cijenu od 200.000,00 kuna, navodeći da temeljem tog Ugovora ima pravo doživotnog uživanja i da zapravo ŽC nije ispunio niti jedan uvjet iz tog Ugovora, pa da je prevarena,

- da je uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 24. lipnja 2004. utvrđeno da je SC, kao primateljica uzdržavanja, sklopila sa svojom kćeri LC, kao davateljicom uzdržavanja, navedeni Ugovor, kojim se navedena obvezala uzdržavati SC, a da joj ova nakon svoje smrti ostavlja 5/6 dijela predmetne nekretnine u suvlasništvo,

- da je uvidom u presliku uplatnica utvrđeno da su plaćeni režijski troškovi ( električna energije, voda, plin, rtv pristojba) na ime SC i RC na adresi

[adresa] u utuženom razdoblju,

- da je uvidom u podatke Porezne uprave, Područni ured Krapina, Ispostava Krapina od 17. prosinca 2019. utvrđeno da prosječna cijena najma za 50 m2 u [adresa] iznosi 1.000,00 kuna mjesečno,

- da stalni sudski vještak za knjigovodstvo, financije i devizno poslovanje EC u nalazu i mišljenju navodi da nije našao podatak u spisu koliko iznosi kvadratura kuće, već da postoji samo kvadrature čestice na kojoj se kuća nalazi zajedno s dvorištem i to čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], ukupne površine od 433 m2 - kuća i dvorište, pa je vještak izvršio izračun za dvije varijante površine 2/3 kuće i to:ako kuća ima površinu od 150 m2, tako da bi ukupna najamnina za 2/3 kuće za razdoblje od 20. studenoga 2015. do 20. listopada 2018. iznosila 72.000,00 kuna , a ako kuća ima površinu od 100 m2, da bi ukupna najamnina za 2/3 kuće za razdoblje od 20. studenoga 2015. do 20. listopada 2018. iznosila 48.002,40 kuna, koja cijena je utvrđena temeljem podataka Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Krapina, Ispostava Krapina,

- da iz podudarnih iskaza stranaka nedvojbeno proizlazi da se predmetna kuća sastoji od prizemlja, a da se u prizemlju nalaze dvije sobe, kupaonica, kuhinja i velike pomoćne prostorije te da prizemlje ima poseban ulaz, odnosno da postoji ulaz u prizemlje, kao i ulaz tamo gdje se nalaze garaže te da postoji poseban ulaz na kat kuće i da se kat kuće sastoji od dvije male sobe, kuhinje i kupaonice te hodnika,

- da iz podudarnih iskaza stranaka proizlazi i to da je majka tuženika, SC, živjela u prizemlju kuće, dok iz uvjerljivog i logičnog iskaza tuženika proizlazi da je on živio na katu, odnosno u tavanskom prostoru kojeg je dogradio i renovirao, tako da se taj tavanski prostor sastoji od posebnog ulaza, dvije male sobe, kuhinje i kupaonice, kao i hodnika, s time da je tuženik promijenio krovište i crijep, koji svi radovi su završeni 2007.,

- da je uvjerljiva i logična tvrdnja tuženika da on nije znao da je njegova majka SC sklopila predmetni Kupoprodajni ugovor s tužiteljem, jer je logično i životno da tada tuženik ne bi ulagao u predmetnu kuću, a s obzirom na to da majka tuženika njemu nije rekla da je sklopila predmetni kupoprodajni ugovor, da je uvjerljiva i životna tvrdnja tužitelja da tuženik i njegova majka nisu bili u dobrim odnosima,

- da tužitelj ima ključeve od prizemlja kuće i pomoćnih prostorija te je stupio u posjed istog i boravio dva do tri puta u prizemlju kuće, dok uopće nije stupio u posjed kata kuće, niti je tamo bio, niti zna od kojih se prostorija sastoji kat kuće, što je tužitelj i sam naveo u svom iskazu,

- da je nesporno da je SC smještena u Dom umirovljenika 16. studenoga 2018., što je razvidno iz Ugovora o smještaju u obiteljski dom za starije i nemoćne ... '', [adresa] od 16. studenoga 2018., u koji Dom ju je smjestio tužitelj, kako to i tuženik tvrdi, ali je 20. veljače 2019. otišla iz Doma, kada ju je odvela njezina kći, nakon čega je SC smještena ponovno u predmetnu kuću u [adresa],

- da je SC umrla **.**.2019.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja, cijeneći da iako je nesporno da glede predmetne kuće nije uspostavljeno etažno vlasništvo sukladno čl. 43. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) te da nije provedeno razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina temeljem čl. 47. do 56. ZV-a, sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 42. st. 1. ZV-a (po kojem svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje), zaključuje da, budući da se radi o suvlasništvu stranaka na predmetnoj nekretnini (tužitelj 5/6 dijela, a tuženik 1/6 dijela), da su se stranke međusobno podijelile glede posjeda i izvršavanja vlasničkih ovlasti (tužitelj koristi prizemlje i pomoćne prostorije u prizemlju, koje je inače koristila i pravna prednica tužitelja, a tuženik koristi kat kuće), da nije osnovan zahtjev tužitelja da od tuženika za korištenje kata ( potkrovlja) kuće traži isplatu najamnine, rukovodeći se pri tome i činjenicom da SC nije izgubila pravo doživotnog uživanja suvlasničkog dijela kuće (tako da tužitelj nije mogao stupiti u posjed kupljenog dijela predmetne nekretnine, u koji kupljeni dio nekretnine je mogao stupiti tek nakon njezine smrti), slijedom čega odbija tužbeni zahtjev tužitelja i odlučuje kao u toč. I izreke pobijane presude.

10. Tužitelj u žalbi osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije znao da je njegova majka s tužiteljem sklopila predmetni Ugovor o kupoprodaji te da je izvodio građevinske radove na katu kuće koje da je završio 2007., prigovarajući i zaključku suda o tome da su stranke u naravi odlučile kako će posjedovati i izvršavati vlasničke ovlasti u vezi predmetne nekretnine i da bi takav dogovor tuženik postigao sa svojom majkom s kojom je bio u izrazito lošim odnosima, uz tvrdnju da je tužitelj dokazao da je tuženiku višekratno osporavao pravo samoposjeda kata kuće, a da je tuženik bez valjane pravne osnove držao u samoposjedu gornju etažu, prigovarajući i nepostojećoj osobnoj služnost SC, prodavateljice, koja nije bila upisana u zemljišnu knjigu.

11. Prvostupanjski sud je, po ocjeni ovoga suda, u odnosu na zaključak o tome da na strani tužitelja ne postoji osnov da od tuženika za korištenje kata ( potkrovlja) kuće traži isplatu najamnine, tijekom postupka raspravio sva sporna pitanja i ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

12. U konkretnom slučaju, rukovodeći se iznijetim činjenicama u tužbi i tijekom postupka, pa tako i navode na ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak od 10. rujna 2019. (list 24-25 spisa), tužitelj u ovoj pravnoj stvari postavlja zahtjev za naknadu koristi koju je tuženik imao koristeći u cijelosti kat predmetne kuće (kao dio nekretnine suvlasništvo stranaka), bez pravne osnove, temeljem čega je o osnovanost tužbenog zahtjeva valjalo odlučivati kroz odredbu čl. 165. ZV-a, koja regulira naknadu troškova korištenja tuđe nekretnine od strane nepoštenog posjednika, odnosno obveze (i prava) nepoštenog posjednika za vrijeme bespravnog korištenja tuđe nekretnine, koju odredbu je imao u vidu i sud prvog prvog stupnja prilkom ocjenjivanja (ne)osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, mada se na nju nije izričito pozvao.

13. Imajući u vidu činjenice i dokaze na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev, u konkretnom slučaju, i po stavu ovoga suda, na strani tužitelja nisu ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a, koja ga kao (su)vlasnika predmetne kuće (pa tako i njezinog kata, kao zasebne stambene cjeline), ovlašćuje zahtijevati od tuženika, kao drugog suvlasnika, na naknadu koristi koje je tuženik imao kao isključivi posjednika kata predmetne kuće, jer neovisno od toga što je tužitelj dokazao da je (su)vlasnik kuće koja je predmetom spora (pa tako i njezinog kata, kao zasebne stambene cjeline koju je u spornom razdoblju isključivo koristio tuženik), iz izvedenih dokaza, i po stavu ovoga suda, proizlazi da je u razdoblju koje je obuhvaćeno tužbom (od studenog 2015. do listopada 2018.), tuženik (kao pošteni posjednik), imao pravo na temelju kojeg je u to vrijeme mogao biti u isključivom posjedu predmeta spora.

14. Naime, suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tuženik u vrijeme sklapanja Kupoprodajnog ugovora između tužitelja i majke tuženika, o navedenom nije imao saznanja. To jasno proizlazi iz u tom dijelu suglasnih iskaza stranaka, i to posebice tužitelja koji je i sam naveo „da mu je od strane prodavateljice rečeno da nitko ne smije saznati za to da su zaključili ugovor, tako da nitko ne bi niti saznao za taj ugovor da nisu došli djelatnici Elektre i vršili neke radove na ukopčavanju, odnosno uvođenju električnog priključka, pa su tražili potpis vlasnika, a da je tuženik smatrao da je to majka, međutim, da su djelatnici Elektre vidjeli da je tužitelj suvlasnik nekretnine, što su rekli tuženiku, pa je tuženik tek tada saznao za Ugovor, a to je bilo otprilike prije godinu dana“, pa kada se uzme u obzir da je tužitelj davao iskaz na ročištu od 27. studenog 2019. (list 32-37 spisa), proizlazi da je tuženik (i po tvrdnjama samog tužitelja), za Ugovor saznao tek u studenom 2018., dakle u razdoblju koje nije obuhvaćeno tužbom (konkretno nakon isteka tog razdoblja), pri čemu iz izvedenih dokaza, pa tako i iskaza samo tužitelja, proizlazi i to da je tuženiku osporeno pravo na isključivi posjed kata kuće tek neposredno prije pokretanja ovog postupka, očigledno tek nakon što je tuženik saznao za Kupoprodajni ugovor. Naime, saznanje tuženika za predmetni Ugovor koincidira s podnošenjem tužbe u ovome sporu (23. studenog 2018.), ali isto tako i s dopisom tužitelja od 5. studenog 2018. (list 6 spisa), koji je prethodio tužbi, kojim dopisom tužitelj nudi tuženiku (po pravu prvokupa), otkup njegovog suvlasničkog dijela (2/3 dijela), stana na katu, u protivnom, ukoliko to tuženik ne prihvati, od tuženika traži najamninu za 2/3 dijela toga stana, od kada se može smatrati da je posjed tuženika postao nepošten.

15. Imajući u vidu odredbu čl. 18. st. 3. ZV-a, kojom je propisano da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, kako tuženik nije znao, niti je s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, imao razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na isključivi posjed stana na katu (u vrijeme obuhvaćeno tužbom), koji stan je, kako to proizlazi iz sadržaja spisa, u to vrijeme (obuhvaćeno tužbom) nesmetano koristio, kao što ga je nesmetano koristio i do tada (očigledno uz suglasnost svoje majke, kao druge prijašnje suvlasnice), pri čemu mu nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora niti sam tužitelj pravo na nesmetano korištenje tog stana ni na koji način nije osporavao (s time da je, pored navedenog, po zahtjevu prodavateljice tajio i činjenicu da je postao drugi suvlasnik cijele nekretnine), i po stavu ovoga suda, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je takvim postupanjem obje stranke, posjed i izvršavanje vlasničkih ovlasti u vezi predmetne nekretnine (kako je isti do tada vršen na način da tužitelj koristi prizemlje i pomoćne prostorije, koje je inače koristila i njegova pravna prednica tužitelja, a da tuženik koristi kat kuće), i nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora, po tužitelju time prešutno prihvaćen, čime na strani tuženika ne postoji obveza naknaditi tužitelju eventualnu korist koju je imao isključivim korištenjem stana na katu u spornom razdoblju.

16. Stoga, imajući na umu utvrđeno činjenično stanje, kako je u utuženom razdoblju tuženik bio pošteni posjednik, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo (čl. 165. st. 1. ZV-a), kada je odbio tužbeni zahtjev, jer korist (su)vlasniku ima obvezu naknaditi samo nepošteni, ali ne i pošteni posjednik, pri čemu osnovano sud prvog stupnja ukazuje i na činjenicu da SC, prodavateljica, nije izgubila pravo doživotnog uživanja prodanog suvlasničkog dijela kuće u utuženom razdoblju, temeljem kojeg prava doživotnog uživanja je tužitelj mogao stupiti u posjed kupljenog dijela predmetne nekretnine tek s danom smještaja SC u Dom umirovljenika, u koji Dom je ona smještena 16. studenoga 2018. (a razdoblja obuhvaćeno tužbom završava s ranijim datumom, zaključno do listopada 2018.), odnosno nakon njezine smrti, pa kada se toma doda i to da je vještačenjem izmakla korist, kao pripadajuća najamnina u spornom razdoblju, utvrđena za 2/3 suvlasničkog dijela u odnosu površinu cijele kuće (od 150 m2, odnosno od 100 m2), tako da pripadajuća najamnina nije utvrđena u realnom iznosu prema kvadraturi i osobinama stana na katu (u odnosu na koji stan tužitelj postavlja zahtjev), tada se u takvim okolnostima (u kojima tužitelj na adekvatan način nije dokazao niti visinu utuženog potraživanja), u potpunosti ukazuje neosnovanim potraživanje tužitelja, koje, dakle, nije dokazao niti u osnovu, niti u visini.

17. S obzirom na sve naprijed obrazloženo, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane odluke i preostali žalbeni navodi kojima tužitelj upire na nepostojeću osobnu služnost SC, prodavateljice, koja nije bila upisana u zemljišnu knjigu, imajući u vidu da je sam tužitelj potpisom Kupoprodajnog ugovora potvrdio da prodavateljica ima pravo doživotnog uživanja kuće i da će se to pravo upisati u zemljišne knjige, te da u posjed kupljene nekretnine kupac stupa danom smrti prodavateljice ili s danom njezina smještaja u Dom umirovljenika, koje pravo služnosti tužitelj prodavateljici nije niti osporavao, kako to proizlazi iz njegovog iskaza, već ga je u svemu poštivao sve do podnošenja tužbe u ovom sporu (odnosno neposrednjo prije njezina podnošenja), tako da je dužan trpiti izvršavanje pretpostavljenog prava prodavateljice na doživotno uživanje prodanog mu suvlasničkog dijela predmetne kuće, koje pravo je svakako trajalo i u razdoblju obuhvaćeno tužbom.

18. Stoga, pravilno sud prvog stupnja, suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, zaključuje da nije osnovan zahtjev tužitelja tražiti od tuženika isplatu najamnine za korištenje kata ( potkrovlja) kuće, slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio postavljeni tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

19. Preostali žalbeni navodi kojima tužitelj u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik izvodio građevinske radove na katu kuće i da je kat kuće dovršio 2007., kojima, pored navedenog, ukazuje i na sklopljeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju između SC i njezine kćeri, s obzirom na sve obrazloženo, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

20. Slijedom svega navedenog, budući da je pobijana presuda utemeljena na pravilnom shvaćanju i budući da ne postoje razlozi zbog kojih je žalba izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I.

21. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka pod točkom II. izreke pobijane presude, koju odluku je sud prvog stupnja donio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, koju odluku tužitelj u žalbi određeno niti ne osporava. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, pri čemu je o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučio ocjenjujući brižljivo sve okolnosti konkretnog slučaja. Stoga je valjalo potvrditi i odluku o troškovima postupka.

22. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, tužitelju nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka (čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranke Travaš