Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3612/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., člana vijeća vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Kardumu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kardum i Partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10999/2023-24 od 12. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10999/2023-24 od 12. lipnja 2025. u stavku I izreke te u stavku II izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 211,37 eura sa zateznim kamatama kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 590,62 eura sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2025.

II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10999/2023-24 od 12. lipnja 2025. u stavku II izreke u dijelu kojem je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.590,56 eura sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2025. i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom daljnjeg troška postupka u iznosu od 1.590,56 eura sa zateznim kamata od 12. lipnja 2025.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je;

I Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 21. travnja 2008. sklopljenog između tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, i tužitelja ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu broj: 3213095289 od 21. travnja 2008. 211,37 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na iznose:

- 10,13 EUR od 16.08.2009.

- 10,15 EUR od 16.09.2009.

- 10,04 EUR od 16.10.2009.

- 10,08 EUR od 16.11.2009.

- 10,08 EUR od 16.12.2009.

- 10,09 EUR od 16.01.2010.

- 2,19 EUR od 15.01.2010.

- 10,13 EUR od 16.02.2010.

- 10,06 EUR od 16.03.2010.

- 10,05 EUR od 16.04.2010.

- 10,04 EUR od 16.05.2010.

- 10,02 EUR od 16.06.2010.

- 9,97 EUR od 16.07.2010.

- 10,00 EUR od 16.08.2010.

- 10,08 EUR od 16.09.2010.

- 10,14 EUR od 16.10.2010.

- 10,20 EUR od 16.11.2010.

- 0,70 EUR od 06.11.2010.

- 10,25 EUR od 16.12.2010.

- 30,53 EUR od 16.12.2010.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od. dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.181,18 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 12. lipnja 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Protiv presude žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetna odredba predmetnog Ugovora o kreditu od 21. travnja 2008. kako je to pobliže navedeno u izreci presude u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i zahtjev za isplatom na ime preplate iznosa od 211,37 eura sa zateznim kamatama.

6. U žalbenom postupku, sporno je da li je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i zastara dok visina nije sporna.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju upire tuženik.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Jednako tako, nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 338. ZPP-a obzirom da je prvostupanjski sud navedenu odredbu pravilno primijenio.

11. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da su stranke sklopile Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj: 3213095289 21. travnja 2006. za iznos 20.610,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate;

- da je rok otplate kredita određen na 84 mjeseca;

- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 336,86 EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za EUR na dan plaćanja;

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja u skladu s promjenama tržišnih uvjeta temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 9,50%;

- da je za slučaj prijevremene otplate kredita korisnik kredita dužan platiti kreditoru naknadu prema Odluci o tarifi naknada za usluge tuženik;

- da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa;

- da je kredit u cijelosti otplaćen;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da mu prilikom razgovora sa službenikom banke nije objašnjeno na koji način se mijenja kamatna stopa i temeljem kojih parametara, niti je bilo mogućnosti pregovora o istoj i radilo se o standardnom bankovnom unaprijed pripremljenom ugovoru; da je po zanimanju odvjetnik; da mu je kredit bio potreban za adaptaciju stana u kojem je živio s obitelj i u kojem nije obavljao nikakvu djelatnost, niti je isti stan bio u najmu ili zakupu;

- da je iskaz tužitelja logičan i uvjerljiv te podudaran dokumentaciji u spisu;

- da je tužitelj bio prosječan potrošač i da se sredstvima kredita koristio za potrošačke svrhe (adaptaciju stana), a tuženik nije dokazao suprotno te da tužitelj ima svojstvo potrošača;

- da zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze, što je u konkretnom slučaju izostalo;

- da tuženik uopće nije objasnio tužitelju što znači pojam promjenjive kamatne stope, kao i kada se ona i na temelju kojih parametara mijenja;

- da u odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi pojmovi koje banke koriste u unaprijed pripremljenim ugovorima, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i način njihova obračuna, su visoko stručni, te razumljivi onima koji se bave bankarskim poslovanjem, dočim je za prosječnog korisnika kredita takva terminologija apsolutno nerazumljiva, tj. da unatoč tomu što je ugovorna odredba tužene banke koja je uređivala pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja, nisu im mogle biti razumljive, dočim razlozi za promjenjivost kamatnih stopa, kako su prikazani u člancima 2. Ugovora se zaista ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti korisniku kredita da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita;

- da je navedena ugovorna odredbe utvrđena ništetnom u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu;

- da je radi utvrđenja iznosa koji je tužitelj platio tuženiku na temelju ništetnih ugovornih odredbi izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpić, stalnom sudskom vještaku financijske struke;

- da prema nalazu i mišljenju vještaka ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi 211,37 EUR, odnosno 204,93 EUR, za anuitete koje je nalazom utvrđen više plaćen iznos;

- da je nalaz i mišljenje vještaka stručan i izrađen na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije;

- da je prigovor zastare neosnovan i da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora;

- da zastara u ovoj pravnoj stvari teče tek od pravomoćnosti presude;

- da je preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva sa iznosa 177,31 EUR na 211,37 EUR dopuštena sukladno čl. 190. ZPP-a i tužitelj je visinu svoje tražbine mogao utvrditi tek provedenim financijskim vještačenjem.

12. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu ništava u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna te na temelju čl. 98. i čl. 99. te čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07; 125/07 i 79/09 – dalje u tekstu; ZZP/07) i čl. 260. st. 2. i čl. 272. te čl. 322 i čl. 323. te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj:

35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 225. te čl. 1115. i čl. 29. ZOO odlučio na navedeni način.

13. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

14. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

15. Na žalbene navode koji se odnosne na ocjenu dokaza valja reći da tuženik ispušta iz vida odredbu čl. 8. ZPP-a, a prema kojoj, koje će se činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

16. Suprotno tvrdnji tuženika u provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 8. ZPP-a na koju povredu ukazuje tuženik.

17. Prvenstveno, na žalbene navode valja reći da je prvostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, kao i na odredbe čl. 98 i čl. 99. te čl. 102. ZZP/07 te na Direktivu 93/13/EEZ, pravilno utvrdio da se radilo o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio razumljiv (bez da su istovremeno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se vežu promjene), čime takve ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača, kao jedne ugovore strane, u odnosu na banku – trgovca, kao drugu ugovornu stranu (jer je tuženik onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamata), a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava (načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava), te da tuženik ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu na taj način, postupio nepošteno te da je posljedica takvih nepoštenih odredbi, njihova ništetnost.

18. Jednako tako je za istaknuti da, imajući u vidu da tužitelj u konkretnom slučaju pravnu zaštitu traži u odnosu na ugovor o kreditu u eurima, prvostupanjski sud nije svoju odluku temeljio sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a, na utvrđenjima iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja se odnosi na ugovore koji su tužene banke sklopile primjenom valutne klauzule uz valutu obveze ugovorenu u švicarskim francima, već je odluku u ovoj pravnoj stvari donio neovisno o odluci iz kolektivnog spora, pa tako i u odnosu na istaknuti prigovor zastare, svoj zaključak o nedopuštenoj i nepoštenoj odredbi ugovora o kreditu sklopljenog u eurima te zaključak o neosnovanosti prigovora zastare, temeljeći, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, primjenom naprijed navedenih odredaba ZOO-a i Zakona o zaštiti potrošača koje reguliraju pretpostavke nepoštene i ništetne odredbe potrošačkog ugovora.

19. Pored navedenog, polazeći od prednjih utvrđenja, pozivom na sadržaj predmetnog Ugovora i iskaz tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud otklanja prigovor tuženika kojim je tužitelju tijekom prvostupanjskog postupka, ali isto tako i sada u žalbi, osporavao status potrošača, uzimajući pri tome u obzir sve utvrđene okolnosti.

20. Naime, u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč 1. ZZP/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njenom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, s time da je i Zakonom o zaštiti potrošača iz 2014. („Narodne novine“, broj 41/2014, 110/2015, 14/2019), potrošač definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, valja odgovoriti da iz stanja spisa proizlazi da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka na okolnost navedenog prigovora da tužitelj nema svojstvo potrošača i da kao takav ne uživa zatraženu pravnu zaštitu nije predlagao izvođenje adekvatnih dokaznih sredstava, dok iz dokaza koje je tužitelj predložio na istu okolnost, ne proizlazi zaključak da je tužitelj predmetni ugovor sklopio u poslovne svrhe već za adaptaciju stana u kojem živi sa obitelji.

21. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da tužitelj ima svojstvo potrošača, pa suprotne tvrdnje tuženika ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje, i kao takve su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke

22. S obzirom na svojstvo tužitelja kao potrošača, pravilno je prvostupanjski sud, u okolnostima konkretnog slučaja, ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva raspravio kroz primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima te primjenom tih propisa, pravilno utvrdio pravno odlučne činjenice, i to da su pobijane odredbe Ugovora o kreditu dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka i da su kao takve nepoštene.

23. Nadalje, valja ukazati kako je prvostupanjski sud pobijanom presudom proveo test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te je svoju ocjenu o nesavjesnosti tuženika utemeljio u bitnom na činjenicama da tužitelju kao potrošaču, tuženik nije dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja spornog Ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da tužiteljicu nije upoznao s rizicima koji za nju proizlaze iz predmetnog Ugovora o kreditu, niti ju je informirao o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci tuženika, kao trgovca), da je riječ o Ugovoru u kojem je obveza tužitelja ovisila o promjenjivim elementima, da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu tuženika koji je u vrijeme sklapanja ugovora trebao voditi računa i o interesima tužitelja i odrediti neku referentnu vrijednost, koju nije odredila, s time da je nepošteno koristio se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je tuženik bio ovlašten jednostrano promijeniti obvezu tužitelja koji je u odnosu na nju bio u ovisnom položaju.

24. Stoga, suprotni žalbeni navodi tuženika su bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka.

25. Naime, u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu od 21. travnja 2008. bio je na snazi ZZP/07 te je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe čl. 98. i 99. ZZP-a kao i odredbu čl. 102. st. 1. ZZP/07 prema kojoj je nepoštena odredba ništetna time da prema st. 2. ništetnost pojedine odredbe ne povlači ništetnost i samog ako on može opstati bez ništetne odredbe.

26. Nadalje, potrebno je reći da je pravo banaka da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, međutim kamatna je stopa u predmetnom Ugovoru o kreditu u trenutku njegova sklapanja bila ugovorena u visini od 9,50% godišnje, a ugovoreno je i to da ju banka može promijeniti sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika i obračunati kako to proizlazi iz čl. 2. Ugovora. Takve ugovorne odredbe o kamatama su, i prema ovome sudu, uočljive, ali i ovaj sud smatra da sadržaj Ugovora koji ih određuje, nije jasan i lako razumljiv, odnosno, nije dovoljno određen i precizan (čl. 99. ZZP/07), zbog čega je dopušteno ocjenjivati jesu li nepoštene ili ne.

27. Jednako tako, pri razmatranju jesu li spomenute odredbe nepoštene ili nisu, mora se imati u vidu da su prema odredbi čl. 295. ZOO-a, opći uvjeti ugovora, ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a da Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove, dok je odredbom čl. 270. ZOO-a, određeno da je ugovor ništetan kad je činidba neodređena ili neodrediva.

28. Odredbom čl. 97. ZZP/07, propisane su ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ZZP/07, a to su između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora, s time da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, prema odredbi čl. 98. ZZP/07, uzimati u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

29. Konačno, odredbo čl. 102. ZZP/07, propisane su posljedice nepoštene ugovorne odredbe, te je kako je to već navedeno određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, s time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a koju odredbu je pravilno primijenio i prvostupanjski sud.

30. Stoga, polazeći od utvrđenih činjenica na temelju saslušanja tužitelja te priložene dokumentacije, kao i naprijed navedenog pravnog okvira, odredbom predmetnog Ugovora o kreditu kojima promjenu ugovorne kamate stranke čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno tuženika, a da pritom u isto vrijeme nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, vjerovnik (tuženik) jednostrano određuje obvezu dužnika (tužitelja), koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, zbog čega tužiteljica nije ni mogla znati zašto se mijenja kamatna stopa, da bi uopće mogao istaknuti prigovor, pa ni zatražiti prestanak ugovornog odnosa, žalbeni navodi su neutemeljeni.

31. Naime, tuženik je primjenom predmetnih ugovornih odredbi izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na "cijenu", što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO- a (koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena, s tim da kamate neizostavno predstavljaju cijenu). Tako jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač ima obvezu vratiti banci, a time i cijena.

32. Predmetne odredbe u Ugovoru o kreditu formulirao je isključivo tuženik i na te odredbe tužiteljica nije mogla utjecati jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, a u Ugovoru nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope, ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetne ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja. To tim više što nije postojala ni mogućnost da tužitelj predloži da određena točka ugovora glasi drugačije od onoga što mu je ponuđeno.

33. Zaključno, i prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 143/13), postojala je zakonska obveza preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi, neovisno o tome što do stupanja na snagu tog Zakona nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditima a način da se definiraju parametri promjenjivosti, a navedena nepoštena postupanja banaka su i bila povod preciznijem normiranju navedene zakonske obveze (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023.).

34. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po Odluci banke u spornom ugovoru o kreditu u eurima, bila nedovoljno određena i precizna, da je bila uočljiva, ali da njezin sadržaj nije bio lako razumljiv u smislu čl. 99. ZZP/07, da je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana (tuženica) i da ga, primjenom odredbe čl. 320. ZOO-a, treba tumačiti u korist tužitelja, da tužitelj nije mogao pregovarati o odredbama Ugovora o kreditu koji se tiče promjenjive kamatne stope, da nije bio upoznat s uvjetima i kriterijima za promjenu kamatne stope, niti su ti uvjeti bili određeni, a nasuprot tome da je tuženik visoko specijalizirana novčarska ustanova čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasira potrošačima nudeći im svoje usluge, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik bio dužan maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču, pa tako i tužiteljici, na način da ga je bio dužan ozbiljno i precizno informirati o smislu i sadržaju te ekonomskom značaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita.

35. Obzirom da tuženik to nije učinio, takva je odredba predmetnog Ugovora o kreditu protivna odredbi čl. 272. ZOO-a te ja kao takva dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Stoga, suprotni žalbeni navodi tuženika ovakav zaključak prvostupanjskog suda, ne dovode u sumnju.

36. Jednako tako, valja reći da na temelju odredbe čl. 327. st. 1. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a ispunjenjem ugovora ne nestaje uzrok ništetnosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt-150/07 od 30. siječnja 2008.).

37. U odnosu na prigovor zastare tuženik ispušta iz vida da prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje prihvaća i ovaj sud, a na koje se pozvao i prvostupanjski sud, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

38. Stoga, imajući u vidu navedeno pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je otklonio prigovor zastare obzirom da zastara teče tek od dana pravomoćnosti odluke u ovoj pravnoj stvari.

39. Obzirom na navedeno, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

40. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

41. Imajući u vidu navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl .375. st. 1. ZPP-a.

42. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a koji je izrađen u skladu sa zadatkom suda i pravilima struke te stručno i objektivno, obvezao tuženika da tužiteljici s osnove ništetne i nepoštene ugovorene promjenjive kamatne stope isplati iznos od 211,37 eura.

43. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od pojedinog plaćanja tužiteljice jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa, te je slijedom toga dužan tužiteljici, sukladno odredbi čl.1115 ZOO-a platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate.

44. Naime, tuženik je nesavjestan obzir da kao ugovorna strana nije se rukovodio načelom savjesnosti i poštenja pa mu je od svake uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada a kako to pravilno i navodi prvostupanjski sud.

45. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

46. Međutim, žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka su osnovani.

Iz stanja spisa proizlazi da je predmet tužbenog zahtjeva deklaratorni zahtjev na utvrđenje i zahtjev za isplatu.

Kako deklaratorni zahtjev istaknut uz zahtjev za isplatom treba poslužiti samo za ocjenu osnovanost zahtjeva za isplatom, to vrijednost predmeta spora određuje samo prema novčanom potraživanju odnosno prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu za isplatom iznosa od 211,37 eura

Jednako tako, stoga u navedenim okolnostima nisu ispunjenje pretpostave za postupanje suda u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a pa su žalbeni navodi neosnovani.

47. Trošak tužitelja sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a u vezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023- dalje u tekstu: Tarifa) sastoji se od: sastava tužbe Tbr.7/1-25 bodova; ročišta 5. studenog 2024. Tbr. 9/1-25 bodova; podneska 25. ožujka 2024. Tbr. 8/1-25 bodova; podneska 23. lipnja 2024. -Tbr. 8/1-25 bodova; podneska 13. prosinca 2024. Tbr.- 8/4

- 6,25 boda; podneska 2. siječnja 2025. Tbr. 8/1-25 bodova; ročišta 12. lipnja 2025. Tbr. 9/1-25 bodova odnosno ukupno 156,25 bodova, a što uz vrijednost boda prema Tbr. 54 od 2,00 eura ukupno iznosi 312,50 eura.

Nadalje, tužitelju je prema Tbr. 46 Tarife dosuđen i trošak PDV u iznosu od 78,12 eura kao i trošak vještačenja u iznosu od 200,00 eura, to trošak tužitelja ukupno iznosi 590,62 eura.

Na žalbene navode valja odgovoriti da iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije dokazao da je podmirio trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu

Stoga, imajući u vidu navedeno zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu od 1.590,56 eura nije osnovan pa je odlučeno kao u stavku I i II izreke ove odluke.

48. Jednako tako, tužitelju na trošak postupka u iznosu od 590,62 eura pripada zakonska zatezna kamata od 12. lipnja 2025. te je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao.

49. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu djelom odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 368 st. 1. ZPP-a a dijelom prihvatiti na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a te odlučiti kao u stavku I i II izreke.

50. Kako je tuženik uspio sa žalbom samo u odnosu na sporedno potraživanje, to zahtjev za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan, pa je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku III izreke ove odluke.

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Gabriela Topić Kordej