REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-288/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas, članica vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja CB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice UB iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Mladen Vušković, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice IB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednice iza pokojnog tuženika OB iz [adresa], kojeg je zastupala punomoćnica Ida Bačić, odvjetnica u Splitu), koju zastupa punomoćnik Bruno Perković, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2664/16 od 16. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1501/12 od 1. lipnja 2016., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pst-1501/12 od 9. lipnja 2017., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je sada pok. ABC, kao kupac, u trenutku sklapanja s Gradom Splitom, kao prodavateljem, Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj: 1948/93 pod Klasa: 370-03/93-06/1693 Urbroj: 2181-12-06/02-93-3 "U Splitu, 15.06.1993.g." imala svojstvo nositelja stanarskog prava na stanu anagrafske oznake: [adresa], upisanom u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu za K. O. [katastarska općina] kao zk tijelo II-3 etaža 0/0, četverosobni stan na I. (prvom) katu sjeverne strane zgrade izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], ZU [broj ZK uloška], zajedno sa svim pripadnostima, pa taj Ugovor predstavlja pravnu osnovu za upis prava vlasništva tužitelja na predmetnom stanu, kao nasljednika pok. ABC, svakog za po 1/3 (jednu trećinu) dijela cjeline, uz istodobno brisanje vlasničkih prava s imena tuženika, sve temeljem ove presude i u roku 15 dana.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 90.626,25 kn u roku 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-1501/12 od 1. lipnja 2016. u pobijanom dijelu iz točke I. izreke.

II. Preinačava se odluka o trošku iz točke II. izreke presude Općinskog suda u Splitu broj Pst-1501/12 od 1. lipnja 2016. te ista sada glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 74.593,75 kuna, dok se u više traženom iznosu zahtjev tužitelja odbija.“.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13. i 89/14. - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. Nakon podnesene revizije protiv drugostupanjske presude rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1501/2012 od 23. veljače 2022. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog smrti tuženika OB, te je određeno da će se postupak nastaviti kad nasljednik ili staratelj ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni slijednici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine (čl. 215. st. 1. ZPP-a). Navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-542/2022-2 od 2. lipnja 2022.

3.2. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1501/12 od 23. listopada 2024. nastavljen je postupak u predmetnoj pravnoj stvari prekinut rješenjem od 23. veljače 2022. zbog smrti tuženika OB, te je pozvana IB, kao isključivi nasljednik pok. OB na preuzimanje ovog parničnog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika nije osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Osporavajući zakonitost pobijane presude tuženik u reviziji ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

8. Ispitujući pobijanu presudu zbog navedenog revizijskog razloga sud je utvrdio da drugostupanjski sud u pobijanoj odluci, suprotno tvrdnji tuženika, nije počinio bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer pobijana drugostupanjska odluka, nema nedostataka i može se ispitati te sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva revident obrazlažući postojanje te povrede iznošenjem vlastite ocjene izvedenih dokaza i donesenih zaključaka (u pogledu zaključenja i izvršenja kupoprodaje predmetnog stana) od one koju su izveli sudovi u postupku koji je prethodio reviziji.

8.1. U odnosu na revizijske navode tuženika iznesene u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka u kojima isti zapravo iznosi činjenice, upušta se u ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja, drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje vlastite zaključke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, treba reći da takvi navodi predstavljaju činjenične prigovore koje revizijski sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Osim toga, neodlučni su i revizijski navodi tuženika u kojima navodi da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva te da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u pogledu sadržaja izreke prvostupanjske presude u odnosu na valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva, s obzirom na to da sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, te se revizijom ne može pobijati prvostupanjska presuda.

10. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka koji tuženik ističe u reviziji.

11. Nije ostvaren niti revizijski navod pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se njihov zajednički prednik (majka) sada pok. ABC utvrdi da je kao kupac u trenutku sklapanja sa Gradom Splitom kao prodavateljem, Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 1948/93 od 15. lipnja 1993. imala svojstvo nositelja stanarskog prava na stanu anagrafske oznake [adresa], upisanom u zemljišniku Općinskog suda u Splitu za k. o. [katastarska općina] kao zk. Tijelo II-3, stan broj 2, četverosobni stan na prvom katu sjeverne strane zgrade izgrađene na čest. Zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] zajedno sa svim pripadnostima, a koji ugovor predstavlja pravnu osnovu za upis prava vlasništva tužitelja na predmetnom stanu kao nasljednika pok. ABC svakog za po 1/3 dijela cjeline, uz istodobno brisanje vlasničkih prava s imena tuženika, sve temeljem presude.

13. U postupku je ocjenom svih provedenih dokaza u bitnom utvrđeno:

- da su temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-264/97 od 5. lipnja 1997. tužitelji nasljednici iza smrti svoje majke sada pok. ABC svaki za po 1/3 stana u [adresa], čije je vlasništva ista stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji stana sa Gradom Splitom broj 1948/93 od 15. lipnja 1993.,

- da je uknjiženi vlasnik stana tuženik,

- da nikada nije donesena odluka o oduzimanju predmetnog stana tuženiku, već je predmetni stan bio izuzet od nacionalizacije prema rješenju Narodnog odbora Općine Split, Komisije za nacionalizaciju broj N-27/60-15 od 26. kolovoza 1960.,

- da je između prednika tuženika (kao prodavatelja) i Narodnog odbora Kotara Split, Fonda za financiranje organizacije i rada fakulteta i viših škola (kao kupca) tijekom 1962., ali svakako prije 29. ožujka 1962. zaključen ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, za koji je prodavatelju isplaćena kupoprodajna cijena u iznosu od 4.500.000. - DIN,

- da je novi vlasnik predmetnog stana Narodni odbor Kotara Split, Fond za financiranje organizacije i rada fakulteta i viših škola (prednika Grada Splita) stupio u posjed predmetnog stana,

- da je kupac stana - novi vlasnik (Narodni odbor Kotara Split, Fond za financiranje organizacije i rada fakulteta i viših škola) isti dao na korištenje prednici tužitelja AB

C rješenjem od 29. ožujka 1962.,

- da je obitelj ABC koristila neprestano predmetni stan za stanovanje od 1962. kada je iz stana iselila obitelj ŠB i da je stanarinu plaćala predniku Grada Splita,

- da je ABC na predmetnom stanu stekla stanarsko pravo na temelju odredaba Zakona o stambenim odnosima,

- da je prednica tužitelja ABC sukladno odredbama Zakona o otkupu stanova otkupila predmetni stan od Grada Splita Ugovorom o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 15. lipnja 1993.,

- da je u evidenciji Grada Splita i njegovih prednika, kojima je prednica tužitelja plaćala stanarinu po važećim propisima, predmetni stan vođen kao društveni, odnosno stan kojim je s obzirom na status državne imovine upravljao kao organ upravljanja Grad Split, odnosno njegovi prednici,

- da je Grad Split prodao prednici tužitelja stan u društvenom vlasništvu, koji je bio ovlašten prodati prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

13.1. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su, ocjenjujući da se temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/96., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 153/09. - dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, zaključili da se na konkretan slučaj primjenjuju pravna pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) i to odredbe paragrafa 380, 431 i 432 koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91).

13.2. Navedeno, s obzirom na utvrđenja da je prije 29. ožujka 1962. (kada je rješenjem tadašnjeg Narodnog odbora Kotara Split, Fonda za financiranje organizacije i rada fakulteta i viših škola prednici tužitelja dodijeljen na korištenje stan u vlasništvu Fonda), sklopljen kupoprodajni ugovor kojim je prednik tuženika (ŠB) tome Fondu (predniku tužitelja) prodao predmetni stan za cijenu od 4.500.000. - DIN, a kada još nije bio na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje: ZOVO stupio na snagu 1. rujna 1980.).

13.3. Pritom su sudovi izrazili pravno shvaćanje da je prednik tužitelja (Narodni odbor Kotara Split, Fond za financiranje organizacije i rada fakulteta i viših škola) stekao vlasništvo predmetnog stana sukladno pravnim paragrafima 380, 431 i 432 OGZ, bez obzira što na njega nije izvršena uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama, s obzirom da je utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji sklopljen, tj. da postoji valjana pravna osnova i da je ispunjen, jer je isplaćena kupoprodajna cijena, te da je novi vlasnik stupio u posjed predmetnog stana i njime raspolagao na način da ga je dodijelio na korištenje ABC.

14. Tijekom postupka i u revizijskom stupnju postupka sporno je jesu li bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na strani prednika tužitelja (Narodnog odbora Kotara Split, Fond za financiranje organizacije i rada fakulteta i viših škola) primjenom pravnih pravila iz paragrafa 380, 431. i 432. bivšeg OGZ.

15. Prije svega valja reći da je ovaj sud u više svojih odluka izrazio pravno shvaćanje da se u primjeni pravnih pravila OGZ-a vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen (Rev-250/1990 od 20. ožujka 1991., Rev 2064/2013 od 25. veljače 2014., Rev-x 1041/2016 od 20. veljače 2018., Rev-x 931/2015 od 19. listopada 2016., Rev-107/2023-2 od 13. lipnja 2023. i dr.).

16. Stoga, s obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova, koja utvrđenja ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom stupnju postupka, da je pravni prednik tužitelja (Narodni odbor Kotara Split, Fond za financiranje organizacije i rada fakulteta i viših škola) sklopio kupoprodajni ugovor za kupnju predmetnog stana s prednikom tuženika ŠB tijekom 1962. (a svakako prije 29. ožujka 1962.), da je navedeni ugovor izvršen u cijelosti jer je prodavatelju isplaćena kupoprodajna cijena za predmetni stan u od 4.500.000. -DIN, te da je prednik tužitelja stupio i u posjed spornih nekretnina, to su prema ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili da se, s obzirom na trenutak stjecanja, promjene i prestanka stvarnih prava, temeljem odredbe čl. 388. st. 2. ZVDSP na konkretan slučaj primjenjuju pravna pravila 380, 431 i 432 bivšeg OGZ, te da je pravni prednik tužitelja stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu na temelju navedenih pravnih pravila bivšeg OGZ prema kojima je bilo moguće steći vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor o kupoprodaji izvršen u cijelosti, a što je ovdje slučaj.

16.1. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir naprijed navedena utvrđenja, kao i utvrđenja da je nakon navedene kupoprodaje predmetni stan dodijeljen ABC na korištenje rješenjem NO Kotara Split od 29. ožujka 1962., da od 1962. obitelj ABC neprekidno živi u predmetnom stanu, da je ista kao nositelj stanarskog prava sa tadašnjim PIS-om zaključila Ugovor o korištenju stana, da je Grad Split prednici tužitelja ABC prodao stan u društvenom vlasništvu, koji je ista kao nositeljica stanarskog prava „otkupila“ od Grada Splita Ugovorom o kupoprodaji od 15. lipnja 1993., to su prema ocjeni ovog suda pravilno nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.

17. U odnosu na navode revizije kojima tuženik drugačije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drugačije činjenične zaključke od drugostupanjskog suda u pogledu sklapanja kupoprodajnog ugovora između prednika tužitelja i prednika tuženika, te izvršenja tog ugovora, kao i o tome radi li se o stanu u društvenom vlasništvu i o tome je li taj stan bio podoban za otkup, treba reći da se zapravo radi o činjeničnim prigovorima koji nisu od značaja u revizijskom stupnju postupka s obzirom da reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. ZPP).

18. Stoga, s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP, te odlučiti kao u izreci presude.

19. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić