REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-327/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matija Dorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženice LDĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika ZD OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Ivica Barbir, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu drugotuženika ZD za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-593/2024-2 od 16. listopada 2024., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-34/2017-97 od 1. ožujka 2024., na sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog drugotuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog drugotuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Drugotuženik ZD je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-593/2024-2 od 16. listopada 2024., u dijelu u kojem je odbijena njegova žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-34/2017-97 od 1. ožujka 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Drugotuženik podnosi prijedlog i temeljem odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s tvrdnjom da su mu osporavanom odlukom povrijeđena ustavna prava i to pravo na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava navode prijedloga i predlaže prijedlog odbaciti, a podredno odbiti. Tužitelj potražuje troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. U odnosu na postavljena pravna pitanja, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a, ovaj je sud ocijenio da pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.
4. U odnosu na prva dva postavljena pitanja koja se odnose na primjenu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, navodi se da je odgovor na ta postavljena pitanja sadržan upravo u navedenim zakonskim odredbama koje su jasne, a pravilnost primjene tih zakonskih odredbi ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Konačno, odluke na koje se poziva drugotuženik koje navodi kao razloge opravdanosti postavljenih pitanja donesene su u drugačijim činjeničnim okolnostima te se stoga iste ne mogu primijeniti na konkretan slučaj.
4.1. Nadalje, odgovor na preostala postavljena pravna pitanja (tri, četiri i pet) ovisi o okolnostima konkretnoga slučaja, jer se tim pitanjima ukazuje na postojanje navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka a što se odnosi na konkretan predmet, pa se ne radi o pitanjima kako je propisano odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. Stoga je, u odnosu na postavljena pitanja odlučeno temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a (točka I. izreke ovoga rješenja).
6. Nadalje, u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na tvrdnji da su drugotuženiku povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) valja navesti da drugotuženik niti ne navodi, niti detaljno obrazlaže kojim bi osobito teškim povredama odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom odredbe materijalnoga prava, došlo do takvih povreda. Naime, drugotuženik tvrdnju o povredi ustavnih i konvencijskih prava izvodi iz svog viđenja utvrđenih činjenica i pravnih zaključaka sudova.
6.1. Pobijana presuda daje sasvim jasne, precizne i nedvojbene pravne zaključke te stoga nezadovoljstvo drugotuženika utvrđenim činjenicama i ocjenom kvalitete dokaza i konačno pravnim zaključkom drugostupanjskog suda, ne predstavlja povredu ustavnih i konvencijskih načela o pravu na pravično suđenje i pravu djelotvoran pravni lijek. Drugotuženik, dakle, nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnoga prava bila povrijeđena temeljna ustavna i konvencijska prava, kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
7. Stoga, ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385. st. 2. ZPP-a, te je prijedlog drugotuženika utemeljen na toj zakonskoj odredbi, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, valjalo odbaciti (točka II. izreke ovoga rješenja).
8. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka III. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 19. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
