Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-428/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tomislava Aralice, člana vijeća, po sutkinji toga suda Ilijani Petyo, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupan po Dražanu Crnkoviću odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika ČF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv dopunskog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrvd-20415/2002-52 od 13. lipnja 2025., dana 19. studenog 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrvd-20415/2002-52 od 13. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o trošku u odnosu na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrvd- 20415/2002-46 od 4. lipnja 2024. kao neosnovan.
2. Ovrhovoditelj je podnio žalbu protiv navedenog rješenja kojeg pobija zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava koji žalbeni razlozi su propisani odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) koji se u ovome ovršnom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 19. st. 1. Ovršnoga zakona (Narodne novine, broj 57/96, 29/99, 173/03, 88/05, 121/05 i 67/08- dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje stavi izvan snage i obveže ovršenika na naknadu troškova postupka ovrhovoditelju zajedno sa troškovima žalbenog postupka.
3. Prvostupanjski sud je, prethodno utvrdivši da je rješenje o ovrsi navedeno u izreci doneseno određivanjem predložene ovrhe pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi isplate prema prijedlogu ovrhovoditelja od 18. siječnja 2024. te su određeni troškovi ovrhovoditelja od 62,50 EUR (čl. 37. st. 3 OZ), prijedlog za donošenje dopunskog rješenja odbio smatrajući da ako ovrhovoditelju nije priznato pravo na naknadu troška u zatraženom iznosu da to znači da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troška u preostalom iznosu te da ovrhovoditelj ima pravo podnijeti žalbu protiv dijela rješenja o ovrsi kojim mu nije priznato pravo na naknadu troška. Prvostupanjski sud se poziva na čl. 37. st. 3 OZ navodeći da se ne može smatrati da djelomično nije odlučeno o zahtjevu za naknadu troška ovršnog postupka samim time što ovrhovoditeljev zahtjev nije u tom dijelu odbijen jer je sud o neosnovanom dijelu zahtjeva za naknadu troška ovršnog postupka odlučio na način što nije odredio ovrhu radi namirenja tog iznosa.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi od 4. lipnja 2024. u kojoj je u bitnom naveo da sud nije odlučio o daljnjim traženim troškovima postupka odnosno da nije odlučeno o njegovom cjelokupnom zahtjevu za naknadu troškova postupka kako ga je postavio u prijedlogu za promjenu sredstva ovrhe od 18. siječnja 2024., koja žalba predstavlja sadržajno prijedlog za donošenje dopunske odluke, kako je to pravilno i naveo prvostupanjski sud u pobijanoj odluci. Međutim, kako u isto vrijeme prvostupanjski sud smatra žalbu prijedlogom za donošenje dopunskog rješenja i zauzima stav da nije bilo potrebno donijeti dopunsko rješenje o trošku s obzirom da je sud o neosnovanom dijelu zahtjeva za naknadu troškova ovršnoga postupka odlučio na način što nije odredio ovrhu radi namirenja toga iznosa, prvostupanjski sud je iznio nejasne i proturječne razloge.
6. Prvostupanjski sud je stoga počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi čl. 19. st. 1. OZ. Međutim, ovaj sud je koristeći ovlast iz čl. 373.a st. 3. ZPP u vezi čl. 381. ZPP potvrdio pobijano rješenje.
7. Predmetni ovršni postupak pokrenut je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave dana 6. kolovoza 2002. na pokretninama i plaći/mirovini ovršenika ZF, povodom kojega je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrvd-20415/2002 od 26. kolovoza 2002. Tijekom postupka je umro ovšenik ZF, te je postupak nastavljen po njegovim nasljednicima FF i NF kao ovršenicima. Budući da je FF umrla tijekom postupka, utvrđen je prekid postupka u odnosu na tu ovršenicu. Ovrhovoditelj je podneskom od 18. siječnja 2024. sukladno odredbi čl. 5. st. 3. OZ podnio prijedlog za promjenu sredstva ovrhe, te predložio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika ČF po svim računima i oročenim novčanim sredstvima. U navedenom podnesku ovrhovoditelj je popisao sve troškove ovršnoga postupka. Povodom navedenoga prijedloga doneseno je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrvd-20415/2002-46 od 4. lipnja 2024. Navedenim rješenjem odlučeno je samo o troškovima ovrhovoditelja u svezi donošenja rješenja o ovrsi po prijedlogu za promjenu sredstva ovrhe, ali ne i o do tada nastalim i zatraženim troškovima ovrhovoditelja.
8. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje time da je stavkom 6. istog članka određeno da se zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka. Nadalje, odredbom čl. 339. st. 1. ZPP propisano je da ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni, dok je čl. 347. st. 1. ZPP određeno da se citirana odredba primjenjuje na odgovarajući način i na rješenje.
9. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je odluku prvostupanjskog suda kojom je odbijen prijedlog za donošenje dopunskoga rješenja o trošku kao neosnovan trebalo potvrditi. Naime, unatoč činjenici da je doneseno novo rješenje o ovrsi na drugom sredstvu ovrhe i dalje se radi o jednom ovršnom postupku te još nije moguće odrediti troškove koji su bili potrebni za ovrhu jer postupak nije završen. Troškove postupka u svezi kako s određivanjem tako i provedbom ovrhe, prethodno snosi ovrhovoditelj te prije dovršetka ovrhe nije moguće pravilno primijeniti odredbu čl. 14. st. 4. OZ odnosno utvrditi koji su sve troškovi bili potrebni za ovrhu.
10. Stoga je odbijena žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 19. st. 1 OZ odlučeno kao u izreci pod toč. I.
11. Ovrhovoditelju nije priznat trošak žalbe jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1 ZPP u vezi čl. 19. st. 1. OZ ).
U Zagrebu 19. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
