REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3096/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika soboslikarskog obrta [obrt], zastupanog po punomoćniku Zvonku Kristoviću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika obrta [obrt], zastupanog po punomoćniku Antunu Missoniju, odvjetniku u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-833/2025-2 od 29. travnja 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-180/2023-56 od 9. siječnja 2025., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-833/2025-2 od 29. travnja 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-180/2023-56 od 9. siječnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, dopunjenim podneskom od 27. svibnja 2025., tužitelj je postavio pravna pitanja koje glase:
„Da li sporazum sklopljen između vjerovnika i dužnika o uračunavanju reda ispunjenja istorodnih tražbina mora biti jasan i nedvojben?
Mora li obrazloženje odluke suda biti u skladu s činjeničnim utvrđenjima?
Da li postoji sporazum između vjerovnika i dužnika o uračunavanju reda ispunjenja istorodnih tražbina (valjano izjašnjenje tuženika) kojim se uređuje da će se prvo platiti tražbina po kasnije izdanom računu (od dva računa) ako je tuženik prije plaćanja iskazivao da će tražbine po oba računa platiti odmah?
Da li obrazloženje suda u kojem sud navodi kako je tuženik u e mailu tužitelju za račune (za oba postojeća računa tužitelja izdana jedan za drugim) iskazao da će ih platiti odmah, samo sebi proturječno budući iz navedenoga sud zaključuje kako je time tuženik označio da će se prvo platiti kasniji račun odnosno je li time i sama izreka proturječna razlozima same presude?“.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tužitelja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu tužitelja, valja napomenuti kako predlagatelj nije ničime naznačio razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, budući da iz prijedloga ne proizlazi da se radi o pravnom pitanju o kojem postoji nejedinstvena praksa viših sudova, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije.
6. U pogledu drugog i četvrtog postavljenog pitanja sadržanih u prijedlogu tužitelja, valja istaknuti da ista pitanja sadržajno predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kakva propisuje odredba čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije. U tom smislu, treba reći da se pod pravnim pitanjima prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni, a što nije slučaj u ovom predmetu.
7. U odnosu na treće postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu tužitelja, ocijenjeno je kako navedeno pitanje ne predstavlja pitanje u smislu čl. 385.a ZPP, budući da je doseg navedenog pitanja ograničen samo na ovaj konkretni slučaj, pri čemu se istim pitanjem sadržajno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije. Stoga je ocijenjeno kako navedeno pitanje nije važno za ujednačavanje sudske prakse, odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije.
8. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 19. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
