Poslovni broj: UsI-3981/23-7

 

Poslovni broj: UsI-3981/23-7
   

    

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

    Avenija Dubrovnik  6 i 8

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Miladinu, te Sanji Kobilšek Ponjan, zapisničarki, u upravnom sporu I. tužitelja I. S. iz Z., II. tužitelja D. S. iz Z., i III. tužiteljice I. M. iz Z., svi zastupani po opunomoćeniku M. M. odvjetniku iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, 4. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o  j e

 

I.               Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/14-01/87, URBROJ: 513-04/16-2 od 27. prosinca 2016.

II.               Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., KLASA: UP/I-471-02/13-01/668 URBROJ: 513-07-01-14-07 od 24. siječnja 2014.

III.               Utvrđuje se da je 01. siječnja 2016. u odnosu na prednicu tužitelja, D. S., nastupila apsolutna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dodanu vrijednost za 2008. godinu.

IV.              Nalaže se tuženiku, Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, iz Z., da nadoknadi tužiteljima I. S., OIB: …, D. S., OIB: … i I. M, OIB: …, troškove ovog upravnog spora u iznosu od ukupno 3.750,00 EUR i to u roku od 30 dana.

V.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog spora u preostalom dijelu.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., KLASA: UP/I-471-02/13-01/668 URBROJ: 513-07-01-14-07 od 24. siječnja 2014. D. S. je u točki I. utvrđena manje obračunata porezna obveza poreza na dodanu vrijednost za 2008. godinu u iznosu od 15.225,59 kn, te joj je naloženo da na za to propisane uplatne račune, uplati naprijed navedenu obvezu, kao i da obračuna i uplati pripadajuće kamate i provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, pri čemu joj je određen rok od 8 dana za izvršenje poreznog rješenja od dana njegove konačnosti, te je upozorena da će se, ukoliko ne izvrši uplate u roku, naplata izvršiti ovrhom.

2.              Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-02/14-01/87, URBROJ: 513-04/16-2 od 27. prosinca 2016., odbijena je žalba D. S. protiv uvodno citiranog prvostupanjskog rješenja.

3.              Tužitelji osporavaju zakonitost rješenja tuženika. Ističu da je predmetni stan od 15. studenoga 2003. iznajmljivan kao poslovni prostor, te da je Ugovor o najmu istekao 31. siječnja 2007., a D. S. je s danom 31. svibnja 2009. zatvorila djelatnost trajnog davanja nekretnina u zakup. Navode kako se adaptacija predmetnog stana izvodila jer se pokušavala pronaći osoba kojoj bi se stan iznajmio. Stoga je sredinom 2008. s društvom M. d.o.o. Š. dogovoreno izvođenje radova na stanu, te je neosnovano utvrđena porezna obveza jer je postojao osnov za odbitak pretporeza po računu M. d.o.o. Prigovaraju nastupu apsolutne zastare prava na utvrđivanje porezne obveze. Predlažu poništiti osporavano rješenje uz naknadu troškova ovog spora.

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, u cijelosti ostaje kod  osporavanog rješenja, te predlaže da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.

5.              Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u rješenje tuženika, te u ostale isprave priložene spisu tuženika. Dana 4. siječnja 2024. održana je usmena i javna rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7.              Uvodno se napominje kako je ovosudnim rješenjem poslovni broj: UsI-474/17-6 od 5. siječnja 2018. prekinut upravni spor kojeg je pokrenula D. S., sukladno članku 45. ZUS-a, budući je tužiteljica umrla 4. kolovoza 2017., a Sud je ocijenio da je riječ o sporu koji se s obzirom na narav stvari može nastaviti.

7.1              Kako su prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju, kao zakonski nasljednici tužiteljice utvrđeni I. S., D. S. i I. M., na prijedlog istih iz podneska od 28. kolovoza 2023., rješenjem ovog Suda posl.broj: UsI-3981/23-4 od 27. studenog 2023. upravni spor je nastavljen, sukladno članku 45. stavak 5. ZUS-a.

8.              Ispitujući zakonitost rješenja javnopravnih tijela ovaj Sud je utvrdio da je u konkretnoj upravnoj stvari do donošenja i dostave drugostupanjskog rješenja nastupila apsolutna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze po osnovi PDV-a za 2008. godinu, o čemu porezna tijela nisu vodila računa.

9.              Naime, prema članku 94. st. 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 147/08 i 18/11, dalje: OPZ) pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate (stavak 3.).

9.1              Prema članku 96. st. 1. OPZ-a apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3. 4. i 5. ovoga Zakona.             

10.              U konkretnom slučaju, Sud polazi od toga da je obvezu poreza na dodanu vrijednost za 2008. godinu trebalo utvrditi u 2009. godini, slijedom čega zastara prava na utvrđivanje iste teče od 1.1.2010. godine., te je nastupila protekom roka od 6 godina, odnosno 1.1.2016.

10.1.              Kako je osporavano rješenje tuženika od 27.12.2016., kojim je u odnosu na D. S. utvrđena porezna obveza, doneseno i dostavljeno istoj po proteku više od šest godina od kada je zastara počela teći, to Sud nalazi da je u predmetnom slučaju nastupila apsolutna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze po osnovi poreza na dodanu vrijednost za 2008. godinu.

11.              Slijedom navedenog, ovaj Sud je ocijenio nezakonitim rješenja javnopravnih tijela te je temeljem citiranih odredbi OPZ-a utvrdio nastup apsolutne zastare utvrđivanja porezne obveze poreza na dodanu vrijednost.

12.              Ostale prigovore tužitelja, utvrdivši nastup apsolutne zastare, ovaj Sud nije razmatrao.

13.              Stoga je Sud na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a presudio kao u izreci (točka I. – III.).

14.              S obzirom da su tužitelji uspjeli u sporu, na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a imaju pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe, zastupanja na raspravnom ročištu i sastav podneska od 28.08.2023., po profesionalnom opunomoćeniku – odvjetniku, u vezi čega tužiteljima na temelju Tbr. 27/1 i 52/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) pripada po 500 bodova za pojedinu radnju, što uz vrijednost boda od 2 EUR i PDV 25% iznosi ukupno 3.750,00 EUR. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke. 

15.              Sud nije našao osnovanim zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 9.10.2023., s obzirom da je riječ o ponavljanju tužbenih navoda, uz dodatnu argumentaciju u odnosu na nastup apsolutne zastare, koja se morala iznijeti ranije u tužbi (članak 23. ZUS-a). Stoga je odlučeno kao pod točkom V. izreke. 

 

 

U Zagrebu 4. siječnja 2024.

 

     Sudac

Hrvoje Miladin, v.r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 6. ZUS-a).