REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3700/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dilber, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1103/2022-3 od 8. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1681/2019-28 od 18. ožujka 2022., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1103/2022-3 od 8. svibnja 2025., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 1681/2019-28 od 18. ožujka 2022. u dijelu pod točkom III. izreke, u odnosu na pitanje:
„Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?“.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1103/2022-3 od 8. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1681/2019-28 od 18. ožujka 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sljedeća pitanja:
„1. Može li se, i pod kojim pretpostavkama, isključiti zaštita prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) koju uživaju potrošači, u situaciji kada je utvrđeno da su sredstva ostvarena predmetnim kreditom korištena za financiranje izgradnje i uređenje apartmana koji su bili registrirani za iznajmljivanje?
2. U smislu odredaba čl. 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku na kojoj parničnoj strani leži teret dokaza o tome da se tužitelj može smatrati potrošačem, u situaciji kada se tijekom postupka pojave okolnosti koje bi otklanjale svojstvo potrošača na strani tužitelja, i to sve s obzirom na pojam potrošača iz članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03?
3. Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?
4. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV- 47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora? 5. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?
6. Ima li mjesta primjeni članka 138.a ZZP/07 u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?“.
2.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 79/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).
2.2. U prijedlogu je tuženik naveo da mu se pobijanim odlukama (prvostupanjskog i drugostupanjskog suda) čini povreda temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to prava na pravično suđenje.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je dopušten.
5. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da je treće postavljeno pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, kako je navedeno u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer u odnosu na treće postavljeno pitanje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (odluke Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-718/2021 od 8. srpnja 2021., Gž-973/2021 od 11. studenoga 2021.).
5.1. Osim toga, ovaj sud je u odnosu na navedeno pitanje dopustio reviziju u odlukama Revd-2892/2024-2 od 16. listopada 2024., Revd-3077/2024-2 od 3. rujna 2024., Revd- 2781/2024-2 od 10. srpnja 2024. i dr.).
6. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
7. U odnosu na preostala (prvo, drugo, četvrto, peto i šesto) pitanja, te u odnosu na navod tuženika da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 19. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
