REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1043/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MĆF OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek u Sisku, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, OIB: 72910430276, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R- 102/2024-2 od 22. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-41/2023-31 od 19. srpnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-41/2024-34 od 2. kolovoza 2024. u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Nastavlja se postupak u ovoj pravnoj stvari prekinut rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-1043/2025-2 od 2. travnja 2025.
II. Tužiteljici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-102/2024-2 od 22. listopada 2024. u odnosu na slijedeća pravna pitanja:
1) Je li državnoodvjetnička dužnost (zamjenika općinskog/županijskog državnog odvjetnika, odnosno općinskog/županijskog državnog odvjetnika) obuhvaćena pojmom "radnik" iz članka 1. stavka 3. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (dalje - Direktiva 2003/88/EZ) u svezi sa člankom 31. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, odnosno može li se u svrhu primjene istih uvjeta rada za sve zaposlenike u državnom odvjetništvu državnoodvjetnički dužnosnik smatrati radnikom?
2) U slučaju da državnoodvjetnički dužnosnici potpadaju pod pojam „radnik“ u smislu Direktive 2003/88/EZ, primjenjuju li se na iste odredbe Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje: ZR), a u svezi onih pitanja iz njihovog radnog odnosa koja nisu uređena odredbama Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 18/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15 i 82/15 – dalje: ZDO/09 i „Narodne novine“, broj 67/18, 126/21, 21/22 – dalje: ZDO), Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika („Narodne novine“, broj 10/99, 25/00, 01/01, 30/01, 59/01, 114/01, 116/01, 64/02, 153/02, 154/02, 17/04, 08/06, 142/06, 34/07, 134/07, 146/08, 155/08, 39/09, 155/09, 14/11, 154/11, 12/12, 143/12, 100/14, 147/14, 120/16, 16/19 – dalje: ZPSDPD) te odredbama Pravilnika o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika („Narodne novine“, broj 35/15 i „Narodne novine“, broj 64/19 – dalje Pravilnik)?
3) Treba li se u smislu odredaba Direktive 2003/88/EZ aktivno dežurstvo državnoodvjetničkih dužnosnika smatrati radnim vremenom s obzirom na radne zadatke i poslove koje državnoodvjetnički dužnosnik tijekom aktivnog dežurstva obavlja sukladno Općoj uputi Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o radu službe dežurstva br. O-8/11-1 od 13. listopada 2011. s izmjenom od 12. listopada 2012., odnosno sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje ZKP) po kojima državnoodvjetnički dužnosnik poslove aktivnog dežurstva obavlja na svom uobičajenom mjestu rada ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac (očevid i drugo)?
Obrazloženje
1. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-1043/2025-2 od 2. travnja 2025. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari zbog podnošenja zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije Općinskog suda u Puli – Pola u predmetu poslovni broj Pr-189/2020 te je riješeno da će se postupak nastaviti po završetku postupka pred Sudom Europske unije povodom zahtjeva za prethodnu odluku ili kad sud utvrdi da više ne postoje razlozi za njegov završetak.
2. Sud Europske unije je odlučio povodom zahtjeva za prethodnom odlukom iznio pravna shvaćanja u pogledu pravnih pitanja koja su obuhvaćena prijedlogom za dopuštenje revizije u ovom postupku presudom C-373/24 od 30. listopada 2025.
3. Slijedom navedenog, ocijenjeno je da više ne postoje razlozi za prekidom postupka, te je temeljem čl. 215. st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke.
4. Tužiteljica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-102/2024-2 od 22. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-41/2023-31 od 19. srpnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-41/2024-34 od 2. kolovoza 2024. pozivom na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) postavljajući slijedeća pravna pitanja:
"1) Je li tužiteljičina državnoodvjetnička dužnost (zamjenika općinskog/županijskog državnog odvjetnika, odnosno općinskog/županijskog državnog odvjetnika) obuhvaćena pojmom "radnik" iz članka 1. stavka 3. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (dalje - Direktiva 2003/88/EZ) u svezi sa člankom 31. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, odnosno može li se u svrhu primjene istih uvjeta rada za sve zaposlenike u državnom odvjetništvu državnoodvjetnički dužnosnik smatrati radnikom?
2) U slučaju da državnoodvjetnički dužnosnici potpadaju pod pojam „radnik“ u smislu Direktive 2003/88/EZ, primjenjuju li se na iste odredbe Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje: ZR), a u svezi onih pitanja iz njihovog radnog odnosa koja nisu uređena odredbama Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 18/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15 i 82/15 – dalje: ZDO/09 i „Narodne novine“, broj 67/18, 126/21, 21/22 – dalje: ZDO), Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika („Narodne novine“, broj 10/99, 25/00, 01/01, 30/01, 59/01, 114/01, 116/01, 64/02, 153/02, 154/02, 17/04, 08/06, 142/06, 34/07, 134/07, 146/08, 155/08, 39/09, 155/09, 14/11, 154/11, 12/12, 143/12, 100/14, 147/14, 120/16, 16/19 – dalje: ZPSDPD) te odredbama Pravilnika o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika („Narodne novine“, broj 35/15 i „Narodne novine“, broj 64/19 – dalje Pravilnik)?
3) Ukoliko je odgovor na pitanje pod 3.1. potvrdan tada se postavlja pitanje treba li se u smislu odredaba Direktive 2003/88/EZ aktivno dežurstvo državnoodvjetničkih dužnosnika smatrati radnim vremenom s obzirom na radne zadatke i poslove koje državnoodvjetnički dužnosnik tijekom aktivnog dežurstva obavlja sukladno Općoj uputi Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o radu službe dežurstva br. O-8/11-1 od 13. listopada 2011. s izmjenom od 12. listopada 2012., odnosno sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje ZKP) po kojima državnoodvjetnički dužnosnik poslove aktivnog dežurstva obavlja na svom uobičajenom mjestu rada ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac (očevid i drugo)?
4) Ukoliko je odgovor na pitanje pod 3.1. potvrdan tada se postavlja pitanje treba li u smislu odredaba Direktive 2003/88/EZ pasivno dežurstvo državnoodvjetničkih dužnosnika smatrati radnim vremenom s obzirom na ograničenja kojima je državnoodvjetnički dužnosnik izložen tijekom pasivnog dežurstva, zbog radnih zadataka i poslova koje dužnosnik obavlja za vrijeme pasivnog dežurstva sukladno Općoj uputi Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o radu službe dežurstva br. O- 8/11-1 od 13. listopada 2011. s izmjenom od 12. listopada 2012., odnosno sukladno odredbama ZKP, a kojima se državnoodvjetničkom dužnosniku kao radniku znatno ograničava mogućnost bavljenja drugim aktivnostima, unatoč činjenici da je sukladno navedenoj Općoj uputi poslodavca poslove pasivnog dežurstva dužan obavljati u svome domu?
5) Ukoliko je odgovor na pitanje pod broj 3.1. potvrdan, a u slučaju da sud ocjeni da tzv. „pasivno dežurstvo“ ne predstavlja radno vrijeme (pa samim time niti prekovremeni rad) državnoodvjetničkog dužnosnika, već da isto predstavlja pripravnost u smislu odredbe članka 60. stavka 2. ZR, je li sudu, na temelju takvog zahtjeva tužitelja, dopušteno utvrđivati da naknada koja je po toj osnovi isplaćena temeljem odredbi Pravilnika nije primjerena obzirom na ograničenja koja su državnoodvjetničkom dužnosniku nametnuta uslijed te pripravnosti te mu potom odrediti isplatu primjerene naknade, sve temeljem odredbe članka 90.b stavka 3. ZR? 6) Imaju li državnoodvjetnički dužnosnici pravo na isplatu odrađenih radnih sati za vrijeme "aktivnog dežurstva" isključivo na temelju Pravilnika, temeljem kojeg Pravilnika im se i određivala i visina osobnog dohotka u utuženom razdoblju ili im pripada pravo na isplatu osobnog dohotka u povećanom iznosu za te odrađene sate rada u vrijeme tzv. "aktivnog dežurstva", kao radniku, sukladno općim propisima ZR, a pogotovu u smislu članka 60., članka 65. i članka 94. ZR, ali i važećem Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike u utuženom razdoblju, odnosno sukladno pravnoj stečevini i praksi Suda Europske unije, s obzirom na odluke tog Suda u kojima se pravosudne dužnosnike tretira u smislu donesenih Direktiva, kao radnike i u kojima se iznosi pravno stajalište o pojmu "radnog vremena", suprotno "vremenu odmora"?
7) Je li sud prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. u svezi sa člankom 163. ZPP dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev broj 72152 te od 18. srpnja 2013. Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 u primjeni odredbi članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 14/02, 98/05, 1/06 i 2/10) te članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na ishod spora?“. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da je pobijanom odlukom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, i 13/17 - dalje: Konvencija).
5. Postupajući u skladu sa čl. 385.a st. 1. al. 3. ZPP vijeće je odlučilo da su pravna pitanja citirana u izreci ovoga rješenja (kojima su određene smjernice i u pogledu ostalih postavljenih pravnih pitanja) važna pravna pitanja za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer u pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja iznijetog u prethodno citiranoj odluci Suda Europske unije u pogledu sadržajno podudarnih pravnih pitanja.
6. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja citirana u izreci ovoga rješenja je prihvaćen i odlučeno je kao u izreci, dok se u odnosu na ostala pravna pitanja i povrede temeljenih prava temeljem istoga propisa smatra da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.
Zagreb, 19. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
