Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1971/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Sabine Dugonjić, sudac izvjestitelj i član vijeća Amande Snoj te člana vijeća Josipa Grubišića, u pravnoj stvari tužiteljice CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicama iz ZOU mr. sc. Andreja Fileš-Ružić i Anamarija Varović Kanižaj,odvjetnice u Čakovcu protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima iz OD Hanžeković & Partneri d.o.o.,odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-335/2023-41 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-335/2023-41 od 27. veljače 2025., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, pred drugog suca pojedinca.
II. O troškovima žalbe odlučiti će se u konačnoj odluci.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod toč. I. naloženo je tuženiku da s osnova povrata više plaćenih iznosa po kreditu od 16. veljače 2006. platiti tužiteljici iznos od 1.220,35 eura sa zateznim kamatama. Pod točkom II. naloženo je tuženiku da s osnova više plaćenih iznosa po kreditu od 8. lipnja 2006. plati iznos od 7.731,61 eur sa zateznim kamatama. Dok je pod toč. III. naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 4.644,90 eura sa zateznom kamatom.
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP). Predlaže istu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, sve uz naknadu troška žalbe.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu pobija žalbene navode predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti uz naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.220,25 eur s osnova ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu broj [broj kredita] od 16. veljače 2006. i isplatu iznosa od 7.731,61 eur s osnova ništetnosti navedenih odredaba ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 8. lipnja 2006. sve sa zateznim kamatama.
6. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da su stranke sklopile navedene ugovore o kreditu, da je temelju ugovora o kreditu od 16. veljače 2006. tužiteljici kao korisnici kredita isplaćen stambeni kredit u iznosu od 14.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 240 mjeseci uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan isplate kredita iznosila 4,25 % godišnje, da je navedeni ugovor od 8. lipnja 2006. isplaćen tužiteljici stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti od 83.000,00 CHF s rokom otplate 218 mjeseci, uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan isplate kredita iznosila 4,55 % godišnje, da se tužiteljica u tužbi pozvala na utvrđenja ništetnosti ugovorene valutne klauzule i ništetnosti ugovorene promjenjive kamatne stope utvrđenja iz presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 i Pž-7129/13, te primjenu članka 502.c ZPP. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da se o odredbama navedenih ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora informirana o rizicima valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja pa su te odredbe nepoštene i ništetne u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03 – dalje: ZZP).
7. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica potrošač, da je i u ugovorima navedena kao fizička osoba, a sklopljenim anexima ugovora o konverziji kredita od 4. veljače 2016., tuženik je tužiteljici priznao status potrošača.
8. Temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica zbog primjene odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,tuženiku po ugovoru o kreditu od 16. veljače 2006. platila 1.220,25 eura više nego što bi platila da se kamatna stopa i tečaj CHF u odnosu na kunu nisu mijenjali, a po ugovoru o kreditu od 8. lipnja 2006., ta pretplata je iznosila do dana 30. rujna 2015., 7.731,67 eur više, dok anexima ugovora o kreditu i konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača, niti je otklonjena neravnoteža, te je tužena stoga u obvezi proizašloj iz ništetnosti ugovornih odredbi, pa stoga primjenom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., u daljnjem tekstu: ZOO-a), te čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1115. ZOO odlučuje kao pod toč. I. i II. izreke pobijane presude.
9. U donošenju pobijane presude prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP , zbog koje se presuda ne može ispitati.
10. Naime, presuda ne sadrži dostatne razloge o tome da li tužiteljica ima svojstvo potrošača, odnosno je li predmetni ugovor potrošački ugovor što je odlučno za primjenu propisa kojima je uređena zaštita potrošača, jer se status potrošača ne presumira i teret dokazivanja te činjenice je na potrošaču, a tuženik je tužiteljici osporio taj status, podneskom od 15. svibnja 2020., i to iz razloga što su sredstva kredita korištena za poslovne svrhe, odnosno za adaptaciju i uređenje nekretnine koja se iznajmljuje.
11. Odredbom čl. 3. st. 1. ZZP propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a istovjetno je definiran pojam potrošača odredbom čl. 2. st. 1. toč. b Direktive Vijeća Europske zajednice 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te su sudovi država članica EU dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom EU, i obvezujućom sudskom praksom suda EU.
12. Dakle, za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta:
1. da se radi o fizičkoj osobi i
2. da ona sklapa pravni posao i djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe.
13. Prvostupanjski sud smatra da tužiteljica ima status potrošača jer je fizička osoba, te da joj je tuženik sklapanjem anexa ugovora o kreditu taj status priznao (toč. 85. obrazloženja prvostupanjske presude). Međutim, prvostupanjski sud pri tome ne cijeni nespornu činjenicu (utvrđenu u toč. 18. obrazloženja prvostupanjske presude) da je dana 4. srpnja 2006. na adresi kuće [adresa], za koju kuću je podignut predmetni stambeni kredit, izdano odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, iznajmljivaču ĆA (suprugu tužiteljice), koji je sudužnik tužiteljice, a za razdoblje od 1. svibnja do 30. rujna tekuće godine. Kako je odobrenje izdano nepunih mjesec dana od sklapanja ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 8. lipnja 2006., odnosno četiri mjeseca od sklapanja ugovora o kreditu od 16. veljače 2006., te iz iskaza tužiteljice i njenog supruga proizlazi da se u predmetnoj kući u odnosu na koji je podignut stambeni kredit iznajmljuju dva apartmana i dva studio apartmana, prvostupanjski sud je u svezi navedenim bio dužan ocijeniti da li je predmetni kredit podignut u potrošačke svrhe ili u svrhu eventualne poslovne djelatnosti.
14. Prvostupanjska presuda nema razloga o tome s kojom je svrhom tužiteljica sklopila ugovor o kreditu odnosno da li je tužiteljica te ugovore sklopila s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti već u osobne nekomercijalne svrhe a što je odlučna činjenica, od koje zavisi primjena propisa o zaštiti potrošača, te primjena odredbe čl. 502C. ZPP, na koju se tužiteljica poziva u tužbi i koju je prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude primijenio.
15. Budući presuda nema razloga o navedenoj odlučnoj činjenici, zbog čega se presuda ne može ispitati niti u dijelu ništetnosti ugovorne valutne klauzule, i promjenjive kamatne stope ni u odnosu na restitucijski zahtjev, te su razlozi prvostupanjske presude proturječni stanju spisa to su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Stoga je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 371. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude, a posljedično tome ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka, dok je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude. Kako je odgovor tužitelja na žalbu bio nepotreban to nema pravo naknade tog troška (toč. III. izreke ove presude).
16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano, vodeći računa i o svim prigovorima istaknutim u žalbi (prigovor prijeboja), te će utvrditi da li je tužitelj potrošač i ovisno o tome utvrditi da li su ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, a potom će odlučiti o restitucijskom zahtjevu. Nakon toga će donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku u smislu čl. 338. i 339. ZPP.
17. Pri tome, skreće se pozornost na pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u eur i pravima potrošača (treće pravno shvaćanje) zauzetom na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 13. i 20. prosinca 2022. koja glasi:
"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. C. st. 1. toč. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/15 – dalje ZIP ZPK) nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo u skladu s Općim propisom iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005. u daljnjem tekstu: ZOO-a) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćane iznose koje je potrošaču banka izračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19. C. ZIP ZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije."
U Zagrebu 19. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić
