Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1618/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Sabine Dugonjić, sudac izvjestitelj i član vijeća Amande Snoj te člana vijeća Josipa Grubišića, u pravnoj stvari tužiteljice CBZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zlatku Jurlini, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima CB, Sanji Porobiji i Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1032/2020-26 od 4. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1032/2020-26 od 4. siječnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugog suca pojedinca.

II. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 51.824,44 kuna (eur 6.878,29) fiksni tečaj konverzije sa zateznim kamatama dok je pod toč. II. naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.388,00 kn (eur 847,83) sa zateznim kamatama.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP). Predlaže istu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 51.824,44 eur s osnova ništetnosti valutne klauzule iz čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 3209750455 sklopljenog između stranaka 20. lipnja 2007. godine.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je u bitnom kao nespornom utvrdio da su stranke sklopile navedeni ugovor o kreditu temeljem kojeg je tužiteljici kao korisnici kredita isplaćeni iznos od 82.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 360 mjeseci uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan isplate kredita iznosila 4,50 % godišnje te da je odlukom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 14. lipnja 2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi potrošača, protiv više tuženika – banaka (među ostalim i predmetnog tuženika), podnesenoj radi zaštite kolektivnih interesa, i da je tom odlukom utvrđeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene i stoga ništetne te da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača vezuje ostale sudionike u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

6. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da su odredbe čl. 1. i 7. Ugovora kojim se glavnica veže za valutu CHF prosječnom potrošaču bile nerazumljive, protivno načelu savjesnosti i poštenja, da istima nije pregovarano niti je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora informirana o rizicima valute CHF, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama Ugovornih strana, na štetu tužiteljice, pa su iste nepoštene i ništetne u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 dalje ZZP), te da tužiteljica stoga sukladno čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015., u daljnjem tekstu: ZOO-a) ima pravo na isplatu iznosa koji je od nje naplaćen temeljem utvrđenih ništetnih odredbi ugovora, a koje je tuženik stekao bez osnova.

7. Također je utvrđeno da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu 4. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF, u kredit s Eur valutnom klauzulom, ali da time nije prestala "tuženikova izvanugovorna odgovornost na ime vraćanja stečenog bez osnova".

8. Također je temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka prvostupanjski sud zaključio da je tuženik osnovom primjene ugovorene valutne klauzule (koja je ništetna) bez osnove stekao iznos od 51.824,44 eur, koji je tužiteljici dužan vratiti, a taj iznos prema mišljenju prvostupanjskog suda vještak je utvrdio uzevši u obzir da je tužiteljici već priznata preplata u iznosu od 19.330,60 kn, utvrđena navedenim Dodatkom ugovora o kreditu, za koji iznos je umanjeno potraživanje tužiteljice. Slijedom navedenog prvostupanjski sud odlučuje kao u toč. I. izreke prvostupanjske presude.

9. U donošenju pobijane presude prvostupanjski sud je počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11., zbog kojih se presuda ne može ispitati, a na koje ukazuje žalba.

10. Naime, presuda ne sadrži nikakve razloge o tome da li tužiteljica ima svojstvo potrošača, odnosno je li predmetni ugovor potrošački ugovor, što je odlučno za primjenu propisa kojima je uređena zaštita potrošača, jer se status potrošača ne presumira, i teret dokazivanja te činjenice je na potrošaču, a tuženik je tužiteljici osporio taj status, prije održanog pripremnog ročišta, podneskom od 28. rujna 2020. (list 101 do 102 spisa), kao i podneskom od 12. rujna 2022. (list 136 do 155 spisa), što sada ponavlja i u žalbi.

11. Žalitelj također osnovano ističe da je zaključak prvostupanjskog suda da je vještak prilikom izračuna visine preplate zbog primjene ništetne valutne klauzule istu umanjio za iznos preplate (19.330,60 kn) priznate Dodatkom ugovora o konverziji, jer je iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno da je preplata u iznosu od 51.824,44 eur utvrđena bez uračunavanja preplate utvrđene ugovorom o konverziji, pa su razlozi prvostupanjske presude, proturječni provedenim dokazima i nalazu sudskog vještaka.

12. Nadalje, odredbom čl. 3. st. 1. ZZP propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a istovjetno je definiran pojam potrošača odredbom čl. 2. st. 1. toč. b Direktive Vijeća Europske zajednice 93/13/ES od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te su nacionalni sudovi država članica EU dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom EU, i obvezujućom sudskom praksom suda EU.

13. Dakle, za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta:

1. da se radi o fizičkoj osobi.

2. da ona sklapa pravni posao i djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti već u osobne nekomercijalne svrhe.

14. Prvostupanjska presuda nema razloga o tome s kojom je svrhom tužiteljica sklopila ugovor o kreditu, odnosno da li je tužiteljica taj ugovor sklopila s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe, a što je odlučna činjenica, od koje zavisi primjena propisa o zaštiti potrošača, te primjena odredbe čl. 502C. ZPP , na koju se tužiteljica poziva u tužbi i koju je prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude primijenio.

15. Budući presuda nema razloga o navedenoj odlučnoj činjenici, zbog čega se presuda ne može ispitati niti u dijelu ništetnosti ugovorne valutne klauzule, ni u odnosu na restitucijski zahtjev, te su razlozi prvostupanjske presude proturječni stanju spisa, to su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog kojih se presuda ne može ispitati, a na koju upire žalitelj. Stoga je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 371. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude, a posljedično tome ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka, dok je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano, vodeći računa i o svim prigovorima istaknutim u žalbi, te će utvrditi da li je tužitelj potrošač i ovisno o tome utvrditi da li je odredba o valutnoj klauzuli ništetna, a potom će odlučiti o restitucijskom zahtjevu. Nakon toga će donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku u smislu čl. 338. i 339. ZPP.

17. Pri tome, skreće se pozornost na pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u eur i pravima potrošača (treće pravno shvaćanje) zauzetom na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 13. i 20. prosinca 2022. koja glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. C. st. 1. toč. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/15 – dalje ZIP ZPK) nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo u skladu s Općim propisom iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005. u daljnjem tekstu: ZOO-a) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćane iznose koje je potrošaču banka izračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19. C. ZIP ZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije."

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić