REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4999/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, OIB 02535697732, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnik Eugen Kujundžić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1107/2025-3 od 16. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8820/2023-13 od 27. veljače 2025., na sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv u uvodu navedene presude Županijskog suda u Rijeci.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačena su slijedeća pravna pitanja:
„1. Jesu li odredbe ugovora o kreditu, kojima se ugovara naknada za obradu kreditnog zahtjeva u postotku od ugovorenog iznosa kredita sukladno Odlukama o naknadama kao općim uvjetima ugovora, protivne ili sukladne odredbi čl.1024. st.3. i čl. 345. st.3. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO)?
2. Ima li banka-davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. ZOO-a u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za obradu kreditnoj ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl.1024. ZOO-a, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava u fiksnom iznosu od iznosa ugovorenog kredita?
3. Je li sud u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti odredbe prema kojoj je davatelj kredita ovlašten na iznos kredita obračunati naknadu za njegovu obradu sukladno svojoj odluci o naknadama, a kojeg je pokrenuo potrošač, dužan utvrđivati u svakom pojedinačnom postupku pretpostavke za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe iz čl. 96.st.1. i čl. 99. ZZP/07 ili je ovlašten proglasiti ugovornu odredbu nepoštenom isključivo na temelju utvrđenja da se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da jedna strana određuje iznos naknade?
4. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl.1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl.1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?“.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo, drugo i treće pitanje koja se odnose za ništetnost odredbe o plaćanju troškova obrade kredita predlagatelj se upućuje na ovosudne odluke Rev- 1051/2023-2 od 3. travnja 2024., Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024. i Rev- 715/2024 od 22. svibnja 2024., i sukladnost smjernicama iz odluka Suda Europske unije C-186/16 Andriciuc i dr., C 186/16, EU:C:2017:703 , Kásler i Káslerné Rábai, C 26/13, EU:C:2014:282 t. 50, Van Hove, C 96/14, EU:C:2015:262, t. 33. – o glavnom predmetu ugovora i odredbama akcesiornog značaja. Ujedno se napominje da je ovdje Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03.) lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima u vezi pitanja nepoštenosti odredbi u potrošačkim ugovorima. Nižestupanjski sudovi su utvrdili i dali razloge o tome da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, da ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (u odlomku 16. obrazloženja). Takovo utvrđenje i obrazloženje prihvaća i drugostupanjski sud. S tim u vezi upućuje se na pravo shvaćanje iz ovosudne odluke Rev-1051/2023-2 od 3. travnja 2024. u kojoj je rečeno:
"24. Imajući u vidu da je tužitelj kao potrošač pri sklapanju ugovora bio ograničen uvjetima iz ponude banke, kao i ostale ugovorne odredbe (pa i o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje je utvrđeno da su nepoštene i time ništetne), može se zaključiti da tuženica nije postupala u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi.".
U odnosu na četvrto pitanje pobijana odluka sukladna je pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u ovosudnim odlukama Rev-1051/2023-2 od 3. travnja 2024. i Rev- 818/2023-2 od 17. siječnja 2024. u kojima je rečeno:
"28. U konkretnom slučaju, sudovi su, pošavši od toga da je tuženica u potrošačkom ugovoru o kreditu koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, ocijenili da je upravo tuženica, koja je odgovorna za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe nametnute tužiteljici kao potrošaču bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO tužiteljica ima pravo zahtijevati zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.".
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno kao u izreci pod t. I.
7. Tuženik je tvrdio da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.), povredom aspekta tog prava na obrazloženu sudsku odluku, prava na ravnopravnost stranaka, izjašnjenja stranaka i kontradiktoran postupak, na zaštitu od arbitrarnosti te povredom načela jednakosti oružja.
7.1 Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati ni arbitrarnima niti očito nerazumnima. Iz nižestupanjskih odluka vidljivo je da je sud stvarno ispitao slučaj s obzirom na okolnosti slučaja, da su dati potrebni razlozi sukladno mjerilu relevantnosti i dostatnosti. Strankama je data mogućnost da se očituju o svim navodima suprotne strane, da iznesu svoje tvrdnje, pa ne proizlazi ni na bazi vjerojatnosti da je povrijeđeno načelo jednakosti oružja kako tvrdi predlagatelj, pa tako ni ostala načela vezana uz kontradiktornost postupka. Slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka (ili pogrešne primjene materijalnog prava) bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
8. Iz tih razloga prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, te je odlučeno kao u t. II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 19. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
